Umjetnička pluća u crkvi u Münchenu
Krv se među ljudima smatra „sokom“ života, a oduvijek se prema otkucajima srca može reći je li netko prešao u vječni život. U vremenu pandemije koronavirusa, koji može uvelike oštetiti čovjekova pluća – do smrti, naglašava se što sve ovisi o disanju i dahu, o plućima koji su središnji čovjekov organ preko kojega se organizam obogaćuje kisikom
Krv se među ljudima smatra „sokom“ života, a oduvijek se prema otkucajima srca može reći je li netko prešao u vječni život. U vremenu pandemije koronavirusa, koji može uvelike oštetiti čovjekova pluća – do smrti, naglašava se što sve ovisi o disanju i dahu, o plućima koji su središnji čovjekov organ preko kojega se organizam obogaćuje kisikom.
Prema Izvještaju o stvaranju iz Knjige Postanka, Bog je čovjeku u nosnice udahnuo dah života: „Tako postane čovjek živa duša.” No dah života čini mnogo više od samoga unošenja kisika u organizam. S tim dahom života povezuje se i duh. Od obične materije postaje nešto živo, kreativno, stvaralačko. Krist Isus koji je pobijedio smrt dahnuo je uvečer na Uskrs u svoje učenike: „Primite Duha Svetoga!”
Prošle je godine u katoličkoj župnoj crkvi Svetoga Križa u minhenskom dijelu grada Giesingu postavljeno je 12 000 malih vitražnih prozora na kojima su prikazani rendgenski snimci pluća (na slici). Većinom su to zdrava pluća, ali dijelom su pluća oboljelih. Suvremenu umjetninu u vidu crkvenih vitraža izradio je umjetnik Christoph Brech, čija su pluća također prikazana, zajedno s plućima župnika i brojnih župljana. Snimke je na staklu ispisala tvrtka Gustava van Treecka, u nježnim nijansama modre boje. Osim toga, snimci su izrađeni u negativu, pa su stoga pluća bijela, umjesto da budu crna kao na rendgenu. Na snimcima se ponegdje naziru i kosti kralježnice i ramena, koji se spajaju u obliku križa.
Prikazan je početak života i završetak života. Prikazan je čovjekov duh – nježno uronjen u nebesku bijelu boju i plavetnilo vječnoga, transcendentnoga, božanskoga.
Izvor: Svjetlo riječi