Duvanjsko polje – Značajno polje u antici

najstariji stanovnici bili su Delmati, pripadnici ilirskoga plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Delminium, koji se nalazio na obroncima planine Lib, između sela Kongore i Borčana

Duvanjsko polje je kraško polje u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine s površinom od 125 km². Ima oblik nepravilnoga spljoštenoga romba s malom uvlakom koja ide ka sjeveru i završava kanjonom Šujice. Sa svih strana polje je okruženo planinama, sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib, s juga ga zatvara planina Gvozd, uz jugozapadni i zapadni rub polja pružaju se Midena i znatno Grabovica koja se na Privali veže na padine Tušnice, sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Većina ovih planina sasvim su ogoljene bez šumske vegetacije jer se na njima kroz povijest nekontrolirano sjeklo i palilo. Jedino je Vran pod visokom borovom šumom dok na Gvozdu i Grabovici nalazimo niske šume, većinom od termofilnih vrsta graba i crnoga jasena. Oko polja su kroz zadnjih 40 godina provođena brojna pošumljavanja te su znatne površine pod umjetnim borovim šumama pa danas oko polja postoji oko 1000 ha umjetnih šuma. Najveći kompleks tih šuma nalazi se iznad samoga Tomislavgrada, odnosno na padinama Tušnice.

Jedno od najvećih

Duvanjsko polje predstavlja visoravan koja je nastala u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, a potom jezerskim taloženjem. Iz toga perioda su nastale i naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja kao i nanošenjem organskoga materijala prapovijesnim rijekama koje su tekle tim područjem. Samo polje je prekriveno debelim nanosima iz razdoblja neogena. Bez tih neogenskih naslaga Duvanjsko polje nalazilo bi se nižoj razini od današnjeg mora i bilo bi kriptodepresija. Za razliku od okolnih kraških polja dno Duvanjskoga polja nije vapnenačka zaravan. Nadmorska visina polja varira između 860 i 900 m. Ono je dugo oko 20 km na potezu od Mesihovine do Mokronoga, a široko 12 km na potezu od sela Brišnik pa do Mandina Sela. Površina polja je oko 125 km² što ga čini jednim od većih polja.

Klima polja je vrlo oštra s jakim vjetrovima (bura i jugo), obiljem padalina u jesen i tijekom zime. Premda klima, voda i tlo nisu baš osobito darežljivi te ograničavaju poljoprivrednu djelatnost u polju, danas se na rubovima polja nalaze oranice na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krumpir, kupus i druge vrste povrća. Ipak, polje je poznato po svojim pašnjacima. Tako pašnjaci čine gotovo polovicu polja, a bujne livade osiguravaju prehranu i uzgoj velikoga broja sitne i krupne stoke. Najbolja i najtoplija klima u Duvanjskom polju je pored sela Vinica gdje je se prije uzgajala i vinova loza i gdje se danas uzgajaju voće i povrće koje u drugim dijelovima polja ne uspijeva. Naime, u ovom dijelu polja osjetan je utjecaj submediteranske klime.

Tijekom kasne jeseni, zime i ranoga proljeća jedan je dio polja preplavljen. Iako je područje Duvanjskoga polja s relativno mnogo padalina, kako kiše tako i snijega, vode u polju nedostaje tijekom ljetnih mjeseci. Budući da je tlo vrlo propusno, kraške podloge, voda se vrlo brzo izgubi u podzemlje. Jedina rijeka koja protječe kroz polje je Šujica, ali i ona ponire u Kovačima (na mjestu zvanom Ponor), da bi se kasnije javila kao Ričina u Prisoju. Njezin mali pritok Drina teče samo tijekom kišnoga dijela godine, a tvore je Miljacka i Studena – obje izviru ispod Gvozda na južnom dijelu polja. Studena izvire u selu Crvenicama na čijem se izvorištu nalazi i izletište Studena. Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomislavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šujicu kod Kovača. Na prostoru Vinice se nalaze još izvor vode iz Zavelima koji se naziva Česma te voda iz pećine Brina koja se jednom godišnje izljeva po Viničkom polju. Brojnim podzemnim pukotinama u kršu voda s Duvanjskoga polja otječe prema vodenomu slivu Cetine.

Šume i trave

U polju nalazimo skromnu šumsku vegetaciju, većinom su u pitanju travnate formacije. Od drveća tu je afganistanska topola, poznata kao bjelokori jablan, a duž rijeke Šujice nalazimo bijele topole i nešto grmova. Inače, u prošlih 120 godina polje se značajno izmijenilo jer je izradom Županjačkoga elaborata počelo sa meliorizacijom polja, odnosno odvođenjem i reguliranjem suvišnih voda. Tada su se počeli javljati i požari te je plodni sloj treseta nestajao, da bi danas u polju imali samo sedimente gline. Ipak, uz rubove polja ima plodne crnice. Sve je krenulo izgradnjom odvodnih kanala i uređivanjem ponora da dobiju veću propusnu moć. Te aktivnosti su kasnije napuštene da bi se obnovile sredinom godina prošloga stoljeća kada je okrupnjena jedna veća površina polja za potrebe poljoprivrednog dobra, odnosno farme krava. Tada se melioriziraju veće površine što je ostavilo nesagledive posljedice na biljni i životinjski svijet koje se osjete do danas. Danas u polju nalazimo i nekoliko rijetkih vrsta, a kada u proljeće procvjetaju narcisi u nekim dijelovima polja, odnosno mrazovac u jesen, kad polje dobiva veseli izgled. Značajne su i šume koje okružuju polje, većinom izgrađene od graba i hrasta medunca. Među njima se mogu naći i stari primjerci hrasta medunca. Inače, oko polja i u polju postoje tri vegetacijske skupine s ukupno 148 biljnih vrsta.

Zbog blizine Buškoga blata, u Duvanjskom polju tijekom plavljenja možemo naći brojne močvarice, a ukupan broj ptičjih vrsta je 151. U periodu plavljena polja močvarice se zadržavaju više dana. I pored močvarica ornitofauna je brojna, a u polju većinom dominiraju jarebice i ševe, kao i prepelice tijekom jesenje seobe. Sokolovke su stalno prisutne i brojne, a u polju obitavaju sivi sokol i jastrebovi. Iznad polja se znaju pojaviti i orlovi koji dolijeću s okolnih planina u potrazi za hranom. U polju se također mogu naći male sokolovke eje i lunje. Također u nekim rubnim dijelovima polja nalazimo srne, zečeve te manje zvijeri kao što su lisice, jazavci i kune. Za oštrih zima s okolnih planina polje posjećuju i vukovi. Ovdje treba spomenuti i ihtiofaunu koja nije bogata kao u okolnim kraškim poljima. U rijekama Duvanjskoga polja obitava potočna pastrva, a do nedavno su se mogli naći i riječni rakovi. Pored salmonida tu su i ciprinidne vrste među kojima treba izdvojiti gaovice. Ukupno je ondje 11 vrsta riba.

Danas Duvanjskomu polju prijete mnoge prijetnje. Pored sve njegove ljepote, glavnu prijetnju predstavlja čovjek – neplanskom urbanizacijom i stvaranjem divljih deponija smeća. Potencijalnu prijetnju bi predstavljala i izgradnja termoelektrane na ugalj u Kongori za čiji rad bi bili korišteni voda i ugljen iz Duvanjskoga polja.

Pleme Ilira

Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskoga plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Delminium, koji se nalazio na obroncima planine Lib, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom I. stoljeća poslije Krista te ponovo grade Daelminium povezuju ga prometnicom sa Solinom.

Krunidbeno mjesto

Smatra se da je prvi hrvatski kralj Tomislav okrunjen upravo na Duvanjskom polju. Povijesni izvori o tom događaju su oskudni. „Ljetopis popa Dukljanina” jedan je od glavnih izvora. Pouzdanost tog povijesnog izvora predmet je mnogobrojnih diskusija. Ako se oslonimo na ovaj povijesni izvor onda je mjesto krunidbe kralja Tomislava greben smješten iznad sela Kongore i Borčana, a zove se Lib.

Srednjovjekovna crkva u pećini

Pećina – Katedrala skrivena je u prirodi južnoga dijela Duvanjskoga polja i danas jedva vidljiva. U Pećini se već više od dvadeset godina služi sveta misa u spomen na predaju da se ovdje u prošlosti kriomice služila misa zbog straha od Osmanlija. Prema pojedinim podacima slavljenje mise u bukovičkoj Pećini seže u 17. stoljeće kada se nakon osmansko-kršćanskih ratova nešto katoličkog življa vratilo u ove krajeve i formiralo župu koja je obuhvaćala prostor Duvna i dio zapadne Hercegovine. S obzirom da se mise u to vrijeme nisu smjele javno slaviti narod se u Pećini, koju je biskup makarski Nikola Bijanković posvetio svetome Ignaciju, tajno okupljao. Osim služenja misa svojevremeno su se djeca krštavala, a mladi vjenčavali.

Prema pojedinim tvrdnjama u ovoj je Pećini kratko boravio i biskup pa se ona zbog toga i naziva Pećina – Katedrala. Pećina je bila i mjesto gdje su se nakon Drugoga svjetskog rata sakrivali Hrvati progonjeni od komunističkih vlasti. Na spomen ploči postavljenoj 2005. godine se nalaze imena sedmorice muškaraca koji su 12. lipnja 1945. godine odvedeni sa ovog mjesta.