Kako se govorilo u Boki kotorskoj u XVII. stoljeću

Godine 1672. u uglednoj peraštanskoj obitelji Matije i Ane Balović rodio se četvrti od njihovih šestero sinova, Julije. Obrazovao se u Perastu, gdje je završio i tečaj za pomorska zvanja. U vrijeme mira obavljao je službu suca, a bio je i uspješan poduzetnik. U vrijeme rata, kada je Mletačkoj Republici zatrebalo, bio je brodski pisar („škrivan“). Isto tako se u mnogim bitkama s Arapima i Turcima. O njegovim zaslugama i hrabrosti u raznim akcijama mletačke flote postoje brojna posvjedočenja izdana od zapovjednika te flote. Umro je u Perastu 1727.  

Napisao je priručnik za brodske pisare (Pratichae schrivaneschae), koji se sastoji od dva rukopisa, nikada objavljena. Prvi je iz 1693., a drugi iz 1695. Obje verzije, kako se čini, bile su sastavljene u lazaretu u Mlecima za vrijeme karantene, kojoj se brod zajedno s posadom morao podvrći, s obzirom da je došao iz graničnih područja s Turcima, gdje je vladala kuga.

Prvi dio sadrži razne tekstove pisama koji su trebali poslužiti kao predložak brodskim pisarima mletačkih trgovačkih i ratnih brodova,  kao npr. prijavnice smrtnih slučaja, konzularne potvrde, ugovore o prijevozu robe,  najmu broda, o osiguranju broda, teretnice, protesti, prijave ozljede na brodu, zdravstvene listove i sl. Također, sadrži i slova raznih pisama koja su mogla poslužiti pisaru, latinična, grčka, srpske ćirilice, bosanske ćirilice, glagoljice i dr., zatim brojeve pisane rimskim arapskim, grčkim, turskim, i dr.  Rukopisu je pridodan i poredbeni talijansko-hrvatsko-grčko-albansko-turski rječnik. 

Rukopis iz 1695. sličan je prvom, pored raznih dokumenta, sadrži i abecede više jezika, npr. grčku, hrvatsku, srpsku, tursku, čobansku („ciobano“), zatim pisma, ćirilsko, glagoljsko gotsko, i arapsko te rimske i arapske brojeve. Nema (nastavka) višejezičnog rječnika. 

Balović piše nekom vrstom mletačkog kancelarijskog jezika, koji se ustalio kao jezik uprave i trgovine, dočim se unutar obitelji, u pjesništvu i u bogoslužju rabio hrvatski. Grafiju koju rabi, temelji prvenstveno na vlastitoj auditivnoj percepciji, jer riječi koje čine rječnik karakterizira oralnost. Za riječi na talijanskom ili mletačkom jeziku rabi naziv „volgar“ (pučki), ukazujući tako na jezik kojim je govorio puk, budući da je bio svjestan da riječi nisu bile preuzete iz djela velikih pisaca Trecenta niti iz postojećih rječnika, već iz uporabe koja je bila vrlo živa među stanovništvom u lukama Serenissime.  

U prvom stupcu poredane su riječi na mletačkom jeziku („Volgar“), u drugom „Slavo-illirico“, s tim da već od druge stranice stoji samo „Slavo“. Slijede riječi na grčkom, albanskom i turskom jeziku. Sedmu natuknicu u nizu „Slavo“ prevodi „Harvat“. Kao zanimljivost ističemo da talijansku riječ „contea“ (grofovija, vojvodstvo) prevodi „banovina“.

Najviše natuknica ima na talijansko/mletačkom jeziku (478), zatim hrvatskom (468), grčkom (241), albanskom (201) i turskom (83). Samo 45 natuknica zajedničke su svim jezicima zastupljenim u rječniku. Riječi su svrstane prema asocijativnim grupama (46), prva se odnosi na kršćansku (katoličku) invokaciju, drugu čine nazivi stanovnika koji govore jezicima rječnika, u treću spadaju dani u godini, u četvrtoj su pobrojani rodbinski nazivi itd.

Rječnik su objavili Josip Luetić 1954. godine i to samo dvojezični Talijansko-hrvatski dio, dočim ga je Ljerka Šimunković objavila 2004. u cijelosti, zajedno sa grčkim, albanskim i turskim riječima. U talijansko-hrvatskom dijelu između njih postoje neke razlike, koje su istaknute na kraju.

Ovom prigodom objavljujemo samo talijansko/mletačko-hrvatski rječnik, ali prije njega, kao uvod, pjesmu Vrh pisanja Kotoranina Jeronima Pime (? – 1641.), koju je 1623. objavio u knjizi talijanskog akademika Lodovica Zuccole.

„Ciem vrieme traiasce u ciasti,

I slavi kada nas ucciasce sliditi drum pravi

Od ciasne vridnosti, i viecne svitlosti;

Ukasat htie svitu kriposna tvoia vlas,

Kako ima cestitu dobiti cioviek cias:

Tim ciastan tkochie bit tve pismo ima ctit.“   

Julije Balović

RJEČNIK TALIJANSKO/MLETAČKO-HRVATSKI