Pitao sam se od jutros gdje si?
Isuse, tražio sam te posvuda,
ali te ne bijaše.
Trebao si mi.
Nekako mi je jutros bilo posebno hladno,
iako vani i nije izgledalo tako.
Kao da se neka studen uvukla u srce.
Tražio sam te u susjedu
koji je jutros išao sa mnom na zornicu,
bio je sav radostan,
jer mu je to prva u posljednjih petnaestak godina.
Pokušavao sam razumjeti njegovu sreću,
ali nisam imao oduševljenja kao on.
Tražio sam te u adventskim pjesmama,
mnoštvu koje je pjevalo svim srcem,
jer jutros je crkva bila punija nego ovih jutara,
ali me ne dodirnuše ni korovi anđela.
Tražio sam te i u riječima,
ali ne čuh ništa,
kao da mi je netko začepio uši.
I onda si došao malen u Presvetoj hostiji
i ispunio si moju dušu žuđenim mirom, snagom i nadom
da će sve biti dobro,
da je vrijeme došašća vrijeme čišćenja i odbacivanja svega suvišnog,
da ima još vremena do Božića,
da se i ja mogu još spremiti za tvoj dolazak,
da je dug naš zajednički put do tvoga ponovnog dolaska.