Poezija

  U otaji tisućljeća obamiru ponoćja Hada dvovjerja otaca opsjene mitskih bogova davni dah…

U pustim sumračjima mrmljaju jedrenjaci  vjetru. Drevni mirisi cedrova preplavljuju noć milijunima godina.…

  Sivi bezlični teatar zadrijemala zatona. Napuštene vale. Pokoji novčić s rimskim likom boga Hypona.…

  …Nadam ti se… zastajkujem na svakoj stanici uzbrujalog života. Razmišljam… pada noć. Tišina tihano spušta…

Sanjam  ruke tvog oca… slikara duge jeseni u samostanu Sanjam kako mi miluješ lice umiruješ…

Kapa ti bazgin sok s kuhinjskoga stola. Zašto se vrijeđaš? Progovorio sam samo o kapima bazgina soka!…

Plitko je. Zašto gaziš po lokvama bosa? Gdje su ti sandale? Je li ih šaš pokrila? Priđi. Priđi bliže da…

Sjaj sunca u tvojim očima. Nebo se u daljini gubi, i postaje more. Što je iza? Idu li ljudi preko? To…

...  Strahovite oluje... Razumije li itko njihov jauk, koji se obijestan skita svake noći po našim krovovima ...…

  Sav je Osijek u magli. Otišao bi do rampe, al’ ne vidim Mjesec. Ne vidim ljude. Nitko se ne žuri na posao.…