Ivica Tijardović: Za balkanske sukobe danas u pripremi, odgovorna će biti Europska Unija

Tema (velikosrpstvo) koju knjiga “Protokoli velikosrpske ideologije” obrađuje mi je uglavnom poznata, jer da bih shvatio zašto se toliko osporava pravo hrvatskog naroda na osamostaljenje i koji su sve izvori negiranja svega što ima veze s Hrvatskom i Hrvatima, morao sam mnogo čitati. I pored dobre upućenosti u temu knjige, još uvijek nailazim nakon više od trideset godina čitanja na za mene nepoznate ili pak nedovoljno poznate činjenice. Tako je to bilo i s ovom knjigom, te bih se stoga htio zahvaliti svim autorima knjige i izdavaču na uloženom trudu. Premda nema razloga isticati posebno nijednog autora ove knjige, jer svaki autor je pridonio značajno kvaliteti sadržaja knjige na svoj način, ipak bih htio istaknuti vrijednost istraživanja doktora Mate Artukovića.

Da bi se ova danas izuzetno aktualna knjiga bolje i lakše razumjela, savjetovao bih budućim čitateljima koji nemaju strpljenja studiozno čitati knjigu, da prvo pročitaju poglavlje “Politički fanatizam bespuća povijesnih zbiljnosti”, autora Marka Juriča. Zatim poglavlje “Protokoli velikosrpskih akademika” autora doktora Slobodana Prosperov Novaka, pa onda poglavlje “Memorandum 2”, te poglavlje “Treća Jugoslavija” autora Tihomira Dujmovića, urednika i voditelja rado gledanog Press Kluba. Kad se spomenuto pročita, može se krenuti u čitanje knjige i završiti knjigu s poglavljem “Srpsko velikodržavlje i dalje na djelu”, autora admirala Davora Domazeta.

Sadržaj knjige “Protokoli velikosrpske ideologije” ne vrijeđa nikoga, već se u knjizi objašnjava na  jednostavan način izvore velikosrpske ideologije i posljedice te ideologije, koje su uvijek bile najviše pogubene upravo za Srbe. Da, upravo su Srbi najveća žrtva velikosrpstva. No mene posebno žalosti to, što umjesto da Srbi identificiraju izvor svoje nesreće, nesvjesno unesrećuju i sve ostale narode koji žive sa njima ili u njihovom susjedstvu.

Do sredine 19. stoljeća katolici i pravoslavci zapadno od Drine živjeli su poštujući jedni druge. No kad su u tom stoljeću iz kneževine Srbije počeli stizati emisari sa zadatkom uvjeravanja, tada mirnih pravoslavaca, da su oni (pravoslavci) Srbi i da ih katolici ugrožavaju, a da je katolicizam neprijatelj srpstvu, zrno razdora nekad dobrih susjeda je bilo posijano i plodovi su nakon toga uvijek bili krvavi. Pod parolama “Srbi svi i svuda”, “Do istrage Vaše ili naše”, “Ujedinjenje ili smrt”, nebirajući sredstva stvorena je lažna ugroženost Srba u Hrvatskoj, koji su izmanipulirani izvršili pokolje nad nevinim hrvatskim civilima tijekom Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Zločini nad Hrvatima prije i tijekom diktature kraljevine Jugoslavije je posebna tema. Da je riječ o lažnoj ugroženosti Srba u Hrvatskoj postoje brojni povijesni dokumentirani dokazi. I danas smo svjedoci velikosrpskog utjecaja u Hrvatskoj kroz vladu RH i medije u Hrvatskoj. U svezi stoga treba reći da se velikosrpska literatura temelji na principu “rekla-kazala”, dok se hrvatska literatura temelji na dokumentima.

Primjera radi, kroz dokumentiranu velikosrpsku ideologiju Albanci su pogrdno Arnauti, Crnogorce se smatra drskima, nasrtljivima, bezobzirnima, Bugari su Vulgari (prosti, pokorni), antisemitizam je u velikosrpstvu opća pojava, a Hrvate se izjednačava sa Židovima.

Dok su Hrvati bogalji i nule, a Židovi (Čivuti) pokvareni i truli, Hrvatima se redovito zamjera filosemitizam. I pored te bliskosti Hrvata i Židova, pola stoljeća kasnije stvoren je “jasenovački mit” na štetu Židova, a u korist velikosrpstva. Sa druge strane, od Ivana Mažuranića Srbi (pravoslavci) su zauzimali vrlo visoke funkcije u Hrvatskoj: funkciju podbana, predsjednika Sabora, predsjedništvo Stola sedmorice, a od kraja 19. stoljeća od osam velikih župana četvorica su bili Srbi. I pored svih ustupaka Srbima na štetu Hrvata, mnogi Srbi su i dalje negirali sve što je hrvatsko, pa i omalovažavali himnu “Ljepa naša”, a “ugroženost” Srba je ostala karakteristika velikosrpstva i razlog okrutnih napada i masakriranja civila (nesrpskog stanovništva) tijekom srpske povijesti.

Knjiga “Protokoli velikosrpske ideologije” je važna knjiga u identificiranju zajedničkog neprijatelja, kako Hrvatima, tako i Srbima. Taj zajednički neprijatelj je velikosrpstvo, tj. srpski nacizam da nas razumije cijeli svijet. Problem velikosrpstva (srpskog nacizma) Hrvati ne mogu riješiti, a međunarodna zajednica za taj problem nije pokazala dovoljno interesa, niti tijekom niti poslije Domovinskog rata. S velikosrpstvom se međunarodna zajednica mora pozabaviti, a velikosrpstvo je svakako ključni problem srpske intelektualne elite koja ima snage uvjeriti Srbe što je dobro, a što zlo. To je dug proces i trebat će barem pedesetak godina da se prvi rezultati pokažu na terenu među običnim pukom, jer kad se povjerenje jednom izgubi, teško ga se ponovno stječe.

Primarni razlog zašto komentiram jednu zaista neinteresantnu i destruktivnu temu kao što je to velikosrpstvo je taj što nam zaista ponovno prijeti rat, ne samo onaj medijski, već i onaj na terenu. Amerikanci već neko vrijeme imaju svojih problema. Rusi to koriste. Sveprisutnost Kine je sve izraženija. “Korona” je loš pokušaj stabilizacije političkih i gospodarskih odnosa među “velikima” jer se s diktaturom nije nikad dugoročno uspjelo, pa neće ni sada. Izbjeglička kriza je zasebna tema posljedica “igara velikih”. Ako se Amerikanci povuku iz Kosova i Sjeverne Makedonije (slučaj Afganistana opravdava takvu mogućnost), Srbi uz prešutnu podršku Rusa ulaze u “njihovu” Crnu Goru, zauzimaju što je moguće veći dio Kosova i pripajaju takozvanu Republiku Srpsku u svoj sastav po uzoru na Ruse (Krim) u Ukraini. Ljudstva i vojne tehnike za taj podvig imaju, no ne i za sukob s Hrvatskom. Održavati novo-osvojene teritorije bit će Srbima izuzetno teško zbog manjka ljudskog potencijala, jer moraš biti zaista lud i svjesno sudjelovati u tom ludilu. Crnogorci im se u tom slučaju mogu suprostaviti, no pitanje je koliko su se spremni žrtvovati Crnogorci za svoju nezavisnost i slobodu od velikosrpstva. U Kosovu neće biti mira ukoliko srpska vojska uđe u Kosovo.

Koje su posljedice za ostale narode koji žive sa Srbima ili graniče sa njima? Bošnjaci će učiniti isto što su učinili i tijekom Domovinskog rata: Napast će Hrvate u Bosni i Hercegovini. Hrvatska će izgubiti turizam i bit će prisiljena braniti Hrvate u BiH i držati vojsku spremnu na granicama s takozvanom Republikom Srpskom i Srbijom. Mađarska, Albanija i Bugarska pozorno će pratiti stanja u područjima njihovog interesa (Vojvodina, Kosovo, Sjeverna Makedonija) i držati vojsku spremnu za intervenciju. Sukobi na Balkanu bit će od koristi “velikim igračima” da skrenu pozornost sa ozbiljnih vlastitih problema. Ipak, pravno gledajući za takvo stanje bit će na prvom mjestu odgovorna Europska Unija. Sve ovo što pišem znao sam već prije tridesetak godina, tako da nisam rekao ništa što mi već davno prije nije bilo poznato.

Knjigu “Protokoli velikosrpske ideologije” treba uvrstiti kao obveznu literaturu u srednjim školama, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, a i u ostalim državama u kojima velikosrpska politika ima svoje interese. Uvijek je bolje i jeftinije spriječiti, nego liječiti.

Izvor: projektvelebit.com