Marin Miletić: Otvoreno pismo gospodinu Predsjedniku Republike Hrvatske
Crvenkapino tijelo, osobne stvari koje je imao u tom proboju kao i njegova odjeća istrunuli su u našoj hrvatskoj zemlji, sve osim ponosne insignije „HOS – Za dom spremni“, moj gospodine Predsjedniče!
Gospodine Predsjedniče, značajan dio naše javnosti potresen je vašom skandaloznom izjavom o potrebi bacanja “negdje” kako ste rekli, spomen ploče s ispisanim imenima poginulih hrvatskih heroja, pripadnika HOS-a. Podsjećam Vas, gospodine Predsjedniče da je oznaka HOS-a s istaknutim starim hrvatskim pozdravom “Za dom spremni” službena insignija hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata, a da je taj legitimitet ova insignija dobila za vrijeme mandata Vašeg bivšeg stranačkog kolege pokojnog Ivice Račana na čelu Vlade Republike Hrvatske.
Podsjećam vas gospodine Predsjedniče i da niti jedan pripadnik HOS-a nikada nije okaljao uniformu koju je nosio pa tako nije zabilježen ni jedan jedini ratni zločin kojeg bi počinile HOS -ove postrojbe.
Gospodine Predsjedniče, osim što ste Vašom izjavom pljunuli na svog bivšeg stranačkog prethodnika na čelu vaše bivše stranke i Vlade isto tako ste pljunuli i na sva herojska djela svih onih hrabrih HOS-ovaca u Domovinskom ratu, na njihovu žrtvu, obitelji i prijatelje.
Pljunuli ste na jednog Jean-Michel Nicoliera mladog francuskog dragovoljca koji je kao ranjenik iz Vukovarske bolnice mučki ubijen na Ovčari, a njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni.
Pljunuli ste i na Žarka Manjkasa Crvenkapu. Ne znam, gospodine Predsjedniče, znate li tko je Crvenkapa? Znam samo da na njegovom sprovodu niste bili kao što nije bio nitko iz državnog vrha s iznimkom ministra branitelja. Vjerojatno niste smatrali da je potrebno odati počast možda i najvećem heroju Domovinskog rata. Slično kao Vi mislili su i svi urednici najvažnijih hrvatskih medija pa tako na tom sprovodu nije bilo niti jedne kamere domaćih TV kuća, a sam ispraćaj jedva da je dobio imalo prostora u medijskim objavama.
A, taj mladić iz zagrebačke Dubrave kao i mnogi anonimni heroji iz slavnih 90-tih nije razmišljao o odlasku u inozemstvo kao Vi ili vaš ondašnji kolega iz MVPEI, a naš aktualni predsjednik Vlade gospodin Plenković.
Crvenkapa nije promišljao ni o svojoj mladosti ni o opasnostima koje su ga čekale. Nije ga bilo ni briga. Otišao je širom otvorenog srca spreman dati baš sve što ima za slobodu ove naše predivne Domovine.
Ne znam koliko ste upoznati s njegovom ratnom pričom ili pričama drugih HOS-ovaca, ali očito niste jer nikada ne biste izvalili onoliku glupost o poginulim HOS-ovcima na komemoraciji u Jasenovcu.
Taj momak u ranim dvadesetim godinama svog života uništio je prvi tenk u već izgubljenoj situaciji napada na Bogdanovce u ranoj fazi obrane Vukovara. To uništavanje neprijateljskog tenka bila je svojevrsna prekretnica nakon koje su uslijedili herojski čini i ostalih njegovih suboraca, a vukovarsko ratište je postalo groblje neprijateljske mehanizacije.
Taj dan, naši su branitelji Bogdanovaca postali svjesni da se neprijatelj može pobijediti usprkos velikom nesrazmjeru u broju vojnika i količini opreme. Sam Bog zna kakva bi nam bila povijest da tog popodneva Crvenkapa nije dohvatio protutenkovsko oružje i odvažio se stati pred željeznu grdosiju, najvjerojatnije bi padom Bogdanovaca i Vukovar ranije bio okupiran, a onda bi i cijeli ishod rata došao u pitanje. Ali to je samo mali dio priče o Crvenkapi. Onaj još veći i još značajniji vezan je uz Štafetu smrti. Gospodine Predsjedniče, jeste li ikad čuli za HOS-ovu Štafetu smrti? Sigurno niste jer inače ne biste spominjali HOS bez da duboko poštovanje i zahvalnost ne prožima svaki atom vašeg bića.
U štafeti smrti je bilo jedanaestero hrvatskih branitelja od kojih šest HOS-ovaca i petero pripadnika garde. Svojim su tijelima čistili minsko polje ne bi li omogućili izlazak većeg broja civila iz već okupiranih Bogdanovaca. “Veće ljubavi nitko nema od ove; da tko život svoj položi za svoje prijatelje” riječi su Isusa Krista koje nas uče kako je spremnost na žrtvu najveći izraz ljubavi.
Čak i sam Isus ovdje spominje prijatelje, a hrabri HOS-ovci idu još i korak dalje, oni život svoj polažu za civile, stanovnike Bogdanovaca koje su upoznali tek koji mjesec ranije. Gospodine Predsjedniče, na čelu te HOS-ove štafete smrti bio je, naravno Crvenkapa čiji su ostaci pronađeni prije nekoliko mjeseci, a nažalost, prekasno da bi ih njegova pokojna majka dostojno ispratila. Nesretnica je umrla koju godinu ranije, a da joj jedina poslijeratna želja nije uslišena.
Crvenkapino tijelo, osobne stvari koje je imao u tom proboju kao i njegova odjeća istrunuli su u našoj hrvatskoj zemlji, sve osim ponosne insignije „HOS – Za dom spremni“, moj gospodine Predsjedniče!