U Napretkovom kulturnom centru otvorena izložba Dražena Zetića “I VODA IMA DUŠU”

U okviru obilježavanja Svjetskog dana voda koji se ove godine obilježava pod motom „Što voda znači tebi?“, u utorak, 23. ožujka 2021. godine u prostorima HKD Napredak – Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu svečano je otvorena samostalna izložba fotografija autora Dražena Zetića pod nazivom I VODA IMA DUŠU.

Ovo je druga izložba fotografija Dražena Zetića s kojom se on predstavlja u Napretku, ali ovoga puta ne samo kao suradnik nego i kao Napretkov član. Po svom fotografskom stažu spada u mlađe fotografe, ali neke njegove fotografije niti najmanje ne zaostaju za fotografijama renomiranih i prekaljenih fotografa. Svoju prvu izložbu napravio je 2011. godine u Boki kotorskoj, a od tada realizirao je još deset samostalnih izložbi.

Sve prisutne u ime organizatora izložbe pozdravio je Goran Štrbac, član Uprave Napretkovog kulturnog centra, a izložbu je svečano otvorio dr. sc. Slaven Dobrović, predavač na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. On je također član Hrvatskog društva za zaštitu voda i mora te član međunarodnog udruženja “International Water Association” (IWA).

Dobrović je u svom govoru istakao važnost brige za očuvanja vodnih resursa, a naročito očuvanje pitke vode koja u svijetu predstavlja ozbiljan problem. Srećom, Hrvatska još uvijek spada u one rijetke zemlje koje pitku vodu mogu koristiti iz gradskih vodovoda, ali to je ujedno i obveza za sve nas da takvo stanje uspijemo očuvati i u budućnosti. Ono što je za svijet značila nafta u dvadesetom stoljeću, danas je to pitka voda. Klimatske promjene koje se svakodnevno pogoršavaju na svjetskoj razini, u bliskoj budućnosti, ako se nešto bitno ne promijeni u odnosu čovjeka prema prirodi, rezultirat će velikom nestašicom pitke vode. U takvom scenariju negativne posljedice po čovjeka i planet Zemlju biti će nesagledive.

Kao gosti otvorenja izložbe s dvije skladbe nastupili su Slavko i Ružica Nedić članovi vokalno instrumentalne grupe RiM.

Svoju priču o vodi Dražen Zetić počeo je prije sedam godina kroz svoja istraživanja u tri države (Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori) te je plod dugotrajnih istraživanja različitih oblika vode, njezine ekološke, iscjeliteljske (duhovne) i esencijalne (estetske) ljepote.

Po riječima autora, prvotna intencija bila je kroz ovaj projekt istaknuti univerzalni princip vode, njezinu temeljnu nedjeljivost, sinergijsku vrijednost, a napose krucijalnu konvergenciju i kohezijsku elementarnu snagu. Voda kao takav ujedinjujući faktor u svoj svojoj različitosti, nedvojbeno u ovom neizvjesnom vremenu uvijek može poslužiti kao izvanredan primjer jednog svojevrsnog “mosta” dodira i susreta, prožimanja i isticanja afirmativnih vrijednosti svih zajednica i društva, rekao je Zetić o svom projektu.

Ciklus fotografija I voda ima dušu poziva na dijalog, smislom prožetu interakciju umjetnika i publike. Na fotografijama nema čovjeka; one su depersonalizirane, a opet sadrže neizbježni pečat ljudskosti. I voda ima dušu nije ciklus pejzažnih fotografija, niti geografijom opterećeni eklekticizam. Zetić naprosto kroz detalj revitalizira izvorni smisao za ljepotom cjeline. Fragmentarnost fotografskih prikaza nam također posreduje novi pogled na ulogu i značenje vode. Voda kao neizostavni tradicijski motiv i filozofska, umjetnička te prirodoznanstvena stoljetna preokupacija ovdje zadobiva novo naličje. Voda se nastoji predstaviti u svojoj neotkrivenoj ljepoti, u detalju, simbiozi, nedokučivosti i nadasve metafizičkoj vitalnosti. Stoga ona ne poznaje granice, niti ograničenja, napisano je u katalogu izložbe čiji tekst potpisuje Alen Tomić.

Pronalazeći detalje i ulazeći u apstrakciju motiva Zetiće svoje fotografije prepušta promatračevoj mašti da u njima pronalazi ljepotu i tajnovitost prirode.

1 od 7

Svi oni koji zbog epidemioloških razloga nisu bili u mogućnosti prisustvovati otvorenju izložbe I voda ima dušu, Zetićeve radove mogu pogledati svakim radnim danom u prostorima Napretkovog kulturnog centra sve do 15. travnja u terminu od 10 – 17 sati.

Tekst i fotografije: Mario Milošević