Desiderio desideravi apostolsko je pismo pape Franje o liturgijskoj formaciji Božjega naroda.
Papa nas u njemu podsjeća na ljubav Presvetog Trojstva prema nama, i poziva cijelu kršćansku zajednicu na razmišljanje o liturgiji. „Ovim pismom jednostavno želim pozvati cijelu Crkvu da ponovno otkrije, čuva i živi istinu i snagu kršćanskoga slavlja“ (br. 17).
Stoga su ova kratka razmišljanja o ljepoti, dobroti i istini svete liturgije izvrstan oslonac u vremenu korizme i u korizmenim promišljanjima na putu prema slavlju najvećeg blagdana, Uskrsa.
Desiderio desideravi su riječi kojima počinje Lukino evanđelje (Lk 22, 15). U hrvatskom je to: Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke, Isusove riječi kojima započinje izvješće o Posljednjoj večeri.
Na toj večeri nitko nije zaslužio mjesto; svi su bili pozvani, ili bolje rečeno privučeni, Isusovom žarkom željom da s njima blaguje taj Vazam. On zna da je on Vazmeno janje, on zna da je on Vazam. Moramo biti prisutni na toj večeri, moramo moći čuti njegov glas, blagovati njegovo tijelo i piti njegovu krv. Mi ga uistinu trebamo. U euharistiji i u svim sakramentima zajamčena nam je mogućnost susreta s Gospodinom Isusom; zajamčeno nam je da možemo biti dohvaćeni snagom njegova Vazma, kaže Papa.
„Darovano nam je vazmeno otajstvo; stoga dopustimo da nas čuva želja koju Gospodin i dalje gaji: da s nama blaguje Vazam, pod pogledom Marije, Majke Crkve.“ Tim riječima papa Franjo zaključuje ovo apostolsko pismo, o kojemu više možete saznati ovdje.