Poezija

Sjedim na avliji. Hladim noge u leđenu, i plačući izgovaram: Posavino! Zadrhtah. Otojče, bijah usplahiren, a sada…

Žetve. U rukama seljaka rane. Za mrvu kruha. Litru zejtina. Zrno soli. Svaki dinar gorak k'o…

Patrice u oteščalim rukama. Dozivaju.  Tragom bosonoge djece.  Jutarnjom rosom umivenih oraha. Mednim mirisima…

Rasulo se inje, dugim noćima. Razlomljeni kipovi Gospa, nagi korpusi Krista bez ruku. Pali su s nekog oronula…

Zadihale posavske zore Studena caklina na drvenim pendžerima. Žmirkasta svjetlost rasklimanih fenjera…

Samo malo ljubavi ponesi sa sobom, gdjegod išao, štogod radio, ostavi ga…

Proliven rosom šapćem stihove cvjetovima u zoru Razbijam se od njih kao sitna kapljica kiše I čekam  svoju…

Zar nije dovoljno to što te volim i što si mi sve na svijetu zar ima nešto veće od riječi koju čovjek kaže…

Jutarnja magla ovijena je grimizom sunca Jutarnja magla komeša se u ponoru dubine A tebe nema moje misli će…

Smrt nije kraj... Samo sam prešao u susjednu sobu... I dalje sam to ja... I dalje smo ono što smo bili…