GORICE KOD BRČKOG – PREŠUĆENA BITKA RATA U BOSANSKOJ POSAVINI

Na današnji dan 11. listopada 1992. godine jake srpske snage ponovno su ovladale "koridorom" kod Brčkog. Ono što je prethodilo ovoj akciji VRS je akcija združenih snaga ABIH i HVO-a koje su na potezu hrvatskog sela Gorice, koje se nalazi 8 kilometara sjeverozapadno od Brčkog, na samoj obali rijeke Save, presjekle srpski „koridor“ (Beograd-Banja Luka) – žilu kucavicu koja je oružjem, ljudstvom i cjelokupnom logistikom opsluživala tzv. Srpske zemlje u Republici Hrvatskoj, ali i najveći dio tzv. Srpske Republike BiH tj. buduće Republike Srpske.  

0
Na današnji dan 11. listopada 1992. godine jake srpske snage ponovno su ovladale “koridorom” kod Brčkog. Ono što je prethodilo ovoj akciji VRS je akcija združenih snaga ABIH i HVO-a koje su na potezu hrvatskog sela Gorice, koje se nalazi 8 kilometara sjeverozapadno od Brčkog, na samoj obali rijeke Save, presjekle srpski „koridor“ (Beograd-Banja Luka) – žilu kucavicu koja je oružjem, ljudstvom i cjelokupnom logistikom opsluživala tzv. Srpske zemlje u Republici Hrvatskoj, ali i najveći dio tzv. Srpske Republike BiH tj. buduće Republike Srpske.
Akcija ABiH i HVO-a koju provodi Operativna grupa 1 Bosanska Posavina započela je 7. listopada 1992. godine s ciljem presijecanja tzv. srpskog „koridora“ na potezu hrvatskih sela Krepšić-Marković Polje-Gorice u općini Brčko. Ovo je ujedno i prostor na kojem je „koridor“ bio najuži. Na mjestima ne širi od 2 km zračne linije.
S jedne strane „koridora“ je teritoriji pod kontrolom, tada već značajnim dijelom ustrojenih snaga, Armije BiH i HVO-a, a s druge strane je rijeka Sava kao prirodna granica s Republikom Hrvatskom.
Združene snage Armije BiH (2. korpus) i HVO-a (108. HVO brigada Brčko u čijem su sastavu ravnopravno Hrvati i Muslimani) kreću u oslobađajuća vojno borbena djelovanja ujutro 7. listopada 1992. godine.
Radi se uglavnom o pješačkim postrojbama uz minobacačku podršku i aktivno djelovanje dva tenka T-55. Na raspolaganju je i skromno opremljena jedinica za protuoklopna djelovanja. Glavninu vojnih djelovanja nosile su snage 2. korpusa Armije BiH tj. Sprečanski bataljon i Živiničke ose uz pomoć pripadnika 108. HVO brigade u sklopu kojih se nalazi i interventni vod upotpunjen nekolicinom “stranaca” (ne više od 15). „Stranaci“ su od prvog dana rata bili uključeni u zaštitu i obranu nesrpskog stanovništva na prostoru sela Gorica, Marković Polja, Krepšića, Laništa, Vukšića, Ulica i šire.
Prvi dan akcije 7. 10. 1992. godine prolazi neuspješno. Naime dolazi do nenajavljenog povlačenja pojedinih jedinica ABiH, a u potpunosti je izostala topnička i tenkovska podrška HVO-a s područja Orašja i RH, što je inače prema izjavama zapovjednog kadra HVO-a 108. brigade bilo unaprijed dogovoreno.
Naknadnom ponovnom akcijom ostvareni su prvi uspjesi, a u dva dana vojne akcije tzv „koridor“ je u potpunosti presječen te su snage ABiH i HVO-a u večernjim satima 8. listopada izašle na glavnu putnu komunikaciju u Goricama tj. na samu „nit koridora“ – na potezu od oko 2 kilometra širine.
Osim toga otvorena je i komunikacija prema Savi tj. po prvi puta u 4 mjeseca „Slobodna brčanska teritorija“ imala je spoj s Republikom Hrvatskom i rijekom Savom.
Treba imati na umu da akcija presijecanja srpskog „koridora“ u Goricama kod Brčkog kreće 7. listopada 1992. godine tj. samo dan nakon pada Bosanskog Broda i završetka srpske vojne operacije „Koridor – 92.“. Tada se na području Bosanske Posavine nalaze ogromne i jake snage Vojske Republike Srpske koje su upravo privodile kraju operaciju spajanja Bosanske krajine s dijelovima Istočno-bosanskog korpusa i Semberijom.
Brojno stanje srpskih snaga u operaciji „Koridor – 92.“ variralo je od 40.800 do 54.660 vojnika uz ogromnu topničku i oklopnu podršku. Glavnina tih snaga nakon zauzimanja Bosanskog Broda još se zadržala na području Bosanske Posavine te je bila na raspolaganju za preusmjeriti ih na vraćanje presječenog „koridora“ kod Brčkog.
Osim toga do današnjih dana ostaje obavijena velom tajne i potencijalna uloga HV-a tj. „obećana“ potpora vojnih jedinica iz Republike Hrvatske koju je snagama A BiH i HVO-a „netko“ usmenim putem obećao. Naime, među armijskim i HVO jedinicama kolala je priča o 2000 pripadnika HV-a i 6 tenkova tei većoj količini vojne tehnike koji će se uključiti u bitku po izlasku na rijeku Savu. Do takve ili bilo kakve potpore HV-a ili HVO-a s područja Orašja nikada nije došlo.
Izlaskom na prometnicu Banja Luka-Beograd u mjestu Gorice, u širini od oko 2 kilometra, od 8. do 10. listopada 1992. godine „armijske“ i HVO snage nastojale su učvrstiti povraćene položaje do dolaska značajnije pomoći koja se nesumnjivo očekivala i iz Republike Hrvatske. Kako do iste nije došlo, a kako je uslijedio očekivani jak protuudar daleko nadmoćnijih srpskih snaga već ujutro 11. listopada srpske su jedinice pod kontrolom imale most na rijeci Tinji u mjestu Gorice tj. glavnu putnu komunikaciju. Do popodnevnih sati istog dana uspostavljen je promet na relaciji Beograd-Banja Luka i krenule su prve srpske vojne kolone od Brčkoga prema Bosanskom Šamcu.
Srpskom vojnom akcijom ponovnog zauzimanja „koridora“ u Goricama kod Brčkog zapovijedao je osobno pukovnik Novica Simić, zapovjednik Istočno-bosanskog korpusa. Na raspolaganju je imao cijeli Istočno-bosanski korpus, sve operativne vojne jedinice iz Brčkog i okruženja te s druge strana od pravca Šamca u akciju su krenule i snage Prvog krajiškog korpusa uz podršku svih lokalnih jedinica.
Iako je akcija presijecanja srpskog „koridora“ u Goricama kod Brčkog do danas nejasna, prije svega po zapovjednoj liniji tj. s upitnom koordinacijom Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, ostaje činjenica da je grupica pripadnika Armije BiH i HVO-a dan nakon pada Bosanskog Broda ponovno izašla na rijeku Savu i granicu s Republikom Hrvatskom te se na tom mjestu zadržala gotovo tri puna dana u iščekivanju uključivanja snaga iz Republike Hrvatske, a s ciljem dugoročnijeg presijecanja „koridora“.
U srpskom protunapadu jedinice 2. korpusa – Sprečanski bataljon, Živiničke ose, kao i snage 108. HVO brigade Brčko pretrpjele su značajne gubitke u ljudstvu i tehnici. Broj poginulih pripadnika ABiH i HVO-a u ovoj akciji do danas nije zbirno objavljen.
Žalosti da je do današnjih dana u hrvatskoj historiografiji i svim do sada objavljenim radovima koji se bave Domovinskim ratom u Bosanskoj Posavini akcija presijecanja “koridora” kod Gorica u potpunosti prešućena.
Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.