Rafale – vrhunac četvrte generacije

U skladu s Odlukom Vlade RH objavljenom 28. svibnja, najnoviji bi korisnik francuskog aviona u inačici F3-R trebalo postati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo

Program Rafale i istoimeni avion 35 godina od prvog leta demonstratora i kasnijeg razvoja na vrhuncu su svojeg životnog ciklusa. Primjerci koji se danas isporučuju zajedno s desecima sigurnih i potencijalnih narudžbi osiguravaju da će francuski proizvod biti oslonac brojnih zrakoplovstava barem sljedeća tri i pol desetljeća. Ideja o njegovu razvoju nastala je krajem sedamdesetih, kad je više većih europskih zemalja počelo razmišljati o novom lovačkom – višenamjenskom avionu. Ujedinjeno Kraljevstvo i SR Njemačka pokrenuli su stoga studiju ECF (European Combat Fighter), a 1979. godine pridružila im se i Francuska. Nastojeći što više smanjiti troškove, Francuska je tražila da novi avion ispunjava zahtjeve i njezina ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice. Međutim, to je trebalo postići i s partnerima iz ostalih članica programa. Vlade su imale širok popis zahtjeva i potreba koje je bilo iznimno teško uskladiti pa je zrakoplovna industrija svake zemlje iznijela drukčiji prijedlog. Tako je u Francuskoj u lipnju 1982. predstavljen koncept novog borbenog aviona pod oznakom ACX (Avion de Combat expérimental). Ujedinjeno Kraljevstvo, SR Njemačka i Italija, koja se također pridružila, okrenuli su se zajedničkom projektu pokretljivog borbenog aviona ACA (Agile Combat Aircraft), koji je poslužio kao osnova za demonstrator tehnologija EAP (Experimental Aircraft Programme) i djelomično će utjecati na razvoj Eurofighter Typhoona. Razlog sve većeg razilaženja nisu bili samo različiti zahtjevi vezani uz dizajn nego i inzistiranje Francuske za vodećom ulogom u dizajniranju te relativno najvećim udjelom u proizvodnji budućeg aviona. Jednako je odlučno inzistirala i na ugradnji novih motora svoje tvrtke Snecma. Prijedlog od kojeg Francuska nije odstupala odnosio se na nešto manji avion. Razlog je bila potražnja za mornaričkom inačicom prikladnom za polijetanje i slijetanje na nosače zrakoplova te za smještaj na te brodove bez sklapanja krila. Francuska je smatrala i da će manji avion olakšati budući izvoz. Ostale zainteresirane zemlje bile su sklonije nešto većem avionu sa snažnijim motorima. Do konačnog raskida došlo je u kolovozu 1984., kad SR Njemačka, UK i Italija pokreću novi program europskog lovačkog aviona EFA (European Fighter Aircraft). Sredinom 1984. francuski projekt ACX dobio je i novo ime Rafale, što je prekinulo tradiciju imena Mirage. Mnogi promatrači i stručnjaci tadašnju su francusku odluku o samostalnom razvoju naprednog borbenog aviona četvrte generacije ocjenjivali u najmanju ruku kao avanturističku. Astronomske cijene razvoja takvih letjelica upozoravale su da je to postao “skup sport”, rezerviran samo za najbogatije zemlje poput SAD-a. Očekivalo se da je budućnost u suradnji više zemalja, pogotovo u Europi. Jedina europska zemlja koja je krenula tim putem bila je Švedska, no Gripen je ipak manje složen zrakoplov kod kojeg su pogonska skupina i dobar dio oružnih sustava američkog podrijetla. Kako je Francuska odlučila da će gotovo sve komponente Rafalea biti domaće proizvodnje i podrijetla, o potencijalnom uspjehu projekta ovisila je budućnost velikog dijela njezine zrakoplovne i obrambene industrije. Glavni nositelj posla postala je tvrtka Dassault.

Pogonska skupina

Francuska dosljednost nigdje nije bila toliko izražena kao u slučaju tvrtke Snecma (danas Safranov sektor Aircraft Engines), koja je ambiciozno počela istraživanje i razvoj naprednih motora usporedivih s učinkovitim američkim motorima General Electric F404 sličnog potiska. Razvoj novog motora počeo je još 1975., ali službeni program pokrenut je 1986. godine. Nakon nekoliko inačica, 1989. godine predstavljen je motor M88-2, a 27. veljače 1990. demonstrator tehnologija Rafale A prvi je put poletio s tim motorom. Dotad je letio s motorima F404. Napredak u odnosu na motore starije generacije bio je golem. Iako je potisak bio sličan kao i kod motora Atar 9K50 (avion Mirage F-1), protežnost novog motora te odnos mase i potiska bili su gotovo dvostruko bolji. Takva učinkovitost postignuta je zahvaljujući novim tehnologijama izrade i novim materijalima koji su omogućili znatno veću temperaturu od 1580 °C u unutrašnjosti turbine. Motor se sastoji od trostupanjskog kompresora niskog tlaka i šestostupanjskog kompresora visokog tlaka. Opremljen je i sustavom FADEC (Full Authority Digital Engine Control). On omogućuje brzo mijenjanje snage motora koji krećući od “nule” postiže maksimalni potisak za samo nekoliko sekundi. Kako bi zamjetljivost aviona bila što manja, Snecma je uložila napore u to da motori ne ostavljaju vidljivi dimni trag i velik infracrveni odraz. Pri standardnom režimu rada M88 ima maksimalni potisak od 50 kN, a pri režimu s dodatnim izgaranjem 75 kN. Masa motora iznosi oko 900 kilograma, što daje odnos potiska i mase od 8,5 i to je otprilike za trećinu bolje nego kod motora lovca prijašnje generacije Mirage 2000. Od samog početka razvoja motora M88-2 cilj je bio što lakše održavanje, manji troškovi i prostor za dodatni razvoj. U skladu s tim, motor je podijeljen na 21 modul. Moduli se jednostavno zamjenjuju, a zamjenu cijelog motora obave dvije osobe za svega jedan sat. U 2008. godini pokrenut je program M88 TCO (Total Cost of Ownership) s ciljem dodatnog smanjenja troškova održavanja, produljenja vijeka uporabe i povećanja izdržljivosti. Takvi su motori dobili oznaku M88-4E, a počeli su se isporučivati 2012. godine. Zahvaljujući modularnom dizajnu i kompatibilnosti modula motora, koji uključuju modificirani kompresor i visokotlačnu turbinu, troškovi zamjene nisu bili visoki, a vrijeme između remonta istodobno je povećano sa 2500 na 4000 radnih ciklusa motora. Primjenjujući takvu postupnu nadogradnju motora M88-2, planirano je da svi Rafalei francuskih oružanih snaga budu poboljšani na standard motora M88-4E.

Radar RBE2

Radar je jedan od najvažnijih senzora modernih borbenih aviona, a to vrijedi i za Rafale. Francuski razvojni tim odabrao je rizičniji pristup. Odlučio se još na početku na ugradnju radara s elektroničkim skeniranjem, iako krajem prošlog stoljeća takva tehnologija nije bila dovoljno pouzdana. Typhoon je isprva imao radar s mehanički pokretanom antenom pa je Rafale postao prvi operativni europski borbeni avion s radarom s elektroničkim skeniranjem. Prva inačica radara RBE2 (Radar à Balayage Electronique 2 plans) bila je pasivna, tj. PESA (Passive Electronically Scanned Array), a 2006. godine od tvrtke Thales naručena je aktivna inačica AESA (Active Electronically Scanned Array) i počela se isporučivati od 2012. godine. Novi radar RBE2 AESA sastoji se od gotovo 1000 modula ili odašiljača/prijamnika koji mogu biti individualno upravljani. Kao i kod svakog AESA radara, to je omogućilo velik skok u sposobnostima otkrivanja i praćenja ciljeva. Domet radara u odnosu na prijašnju PESA inačicu povećan je za 50 %, a prostor pretraživanja praktički udvostručen. Među brojnim režimima rada, jedan od najvažnijih omogućuje otkrivanje i praćenje zračnih ciljeva na velikim udaljenostima pri čemu je moguće praćenje četrdeset ciljeva i istodoban napad na njih osam s pomoću radarski vođenih raketa zrak-zrak MICA ili Meteor. Jedan od načina rada omogućuje pretraživanje “prostora” ispred aviona pri kojem stvara 3D profil terena omogućavajući let pri velikim brzinama i na ekstremno malim visinama. Radar je, sa svojom otvorenom arhitekturom, dizajniran s namjerom kontinuirane nadogradnje te će kroz nove standarde dobivati nove mogućnosti i načine rada.

OSF i SPECTRA

Od standarda F2 u avion Rafale ugrađen je i tzv. prednji optronički sustav OSF (Optronique Secteur Frontal) koji posadi omogućuje znatno bolji pregled nad situacijom. Zahvaljujući njemu, piloti mogu otkrivati i pratiti ciljeve bez uključivanja radara, lakše ih identificirati te sigurno letjeti u noćnim uvjetima. Sustav OSF nalazi se neposredno ispred pilotske kabine i sastoji se od dva modula. S desne je strane senzor IRST (InfraRed Search and Track), a s lijeve senzor s TV sustavom i laserom. IRST senzor omogućuje otkrivanje i praćenje ciljeva na većim udaljenostima, a sustavi drugog modula (TV/laser) praćenje ciljeva na manjim udaljenostima te njihovu identifikaciju i precizno određivanje udaljenosti. Za novije serije Rafalea razvijen je modificirani OSF-IT (Improve Technology), koji je ušao u uporabu 2012. godine, a opremljen je novim TV/laser modulom s boljim sposobnostima identifikacije ciljeva.

Za zaštitu aviona i posade osiguran je integrirani i visokoautomatizirani samoobrambeni sustav za elektroničko djelovanje SPECTRA (Système de Protection et d’Evitement de Conduite de Tir du Rafale). Njegova je namjena detekcija i upozoravanje na radarsko i lasersko zračenje, upozoravanje na projektile koji prilaze avionu, elektroničko ometanje te izbacivanje infracrvenih i radarskih mamaca. Odredivši vrstu ugroze, upozorava posadu na reakciju i odabir najboljih mogućih obrambenih mjera koje uključuju ometanje, izbacivanje mamaca ili poduzimanje obrambenih manevara. Da bi izvršila tu zadaću, SPECTRA se oslanja na niz antena i optičkih senzora raspoređenih po cijeloj konstrukciji aviona kako bi pokrili sav prostor oko njega. Svaka od antena za detekciju (tri) i aktivno ometanje elektromagnetskog zračenja (tri) pokriva prostor od 120 stupnjeva oko aviona, a smještene su u korijenima kanarda, kod obaju uvodnika zraka, na vertikalnom stabilizatoru i na samom kraju repa. Podaci o radarskom zračenju dobiveni preko tih senzora mogu osim njihova otkrivanja biti i locirani, analizirani, klasificirani te zabilježeni za potrebe djelovanja u budućim misijama. Povezivanjem dvaju Rafalea moguća je i triangulacija takvih signala te još preciznije određivanje njihove lokacije. U stručnim krugovima često se ističe uloga Rafalea tijekom kampanje iznad Libije 2011. godine, kad su prvi počeli zračne napade bez uobičajenih inicijalnih djelovanja specijaliziranih zrakoplova za suzbijanje protuzračne obrane. Za upozoravanje na to da je avion obilježen laserskim zračenjem, s dvije strane njegova nosa i na repu ugrađena su tri indikatora laserskog ozračenja. Sa svake strane horizontalnog stabilizatora nalaze se dva senzora sustava DDM-NG (Détecteur De Missile de Nouvelle Génération), koji je zamijenio sličan stariji sustav te koji s još većom vjerojatnošću detektira projektile s pasivnim navođenjem. Sa svake strane obaju motora i na stražnjem gornjem dijelu aviona nalaze se po dva spremnika, svaki s osam infracrvenih mamaca ili 18 mamaca. Za razliku od prijašnjih aviona, koji su slične sustave nosili na vanjskim nosačima, samoobrambeni sustav SPECTRA-e potpuno je integriran unutar zmaja zrakoplova oslobađajući vanjski prostor za druge namjene. Radarski sustav RBE2, optronički sustav OSF i obrambeni sustav protumjera SPECTRA daju podatke na temelju kojih sustav zrakoplova Rafale za objedinjavanje podataka može posadi stvoriti najbolju moguću sliku taktičke situacije. Na sve to mogu se dodati i podaci dobiveni od drugih korisnika i platformi povezanih s pomoću podatkovne veze Link 16.

Top i projektili zrak-zrak

Za Rafale je razvijen potpuno novi top, nasljednik topova serije DEFA kalibra 30 mm koji se već desetljećima koriste kod aviona Mirage. Novi top 30M791 tvrtke Nexter (prvotno GIAT) zadržao je jednak kalibar, a ispunio zahtjev za podjednaku vatrenu moć kao dva topa DEFA. To je postignuto sa sedam rotirajućih ležišta koja su omogućila veliku brzinu paljbe od 2500 metaka u minuti koju top postiže trenutačno. Osim velike brzine paljbe, ispaljeni meci imaju i znatno veću početnu brzinu zrna od 1025 m/s, u usporedbi sa 800 m/s kod prethodnika, što mu daje i veću preciznost. Top na raspolaganju ima dvije vrste streljiva – trenažno (TP) i polupancirno visokoeksplozivno zapaljivo streljivo (SAPHEI) univerzalne namjene. SAPHEI ima masu od 275 g i opremljen je upaljačem koji se aktivira neposredno nakon kontakta s ciljem ili se nakon određenog vremena leta samouništava. Masa topa je 120 kg, a masa spremnika sa 125 metaka 65 kg. Ovisno o misijama, nije nužno da top uvijek bude instaliran, a prostor za njegov smještaj nalazi se sa strane uvodnika zraka desnog motora i ondje je kod svih inačica aviona Rafale.

Osnovno je naoružanje Rafalea za borbu protiv ciljeva u zraku “dvojac” vođenih raketa sustava MICA (Missiles d’interception de combat et d’autodéfense). Dva su tipa projektila identična osim sustava završne faze navođenja na cilj. MICA EM ima aktivni radarski tragač, dok se MICA IR samonavodi s pomoću dvopojasnog infracrvenog tragača. Zbog instalirane podatkovne veze sposobne su za zahvat cilja i nakon lansiranja te imaju veliku otpornost na protumjere. Tijelo rakete s aerodinamičkim površinama, raketnim motorom i bojnom glavom potpuno je identično. Time su ograničeni troškovi ne samo razvoja nego i održavanja te nabave. Rafaleu je sa standardom F3-R postala dostupna i uporaba projektila zrak-zrak velikog dometa Meteor. S poboljšanim aktivnim tragačem i podatkovnom vezom, Meteor ne samo da ima domet znatno veći od 100 km nego je veći i prostor u kojem ga je nemoguće izbjeći. Zbog karakteristika pogonskog motora projektil znatno dulje održava brzinu i pokretljivost, a time ostavlja manje šanse i najpokretljivijim ciljevima na krajnjem dometu. Iz tih je razloga zanimljiv mnogim zrakoplovstvima te se smatra gotovo strateškim oružjem.

AASM za ciljeve na zemlji

Osnovno je oružje Rafalea za djelovanje po zemaljskim ciljevima AASM (Armement Air-Sol Modulaire), koji se nekad naziva i HAMMER (Highly Agile Modular Munition Extended Range). Kao što se navodi u njihovim pokratama, radi se o modularnom sustavu čiju osnovu može činiti nekoliko tipova “klasičnih” nevođenih bombi od 125, 250, 500 i 1000 kg na koje se montiraju elementi navođenja, upravljanja i pogona pa se dobivaju precizni projektili s povećanim dometom. Najčešće se radi o bombi mase oko 250 kg koja dolazi s tri vrste navođenja. Prva je od njih SBU-38, operativna od 2008. godine. Kombinira sustav inercijske i satelitske navigacije kako bi se navodila prema cilju uz preciznost ili srednju pogrešku pogotka od deset metara. Za višestruko veću preciznost namijenjena je bomba SBU-64 jer uz inercijsku i satelitsku navigaciju posjeduje i slikovni infracrveni tragač koji u zadnjoj fazi uspoređuje “sliku” cilja s onom pohranjenom u memoriji. Treći tip navođenja koristi projektil SBU-54 koji umjesto infracrvenog tragača ima pasivni laserski tragač. Za razliku od dviju prethodnih inačica, projektil uz veliku preciznost ima i sposobnost gađanja pokretnih ciljeva. Sve tri inačice imaju maksimalni domet do 70 kilometara i omogućuju zrakoplovima djelovanje po više ciljeva istodobno i izvan dometa većine protuzračnih raketnih sustava. Modularni projektili AASM prvi su put borbeno djelovali u Afganistanu u travnju 2008. godine. Tijekom intervencije u Libiji 2011. godine utrošeno ih je oko 250 i to uglavnom na sustave protuzračne obrane te na dobro utvrđene i branjene ciljeve. Tijekom 2013. ušla je u uporabu i zadnja inačica s laserskim navođenjem i odmah je korištena u francuskoj operaciji u Maliju.

 Bitni podvjesnici

Kao i većina modernih višenamjenskih borbenih aviona, Rafale treba imati ciljnički podvjesnik kako bi mogao gađati zemaljske ciljeve laserski vođenim bombama. Tijekom uporabe za to je služio ciljnički podvjesnik Damocles koji je osim osnovne namjene mogao poslužiti kao FLIR sustav. S Rafaleovim je standardom F3-R uvedena sposobnost nošenja puno naprednijeg sustava. Ciljnički podvjesnik TALIOS (Targeting Long-range Identification Optronic System) u usporedbi s prethodnikom ima senzore višestruko veće rezolucije i dometa promatranja. Osim infracrvenog noćnog kanala, dodan je i dnevni TV kanal te je osim ciljanja i navođenja s pomoću lasera uporabljiv i za izvidničke misije. TALIOS može navoditi sve vrste zapadnog laserski vođenog oružja, a u operativnu uporabu ušao je prošle godine. Kao i Damocles, montira se na prednjem desnom podtrupnom nosaču. Za potrebe još kvalitetnijeg izviđanja razvijen je veliki izvidnički podvjesnik Reco-NG ili Areos (Airborne Reconnaissance Observation System) koji se montira na centralnoj podvjesnoj točki i ima masu oko 1100 kg. Svojim dnevnim i noćnim višepojasnim infracrvenim senzorima može prikupljati iznimno kvalitetne snimke s udaljenosti od više desetaka kilometara i izvan dometa mnogih PZO sustava. Rafale može s pomoću svojih podatkovnih veza i povezanosti sve tako prikupljene slikovne obavještajne podatke dijeliti s drugim korisnicima. Sasvim je druge namjene novi podvjesnik NARANG (NAcelle de RAvitaillement de Nouvelle Génération), također dostupan sa standardom F3-R: on pretvara Rafale u zračni tanker. Omogućuje dopunu goriva i povećanje doleta kad specijalizirani zračni tankeri nisu na raspolaganju. Posebno su važni za operacije palubnih Rafalea M kad postoji problem više slijetanja na nosač u kratkom vremenu.

 Standardi

Kako bi se smanjili rizici u razvoju i nabavi aviona, Rafale je postupno stjecao nove sposobnosti. Drugi razlog za takav pristup bio je u činjenici da je istodobno s uporabom i isporukama aviona razvijano više drugih sustava i oružja koji još nisu bili spremni za primjenu. Tako su formirani tzv. standardi koji su počeli s prvim zrakoplovima isporučenim za inicijalnu operativnu uporabu tijekom 2000. godine. Prvi primjerci standarda F1 imali su tek osnovne sposobnosti potrebne za zračnu borbu, koje su uključivale projektile starije generacije Magic II, nove projektile MICA EM i režime radara potrebne za zahvat te praćenje zračnih ciljeva. Nekoliko godina kasnije slijedio je standard F2 sa sposobnostima djelovanja prema površinskim ciljevima. One su uključivale krstareći projektil SCALP EG, pametne GPS vođene modularne projektile zrak-zemlja AASM i nove režime radara za djelovanje nad kopnenim i morskim površinama. Projektilom MICA s infracrvenim samonavođenjem proširen je i arsenal oružja zrak-zrak. Novost je bio optronički IRST/TV sustav OSF i podatkovna veza Link 16 koja je omogućavala razmjenu podataka između više aviona Rafale ili sa zrakoplovima za rano upozoravanje. Velik korak u ispunjavanju uloge pravog višenamjenskog borbenog aviona Rafale je doživio uvođenjem Standarda F3 od 2009. godine i tijekom inkrementalnih poboljšanja u podinačicama F3.2, F3.3, F3,4+ i F3O4T. Aktualni je standard F3-R, na kojem je većina današnjih operativnih Rafalea u svijetu. Unutar njega dodana su oružja SBU-54, GBU-16 i Meteor te novi podvjesnici Reco NG i TALIOS. Poboljšani su sustavi SPECTRA, radar RBE2 AESA i sustav prepoznavanja prijatelj-neprijatelj (IFF). Novost je i sustav AGCAS (Automatic Ground Collision Avoidance System), koji sprečava rizik od udara u tlo zbog dezorijentacije pilota te automatski vraća avion u horizontalni let.

 Francuska uporaba

Prvi Rafalei koji su ušli 2004. u operativnu uporabu francuskih oružanih snaga mornaričke su inačice, dok su oni ratnog zrakoplovstva postali operativni 2006. godine. Do danas su zamijenili čak šest tipova borbenih aviona u njihovim primarnim misijama. To su Jaguar A (misije bliske potpore), Mirage F-1CT/CR (napad na zemaljske ciljeve/izviđanje) Mirage 2000C (zračna premoć), Mirage 2000N (uporaba nuklearnog naoružanja), F-8P Crusader (mornarički lovac) i Super-Étendard (napad na zemaljske ciljeve, protubrodska borba). Avioni se već više od deset godina koriste u borbenim misijama od Afganistana preko Libije, Sirije, Iraka, pa sve do više zemalja Afrike (Mali, Niger, Mauretanija, Čad) u sklopu operacije Barkhane. Osim francuskog naoružanja, njihov arsenal uključuje i širok spektar laserski vođenih bombi sustava Paveway američkog podrijetla. Ta je sposobnost usvojena zbog hitnih operativnih potreba, veće isplativosti uporabe te nasljeđivanja zaliha od umirovljenih tipova aviona. Integrirane su i neke vođene bombe sustava Enhanced Paveway koje uz lasersko imaju i mogućnost GPS navođenja. U travnju ove godine počeli su i prvi ispitni letovi Rafalea novog standarda 4.1 koji će donijeti nove mogućnosti umrežavanja unutar većih sustava s više platformi, projektile MICA nove generacije i modularne projektile AASM od 1000 kg. Za posadu će napokon biti uvedene i kacige s integriranim prikaznicima, što dosad francuskim snagama nije bio prioritet. Za takvu integraciju izabran je sustav Scorpion tvrtke Thales. Danas je ukupan broj francuskih Rafalea nešto manji od 150, od kojih su 102 u sastavu ratnog zrakoplovstva podijeljena između inačica C (jednosjed) i B (dvosjed). Za potrebe Francuske do danas su naručena 192, od kojih 40 tek treba biti isporučeno. Nakon toga bi od 2027. trebala uslijediti isporuka dodatnih 30. Od 2025. godine brojčano stanje Rafalea trebalo bi uključivati 171 avion od kojih bi 42 trebala pripadati mornaričkoj inačici. Planom je predviđeno da 2030. godine njihov broj bude povećan na 225, od kojih bi 40 bili mornarički Rafalei M.

 Egipat

Prva zemlja nakon Francuske koja je naručila i uvela Rafale u uporabu bio je Egipat. Pregovori o nabavi počeli su još 2014., a posao vrijedan 5,2 milijarde eura zaključen je u veljači 2015. i uključivao je 24 aviona s pratećim sustavima i oružjem. Narudžba za egipatsko zrakoplovstvo sastojala se od 16 dvosjeda koji su dobili oznaku DM i osam jednosjeda pod oznakom EM. Tu su i osnovna oružja, i to rakete zrak-zrak MICA u obje inačice navođenja te modularni projektili zrak-zemlja AASM u sve tri inačice navođenja. Nabavljeni su i novi ciljnički podvjesnici TALIOS pa je Egipat postao njihov prvi strani korisnik. Jedna je od ključnih sposobnosti koje Rafale pruža egipatskom zrakoplovstvu udar na udaljene ciljeve s pomoću također kupljenih krstarećih raketa SCALP. Iako Egipat raspolaže s nekoliko tipova višenamjenskih borbenih aviona kao što su F-16, MiG-29 i Su-35, takva sposobnost kod njih nije prisutna. Navodno je nabava dodatnih krstarećih raketa SCALP bila jedan od uvjeta kupnje još 30 Rafalea dogovorene u svibnju ove godine. Prva egipatska postrojba opremljena novim Rafaleom i s njim operativna jest 34. eskadrila Divlji vukovi (Wild Wolves), smještena u zrakoplovnoj bazi Gabel El Basur osamdesetak kilometara sjeverozapadno od Kaira. Egipatski Rafalei izvršili su prve borbene zadaće u svibnju 2017. godine. Bile su to misije zračne premoći i zaštite zrakoplova koji su izvršavali zračne udare na postrojbe tzv. Islamske države unutar granica Libije.

 Katar

Katarsko ratno zrakoplovstvo naručilo je sredinom 2015. godine 24 aviona Rafale u sklopu posla vrijednog gotovo sedam milijardi dolara. Dodatne su narudžbe uslijedile već u prosincu 2017., kad je dogovorena nabava još 12 primjeraka s dodatnom opcijom nabave sljedećih 36. Rafalei za Katar dobili su oznaku EQ za jednosjed i DQ za dvosjed. Osigurana je i nabava oružja kao što su infracrveni i radarski vođeni projektili MICA, krstareće rakete SCALP i modularni projektili zrak-zemlja AASM naručeni u sve tri inačice navođenja. Uz zrakoplove nisu naručeni ciljnički podvjesnici francuske proizvodnje, nego će se koristiti američki podvjesnici Sniper. Time je postignuta kompatibilnost za dvije flote katarskih borbenih aviona jer se takvi podvjesnici koriste i kod naprednih katarskih F-15QA. Uz avione, Katar se odlučio i za kacige s integriranim prikaznikom, za što je izabrana TARGO II izraelske proizvodnje. Zadnji bi primjerci Rafalea za Katar trebali biti isporučeni ove godine. Katarska istodobna nabava triju tipova modernih borbenih zrakoplova (F-15QA, Rafale i Typhoon) omogućuje dugogodišnju suradnju sa zrakoplovstvima i vladama SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva.

 Indija

Indijska nabava zrakoplova Rafale ima dugu povijest. Još krajem 2007. godine Indija je unutar natječaja objavila zahtjev za ponude s ciljem nabave 126 višenamjenskih borbenih aviona za ratno zrakoplovstvo. Na natječaju je sudjelovalo šest aviona, ali s vremenom su se istaknula samo dva, i to zapadnoeuropska: Typhoon i Rafale. Iako je Rafale pobijedio 2011. na natječaju i to najviše na temelju nižih troškova održavanja tijekom vijeka uporabe, do zaključenja ugovora nije došlo. Zbog oduljenih pregovora i nemogućnosti dogovora unutar postojećeg okvira, cijeli je natječaj u srpnju 2015. povučen. Umjesto toga, došlo je do izravnog dogovora između indijske i francuske vlade u skladu s kojim je u rujnu 2016. potpisan ugovor za kupnju 36 Rafalea od kojih bi 28 bili jednosjedi oznake Rafale EH, a osam dvosjedi oznake Rafale DH. Dio narudžbe čine i danas standardna Rafaleova oružja kao što su infracrvene i radarski vođene rakete zrak-zrak MICA, krstareće rakete SCALP i modularni projektili AASM. Avioni će biti kompatibilni i s nekim sustavima i oružjima izraelskog podrijetla koji su već u uporabi indijskog zrakoplovstva, kao što su vođene bombe serije SPICE i ciljnički podvjesnici LITENING. Prioritet je bila i nabava projektila zrak-zrak velikog dometa Meteor, pogotovo nakon ne tako davnih zračnih okršaja s pakistanskim zrakoplovstvom gdje su se indijski avioni pokazali ranjivim u odnosu na dalekometne projektile zrak-zrak AMRAAM pakistanskih aviona F-16. Prvih pet Rafalea predano je indijskom zrakoplovstvu u listopadu 2019., ali zbog obuke ostali su više od pola godine u Francuskoj. Nakon puta od 7000 km uz potporu zračnog tankera francuskog zrakoplovstva stigli su krajem srpnja 2020. u Indiju. Isporučeni Rafalei ući će u sastav 17. eskadrile Zlatne strijele (Golden Arows) i zamijeniti lovce MiG-21. Eskadrila je smještena u zrakoplovnoj bazi Ambala te je dio Zapadnog zrakoplovnog zapovjedništva, a njezina je lokacija strateški važna: nalazi se dvjestotinjak kilometara od granice s Pakistanom odnosno NR Kinom.

Grčka, Hrvatska i ostali

Jedan od novih korisnika Rafalea postat će i grčko zrakoplovstvo te tako nastaviti višedesetljetnu tradiciju nabave francuskih borbenih aviona. Počela je još sredinom sedamdesetih, kad su nabavljeni Miragei F-1. Njima su se sredinom osamdesetih pridružili lovci Mirage 2000 te 2000. godine njihove modernizirane inačice Mirage 2000-5. Sporazumom koji je potpisan u siječnju ove godine dogovorena je nabava 18 Rafalea od kojih će šest biti potpuno novi, a 12 rabljeni iz sastava francuskog zrakoplovstva. Ti bi Rafalei (14 jednosjeda i četiri dvosjeda) trebali zamijeniti eskadrilu starijih Miragea 2000 iz zrakoplovne baze Tanagra u blizini Atene. Usporedno sa zrakoplovima dogovorena je i nabava oružja koja uključuje projektile zrak-zrak MICA i Meteor, krstareće projektile SCALP i protubrodske projektile AM-39 Exocet. Isporuka aviona trebala bi početi uskoro, sredinom ove godine, a svi bi trebali biti isporučeni tijekom 2023.

U skladu s Odlukom Vlade RH objavljenom 28. svibnja, najnoviji bi korisnik Rafalea u inačici F3-R trebalo postati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Riječ je o rabljenim avionima koje koristi francusko zrakoplovstvo, i to deset jednosjeda i dva dvosjeda.

Uz potvrđene sadašnje i buduće korisnike, Dassault i ostali iz francuske zrakoplovne te obrambene industrije traže još potencijalnih kupaca. Jedan je od njih Finska, koja u sklopu programa HX traži 64 nova borbena aviona koji će zamijeniti aktualne F/A-18 Hornete. Zamjena za Hornete traži se i u švicarskom procesu nabave 30 do 40 aviona, a Rafale je u oba slučaja jedan od kandidata. U kontekstu nekoliko desetaka primjeraka spominje se i Indonezija, ali i Irak, koji ima problema s održavanjem lovačke flote. Vidjet ćemo hoće li se dogoditi još neke isporuke. Ako je odgovor potvrdan, to će biti još samo dodatni plus za jedan već itekako uspješan francuski projekt. Naime, s ovogodišnjim će sigurnim narudžbama Rafale premašiti broj od 300 proizvedenih primjeraka, što je otpočetka bila planirana količina s kojom bi program postao ekonomski isplativ i održiv. S vjerojatnim i mogućim narudžbama i broj od 400 primjeraka lako je dostižan. Samostalan razvoj zrakoplova pokazao se kao pun pogodak, a pokazale su se i pozitivne značajke takvog pristupa. Veliko iskustvo proizvođača i lakše usklađivanje zahtjeva manjeg broja zainteresiranih strana dovelo je do jednostavnijeg razvoja. Prema većini stručnih analiza, Rafale je po značajkama, a posebno po svestranosti, vrhunac četvrte generacije višenamjenskih borbenih aviona (često ga označavaju kao 4,5 generaciju) i to vrijedi prije svega za standard F3-R. Tako je potvrđen Dassaultov niz uspješnih borbenih aviona koji su počeli i nastavili Mystère IV, Super Mystère, Mirage III/5, Mirage F-1 te Mirage 2000.

Autor: Marin MARUŠIĆ

Izvor: Hrvatski vojnik, broj 632, Vojnostručne teme, 11.06.2021