U Novskoj je na današnji dan, 3. veljače 1875. godine, rođen hrvatski povjesničar umjetnosti, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo
Szabo je pisac mnogih radova s područja povijesti, povijesti umjetnosti i zaštite spomenika, poput “Srednjovjekovni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji”, zatim “Kroz Hrvatsko zagorje” i “Stari Zagreb”. Umro je u Zagrebu 2. svibnja 1943. godine.
Rođen je u obitelji krajiškog kapetana, kasnije kotarskog predstojnika. Osnovno školovanje i Klasičnu gimnaziju (maturirao 1892. godine) završio je u Zagrebu, a u Beču je studirao povijest i germanistiku.
Službovao je kao učitelj u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. Na poticaj i preporuku Tadije Smičiklasa posjećuje Budimpeštu, Prag, Beč i Nürnberg kako bi se usavršio u području konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika.
Bio je profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1907. do 1910. te od 1912. do 1920. godine.
Od 1911. do 1943. bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, od 1919. do 1926. ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, a od 1928. do 1943. ravnatelj Muzeja grada Zagreba. 1936. postaje dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavio je više od 200 radova s područja nacionalne povijesti, povijesti umjetnosti, konzervatorstva, muzeologije i toponomastike.
Gjuro Szabo je osobito bio posvećen proučavanju spomeničke baštine Zagreba, što je u konačnici rezultiralo veoma detaljnim i preciznim pregledom povijesti grada Zagreba od rimskog doba do sredine 20. stoljeća. Riječ je, naravno, o knjizi “Stari Zagreb”.
Od njegovog cjelokupnog znanstvenog i spisateljskog opusa, koji broji tristotinjak studija, rasprava, eseja, feljtona i kritika, gotovo trećina posvećena je Zagrebu.
Izvor: zgexpress.net