Marko Karamatić: Zaludu je gluhima govoriti

Porazom nacističke Njemačke poražena je i marionetska tvorevina NDH koja je iza sebe imala veliku hipoteku zločina. Izdajnička vrhuška toga režima dala se u bijeg prema Austriji. Krenuli su za njima i pripadnici poražene vojske, među kojima i počinitelji zločina, te mnogobrojni civili s nakanom da se predaju savezničkim snagama. Međutim, engleske vojne vlasti su ih na polju kod Bleiburga vratile i predale partizanima.

Velikom egzodusu pridonijela je, uz izdajničku vlast, panična atmosfera straha od partizana čija zlodjela nisu bila tajna: od Dubrovnika, Širokoga Brijega, Mostara, konačno i Zagreba… Ni maloljetnike nisu štedjeli: u nedavno otkrivenoj masovnoj grobnici podno Sljemena među 294 ekshumirana tijela bila su 63 maloljetnika, štoviše 16 njih mlađih od 14 godina. Dva razreda! Nesmiljena ubojstva zarobljenih vojnika i civila nakon Bleiburga „na križnom putu”, bez suda i identifikacije, protivno Ženevskoj konvenciji (1929), obilježila su početak komunističkoga režima. Likvidacije su prikrivali pokopavanjem ubijenih u skrovite masovne grobnice, bacanjem u jame pa i u napuštene rudnike. O tome se pola stoljeća nije smjelo govoriti. U rudniku Barbarin rov (Huda jama), u Sloveniji, podigli su 11 betonskih pregrada kako bi što temeljitije prikrili žrtve svoga zločina, a ima pokazatelja da su ih i žive tamo ubacivali. Ubijali su i žene, što pokazuju pronađene ženske pletenice. Ekshumirano je dosad 1416 žrtava, a procjene idu do 3000. Mnogo je takvih stratišta rasutih po Sloveniji i Hrvatskoj. Identificirano je ukupno oko 1700 masovnih grobnica a najveća su Tezno, Kočevski rog, Macelj, Gračani…

Vrsni učenici fašista

Desetljećima prikrivana partizanska zlodjela izišla su na javu. Mentalni sljednici komunističkoga režima, danas preobučeni u antifašiste, teško prihvaćaju te činjenice. A morat će to učiniti! Zagrebački politolog, inače iz lijevoga političkog spektra, Žarko Puhovski, još je 2016. izjednačio jugoslavenski komunistički režim i NDH kada je ustvrdio da su „oba režima bila zločinačka… Prve četiri godine Jugoslavije su žalosno usporedive s četiri godine NDH” (radijska tribina, 17. 5. 2016). Kad bi na strani poraženih „svi bili ratni zločinci, što je nemoguće”, njihovo ubijanje „bi opet bio zločin”, jer su likvidirani „ne samo bez suda nego i bez identifikacije”. Tako su i „klince od 16, 17 godina”, kojima su ustaše navukli uniforme, „ubijali prema uniformama i nisu se raspitivali tko je tko i što je što, ubijali su i civile” i o tome „nema uopće spora”. I to „kao svoju sramotu lijeva strana hrvatske političke scene mora posebno komemorirati”. Ali ona to „nažalost ne čini i to je problem”, zaključuje Puhovski (N1, 16. 5. 2020).

Komunisti su se pokazali kao vrsni učenici fašista kada su se, umjesto suda, odlučili za likvidacije, a kasnije za montirane procese. Osveta nije bila prvotni njihov motiv, nego prije svega provedba revolucionarnoga nasilja radi ostvarenja apsolutne vlasti. To je bit komunističke revolucije u Jugoslaviji koja je u svojoj prvoj fazi bila apsolutno zločinačka.

Ustaška zlodjela s pravom su osuđena, međutim licemjerno je tumačiti komunističke zločine tek kao reakciju na počinjene zločine drugih. Takva relativizacija je samo jedan korak do pokušaja njihova opravdavanja! Svaki je zločin za osudu, kao i svaki počinitelji: zvao se on nacist ili komunist, fašist ili antifašist, ustaša, četnik ili partizan! Njihova zlodjela – ostaju uvijek zlodjela! Uostalom jednak zločinački karakter nacifašizma i komunizma potvrdile su i rezolucije Vijeća Europe i Europskoga parlamenta 1996, 2006. i 2019.

Tradicionalna godišnja komemoracija, s bogoslužjem, redovito se organizirala sredinom svibnja u Bleiburgu. Ogromna većina hodočasnika (10 – 15 tisuća) dolazila je iskazati pijetet prema ubijenima bez suda. Istina, događalo se da su komemoraciju kompromitirali pojedinci okićeni neprimjerenim znakovljem. Oni su, očito, bili u funkciji ili korisnih idiota ili provokatora. Ovaj put iznimno, zbog pandemije koronavirusa, „komemoraciju za žrtve bleiburškoga križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraća”, predvodio je kardinal Vinko Puljić u sarajevskoj katedrali 16. svibnja 2020. s nekoliko svećenika i s ograničenim brojem vjernika.

Dok je u katedrali trajala misa / molitva za sve žrtve „rata i poraća”, prosvjednici, nahuškani od političke kaste i raznih udruga, redom ogrnuti kabanicama antifašizma i okićeni znakovljem retrogradne fosilne komunističke ideologije, osuđene na povijesnu ropotarnicu ostvarili su jedan jedini učinak: aktivirali su virus antikatoličke mržnje

Komemoraciji je prethodila hajka i pokušaj da se ona spriječi od nekih političkih, društvenih i kulturnih institucija i raznih udruga – sve pod kabanicom tzv. antifašizma. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH donio je, bez sudjelovanja hrvatskih zastupnika, Rezoluciju o poštivanju žrtava ustaškog režima (15. 5. 2020) tražeći da se odustane od komemoracije. Rezolucija je, međutim, izbjegla spomenuti poštivanje tisuća žrtava partizanskoga komunističkog zločina u BiH, među kojima je više od 120 bosanskohercegovačkih franjevaca i gotovo 60 svjetovnih svećenika i bogoslova. Tim je pokazala svu svoju licemjernost! Parlamentarci bi morali znati da je pod komunističkom petokrakom u svijetu ubijeno više desetaka milijuna ljudi i da to ne mogu bahato zaobilaziti!

Bošnjački član Predsjedništva BiH iz „reda hrvatskoga naroda” pozvao je građane „da ne nasjednu na ustaška lukavstva”. Slična je agresivna retorika i druge dvojice članova Predsjedništva, kao i nekih udruga među kojima su glumci i redatelji,  P.E.N. Centar, Krug 99… Svi su jednoglasni da je to misa za „fašiste i njihove simpatizere”, „za fašističke zlikovce”, da je to „rehabilitacija ustaške ideologije”, „revitalizacija fašističkih parola” i tome slično! Tako i u medijima: „Misa u slavu zla”; „Valter bi imao puno posla”, „Sarajevo je jasno odgovorilo da nisu za fašiste”. Na misi, međutim, ni traga od takvih suludih konstrukcija! Odnekud su izronile tobožnje moralne antifašističke vertikale kojima su svi drukčije misleći ništa drugo doli fašisti! Još oni žive u mentalnom komunizmu, a, eto, neprijatelj ne miruje! Izgleda da im jako nedostaje UDB-a za miran san!

S druge strane, pravoslavna mitropolija očekivano je zatvorila „vrata suradnje i svih odnosa s nadbiskupijom”, dok je poglavar Islamske zajednice zatražio da u obzir „ne smiju doći demonstracije koje su najavljene”! Uistinu jedan glas razuma! Potporu za održavanje mise dali su Uprava Bosne Srebrene, hercegovački franjevci, Biskupska konferencija BiH, bh. hrvatske stranke, hrvatski ministar vanjskih poslova, veleposlanik RH, Visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko…

Prosvjednici skraćene pameti

A onda je uslijedio vrhunac antifašističkoga igrokaza. Dok se nevelika skupina katolika u katedrali zdušno molila za sve žrtve zločina „rata i poraća”, Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkoga rata (SABNOR) organizirao je prosvjed, kažu, od nekoliko tisuća sudionika. Ikonografija je otužno podsjećala na vremena svevlasti komunističke ideologije i prakse: crvena petokraka, Titova slika, partizanske kape, jugoslavenska zastava, partijska zastava, kozaračko kolo… Zakrabuljeni u antifašističke ideološke kukuljice teatralno su odradili performans protivno svim europskim rezolucijama o uklanjanju nasljeđa totalitarnih režima. U tom znakovlju započela je i opsada Sarajeva 1992, ali za organizatore i prosvjednike skraćene pameti to je očito bilo jako davno! Tom čudnom ikonografijom, začinjenom uzavrelim povicima, prijetnjama i vrijeđanjem, sa zamašnim potencijalom nasilja, još su jednom pokazali svoje ružno antifašističko lice. Nisu uspjeli prodrijeti do katedrale zbog postavljenih prepreka i kordona policije. Ostali su prikraćeni da nam pokažu svoj brižno odnjegovani ‘tolerantni’ i nadasve ‘miroljubivi’ kućni antifašizam. Prosvjed se uostalom održao protivno svim epidemiološkim mjerama. Ali nasreću, kao svjetlo na kraju tunela, stigli su spasonosni respiratori „Srebrene maline”! Za svaki slučaj!

Nakon prosvjeda, izabrani bošnjački član Predsjedništva „iz reda hrvatskoga narodaˮ ushićeno je i slavodobitno rekao da „nas neprijatelji ovoga grada nisu nadmudrili” – građani nisu nasjeli „na ustaška lukavstva”. Ne znamo što misli o onom vrlom antifašistu koji je desetak minuta arlaukao i odašiljao primitivne uvrede kardinalu uz prijetnju ubojstvom – o čemu svjedoči video!? O tome od člana Predsjedništva ni glasa čuti! Ali, eto, katolike je oslovio kao neprijatelje grada!

I na kraju bilanca: dok je u katedrali trajala misa / molitva za sve žrtve „rata i poraća”, prosvjednici, nahuškani od političke kaste i raznih udruga, redom ogrnuti kabanicama antifašizma i okićeni znakovljem retrogradne fosilne komunističke ideologije, osuđene na povijesnu ropotarnicu – ostvarili su jedan jedini učinak: aktivirali su virus antikatoličke mržnje! To su htjeli i to su postigli! I imaju zarad čega biti ponosni! Baš onako antifašistički!