Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je u Zagrebu danas tuča. Vrijeme je toplo, vlažno kao u proljeće, snijegu ni traga. Mi stojimo moralno i matrijalno u blatu. Hoće li Bog tom bijednom narodu ikad pomoći? upitah se često ovih zadnjih dana godine.

Čovjek gotovo da zdvoji, toliko se kod nas pojavilo kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine da te grozota hvata, Poštenje, dosljednost, karakter, dan danas su gotovo suvišna pojava.

Kad bih htio biti potpuno ciničan, mogao bih reći da ove misli, koje sam pronašao u računalu i koje su me isprovocirale da napišem ove retke, nemaju nikakve veze sa stvarnim ljudima i događajima i sa današnjim stanjem u hrvatskom društvu i državi.

I da su ovo zapravo samo davni stihovi koje je na Silvestrovo još davnije 1880. godine napisao najhrvatski hrvatski pisac i književnik August Šenoa. Ali sad, na koncu ove naše isto tako crne 2020 godine i 140 godina poslije, pitam se – je li se išta promjenilo?

Koja je zapravo razlika izmđu lopova, lažova, kukavica, ulizica, moralnih ništarija i propalica i sve te fukare o kojima govori Šenoa i ovih današnjih hrvatskih moralnih nakaza, licemjera, nitkova, lupeža, mrtvih duša, lažova, ulizica, dezertera, zločinaca, ratnih profitera, izdajnika…

I svih tih farizeja koji zauzimaju vodeća mjesta u hrvatskom društvu sakateći i pustošeći hrvatsku drzavu. Najčešće ih prepoznajemo kao suce, kao starješine narodne, prvake oporbe. direktore velikih poduzeća i banaka, narodne poslanike, pojedine predsjednike braniteljskih udruga, a nerijetko i kao glavare svećeničke.

PROPALICE I NIŠTARIJE

Lagao bih kad bih reko da se ništa nije promijenilo u odnosu na prije 140 godina, Hrvatska je danas slobodna, demokratska nezavisna i međunarodno priznata država i to u prvom redu zahvaljujući Božjoj providnosti, junačkoj hrvatskoj vojsci i njezinom Vrhovniku.

Za razliku od Šenoinog doba, kad su Hrvatima razni osvajači i ugnjetavači ognjem i mačem postavljali vlast, suce i banove koje hrvatski književnik naziva propalicama, kukavicama i ništarijama bez poštenja, dosljednosti i karaktera,

Danas hrvatski narod na izborima slobodno bira svoju vlast, bira starješine narodne, narodne poslanike, a preko njih suce i državne odvjetnike koji mu poslije dijele kruh i kroje pravdu.

Pokazalo se da hrvatski narod svojm slobodnom voljom najradije bira izdajnike, kukavice, ništarije i propalice, dezertere i ratne profitere, kriminalce, ljude bez časti, bez osobnog integriteta, dosljednosti i karaktera.

Zašto naš narod slobodnom voljom uporno bira baš one koji u Hrvatskoj u zadnja dva desetljeća za sobom ostaviše moralno ništavilo i matrijalnu bijedu

Zašto naš narod slobodnom voljom uporno bira baš one koji u Hrvatskoj u zadnja dva desetljeća za sobom ostaviše duhovnu pustoš, moralno ništavilo, matrijalnu bijedu i egzodus naroda? Jesu li nam možda ovaj konzumerizam i potrošačko društvo deformirali genom za osjećaj časti, dosljednosti, poštenja i bogobojaznosti?

Ili su stoljeća pod tuđinskim jarmom od nas napravila čudnovat spoj mentalnih kmetova, duša robova i mentalnih komunista?

OD POLITIČARA NEMA NIŠTA

Odgovor na to pitanje svakako bi najbolje dao konzilij sastavljen od liječnika, antropologa, psihologa sociologa, egzorcista i politologa. A tko zna, možda je odgovor vrlo jednostavan i leži u onoj rečenici koja kaže da narod bira sebi slične.

Ima jedno pitanje na koje već dva i pol desetljeća nitko ne daje precizan odgovor: Gdje je nestala i gdje se izgubila ona hrabra i ponosna generacija Hrvata iz devedesetih godina prošlog stoljeća? Gdje je nestala ona ponosna i pobjednička Hrvatska, gde su nestali svi oni ponosni i hrabri vojnici, vojskovođe i ratnici?

Zašto su se mnogi od njih danas stavili u službu dekroatizacije, moralne i matrijalne devastacije Hrvatske? Mnogi ponosni i čestit Hrvati i danas se sa zebnjom i nadom kao nekad August Šenoa pitaju: Hoće li Bog tom bijednom narodu ikad pomoći.

Nadati se da će novorođeni Bog ovom bijednom narodu ipak pomoći i da će se jednog dana Božjom providnosti pojaviti ljudi koji će ovaj narod izvući iz moralnog i matrijalnog blata

“Od profesionalnih političara nema ništa, oni ne vjeruju u Hrvatsku, a možda je i ne žele”, proročki je kazao je još davne 1976. godine Bruno Bušić.

Dakle, preostaje nam jedino vjera u Boga i Njegovu milost i providnost koja nas je bezbroj puta spasila tjekom naše krvave povijesti. Potajno se trebamo nadati da će nas Njegova providnost voditi i u budućnosti. Iako bi nam On s pravom kroz riječi proroka Izaije mogao reći: “Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene”.

Božić je pred vratima, padala je danas u većini Hrvatske kiša, vrijeme je vlažno, snijegu ni traga. Osumnjičeni za pljačku države pušteni su na slobodu.

TISUĆE GLADNIH I SIROMAŠNIH

Istraživanja europskih agencija kažu da smo jedna od najsiromašnih i najkorumpiranih država Europe. Osumnjičeni za ratno profiterstvo oslobođeni su optužnica, pandemija virusa je na vrhuncu, bolnice i mrtvačnice su pune.

Više od tri tisuće ljudi umrlo je od ove podmukle bolesti, Caritas i pučke kuhinje organiziraju podjelu odjeće i hrane tisućama gladnih i siromašnih, tisuće školske djece je gladno….

O poštenju, moralu, dosljednosti i karakteru vladajućih političkih partija i njihovu članstvu, a i svim onima u čijim rukama leže gospodarski i matrijalni resursi ove države ne treba trošiti riječi.

Došašće je. Vrijeme nade, unatoč velikom beznađu i apatiji koja vlada. Nadati se da će novorođeni Bog ovom bijednom narodu ipak pomoći i da će se jednog dana Božjom providnosti pojaviti ljudi koji će ovaj narod izvući iz moralnog i matrijalnog blata i da će pravda i blagostanje prebivati u zemlji Hrvatskoj.

Ako zbog ničega drugog, onda zbog onih koji su za slobodu ovog naroda umrli s Njegovom krunicom oko vrata i s Njegovim imenom na usnama.