Dalibor Ballian: Grad budućnosti

Seoul na korejskom jeziku znači „Glavni grad”, a pored toga što je glavni grad, to je i najveća metropola Južne Koreje. Inače, tijekom povijesti grad je bio poznat i kao „Zlatni dvorac / grad” ili „Metalni dvorac / grad”, što vuče iz kineskoga jezika. U 2015. godini, broj stanovnika dosegao je gotovo 10 milijuna, iako podaci za 2012. godinu već ukazuju na 10,44 milijuna.

Gustoća naseljenosti gotovo je dvostruko veća od New Yorka i osam puta veća od Rima. Također, Seoul je jedno vrijeme bio četvrto najveće svjetsko gradsko gospodarstvo s BDP-om od 635 milijardi USD, odmah iza Tokija, New Yorka i Los Angelesa. Grad je također ocijenjen kao najprihvatljiviji grad Azije s drugom najvišom kvalitetom života u svijetu, a troškovi života u Seoulu svrstali su grad na 6. mjesto u svijetu. Svemu tome doprinijele su jake visokotehnološke tvrtke kao što je Samsung, LG, Hyundai, Kia i sl.

Seoul se nalazi na sjeverozapadu Južne Koreje, a prostire se na oko 600 km², s promjerom od oko 15 km. Grad je grubo razdijeljen u sjevernu i južnu polovicu rijekom Han koja je igrala važnu ulogu i u korejskoj povijesti. Tri korejska kraljevstva nastojala su preuzeti kontrolu nad ovom zemljom, u kojoj se rijeka koristila kao trgovački put do Kine. Danas se rijeka više ne koristi aktivno za plovidbu jer je njezino ušće na granici dviju Koreja. Povijesno gledano, grad je za vrijeme dinastije Joseon bio omeđen zidom tvrđave Seoul koji se protezao između četiri glavna brijega u središnjem Seoulu: Namsan, Naksan, Bukhansan i Inwangsan. Oko grada nalazimo osam planina, kao i ravnicu oko rijeke Han. Zbog zemljopisa i politike gospodarskoga razvoja Seoul je policentrični grad, sa starom prijestolnicom dinastije Joseon u središtu koje je povijesno i političko središte grada. Za razliku od toga dijela grada, gradskim financijskim centrom smatra se Yeouido, dok je gospodarski centar grada Gangnam District.

Seoul ima vlažnu suptropsku klimu koja je pod utjecajem monsuna. Budući da je smješten u krajnjoj istočnoj Aziji, klima se može opisati kao vlažna kontinentalna s velikim razlikama u oborinama tijekom cijele godine i toplim do vrućim ljetima. Predgrađa Seoula uglavnom su hladnija od središta Seoula zbog utjecaja urbanih otoka. Ljeta su općenito vruća i vlažna, a sezona monsuna traje od lipnja do rujna. Najtopliji je mjesec kolovoz. Zime su obično hladne, dok najniže temperature idu i do – 20 °C.

Zagađenje zraka glavno je pitanje u Seoulu jer prema Svjetskoj bazi podataka za zagađivanje zraka u urbanom okolišu Svjetske zdravstvene organizacije godišnja prosječna koncentracija štetnih čestica je 2,4 puta više nego što je preporučeno. Danas lokalne vlasti rade na tome da se zagađenje smanji, a veliku ulogu u tome igraju suvremene tehnologije, u čemu Koreja prednjači.

Seoul je bio glavni grad raznih korejskih kraljevskih dinastija, uključujući Baekje, Joseon i Korejsko Carstvo, dok je grad također služio kao sekundarna prijestolnica dinastije Goryeoa. Strateški smještena duž rijeke Han, povijest Seoula mogla bi se protezati više od 2000 godina, kada su je osnovali ljudi (18. god. pr. Kr.), iako tragovi ukazuju na prebivališta ljudi od prije 4000 godina. Grad je kasnije proglašen glavnim gradom Koreje pod dinastijom Joseon. Danas Seoul ima mjesta koja je UNESCO proglasio za svjetsku baštinu, primjerice palaču Changdeok. U novije vrijeme Seoul je postao grad moderne arhitekture. Tako je Seoul 2010. proglašen Svjetskom prijestolnicom dizajna.

U 11. stoljeću sagrađena je u Seoulu ljetna palača koja se nazivala „Južna prijestolnica”. Tek od toga razdoblja Seoul je postao veće naselje. A kasnije je glavni grad preseljen u Seoul (poznat i kao Hanyang ili Hanseong) gdje je ostao do pada dinastije, da bi u 14. stoljeću bila sagrađena palača koja je služila kao kraljevska rezidencija do 1592. Druga velika palača Changdeokgung, koja stoji i danas, izgrađena je tek 1405., a služila je kao glavna kraljevska palača od 1611. do 1872. Nakon što je Joseon 1897. godine promijenio ime u Korejsko Carstvo, također je odredio Seoul kao glavni grad.

Krajem 19. stoljeća, nakon stotina godina izolacije, Seoul je otvorio svoja vrata strancima i počeo se modernizirati. Seoul je postao prvi grad u istočnoj Aziji koji je uveo struju u kraljevskoj palači koju je sagradila Edison Illuminating Company, a desetljeće kasnije Seoul je također implementirao električne ulične svjetiljke.

Veliki razvoj Seoula započeo je otvaranjem trgovine sa stranim zemljama poput Francuske i Sjedinjenih Američkih Država. Na primjer, Seulska električna tvrtka, Seulska tvrtka za električni tramvaj i Seulska tvrtka za svježu izvorsku vodu bila su zajednička poduzeća. Tada se uske, prljave ulice proširuju, a grad postaje najviši, najzanimljiviji i najčišći grad na istoku.

Nakon aneksijskoga ugovora 1910. godine, Japansko Carstvo pripojilo je Koreju i Seoul preimenovalo u Keijo (na japanskom). Uvođena je japanska tehnologija, uklonjeni su gradski zidovi, ceste su popločane, a grade se zgrade zapadnoga stila. Godine 1945. grad je službeno nazvan Seoul, a za glavni grad Koreje proglašen je 1949. godine. Tijekom Korejskoga rata Seoul je nekoliko puta prelazio iz ruku u ruke (rusko-kineskih i američko-južnokorejskih snaga) nakon čega je grad prilično uništen. Tada je uništeno oko 191 000 zgrada, 55 000 kuća i 1000 tvornica. Povrh toga, poplava izbjeglica ušla je u Seoul tijekom rata dovodeći do 1955. godine stanovništvo grada i njegova gradskoga područja na oko 1,5 milijuna. Krajem pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća situacija se mijenja, počinje izgradnja modernoga Seoula, da bi bila okrunjena izgradnjom najviše zgrade Lotte World Tower koja doseže visinu od 555 m, a za javnost je otvorena u travnju 2017. godine.

Seoul je bio domaćin Azijskih igara 1986. i Ljetnih olimpijskih igara 1988. godine, kao i jedno od mjesta Svjetskoga prvenstva u nogometu 2002. godine.

Dvije glavne religije u Seoulu su kršćanstvo i budizam, a ostale religije uključuju muizam (autohtona religija) i konfucijanizam. Trenutno je Seoul dom jedne od najvećih svjetskih kršćanskih zajednica.

Koreja je bila budistička dok dinastija Joseon nije prihvatila konfucijanizam kao svoju nacionalnu ideologiju u 14. stoljeću, a tada se grade mnoga konfucijanska svetišta. Iako je budizam bio potisnut od države Joseon, on nastavlja svoje postojanje, a Hwagyesa i Bongeunsa glavni su budistički hramovi u Seoulu. Seoul je i dom najvećega svjetskog modernog sveučilišta koje je osnovao budistički red ˗ Sveučilište Dongguk.

Kada su u pitanju kršćani, katolici su najbrojniji, a njihov centar je katedrala Bezgrešnoga začeća u dijelu grada Myeongdong, najveća katolička crkva u Seoulu, podignuta 1883. Ona je simbol je katoličanstva u Koreji. To je također bilo žarište političkoga neslaganja tijekom 80-ih. Na ovaj način Rimokatolička Crkva ima vrlo snažan utjecaj u korejskom društvu.

Katolička crkva sv. Josipa u Yakhyeonu prva je katolička župa u Koreji, a to je i prva gotička crkva ikad sagrađena u Koreji. U Seoulu postoji mnogo protestantskih crkava. Katedrala svetoga Nikole, koja se ponekad naziva i ćelava crkva, jedina je crkva bizantskoga stila u Seoulu. Nalazi se u Ahyeon-Dongu i pripada pravoslavnoj metropoliji Koreje. Godine 2015. proglašena je seulskom baštinom budućnosti.

Seoul je i grad kulture, te u njemu postoji 115 muzeja, uključujući četiri nacionalna i devet službenih općinskih muzeja. Među gradskim nacionalnim muzejima Nacionalni muzej Koreje najreprezentativniji je muzej ne samo Seoula već i cijele Južne Koreje. Muzej je od svoga osnutka 1945. godine skupio zbirku od 220 000 artefakata, a u listopadu 2005. muzej se preselio u novu zgradu u Yongsan Family Parku. Tu je i selo Bukchon Hanok i Namsangol Hanok koji se sastoje od hanok korejskih tradicionalnih kuća, parkova i muzeja koji posjetiteljima omogućuju doživljaj tradicionalne korejske kulture.