Ivo Škanata: U povodu bitke kod Lepanta 1571. godine

Pad Carigrada 1453., koji je ujedno značio i propast Bizantskog carstva, i dolazak turske sile na Balkanski poluotok zatvorio je trgovačke puteve prema Istoku, a Kolumbovo otkriće Amerike 1492., pa šest godina kasnije Vasco da Gamin obilazak Rta dobre nade i dolazak u Indiju, otvorili su nove. To je imalo za posljedicu da se središte svjetske pomorske trgovine premjesti s Mediterana na Atlantik. Najveći gubitnik otkrića, koja će označiti početak novog doba, postat će, posve razumljivo, Kraljica Sredozemlja, Mletačka Republika

Usporedno s gubitkom kolonija u Bizantu, koji će postupno prelaziti u ruke osmanskih osvajača, Presvijetla Republika izgubit će i rat za trgovinu začinima, njezini brodovi plovit će najdulje do egipatske Aleksandrije i tu kupovati robu po višestruko skupljim cijenama od Portugalaca, koji su je nabavljali u zemljama podrijetla, Indokini. Na simboličnoj razini konačan gubitak premoći na moru, Republika će priznati kada, nakon godina odbijanja, pristane nabavljati orijentalne začine u Lisabonu, uz obvezu davanja monopola novoj pomorskoj sili s Pirinejskog poluotoka za snabdijevanje proizvodima iz Indije.

Stvarni kraj vladavine istočnim dijelom Mediterana doći će nakon gubitka Cipra, već u kolovozu 1571., kada će, nakon velikog otpora u kojemu su branitelji nanijeli znatne gubitke osvajaču, konačno biti spaljena Famagusta i cijeli otok doći u turske ruke. Ni uz velike žrtve  ostvarena pobjeda kršćanske flote kod Lepanta dva mjeseca kasnije neće promijeniti smjer kojim je Serenisima nepovratno krenula.

Lepantska bitka proslavila je dalmatinske, napose bokeljske pomorce. U nedjelju, 7. listopada 1571., na ulazu u Korintski zaljev, samo pet sati, od 11 do 16, trajala je, po mnogima, najveća pomorska bitka u povijesti, u kojoj je sudjelovalo ukupno 420 bojnih galija. Završila je veličanstvenom pobjedom kršćanske alijanse nad osmanlijama.

Svetu Ligu sačinjavali su Papa, Španjolska, Mletačka Republika, te vojvodstva Genova, Savoja i Malteški red. Kršćansko je brodovlje brojilo 209 bojnih brodova, 28 velikih transportnih i 70-tak pomoćnih manjih lađa. Najviše brodova davala je Presvijetla Republika, a među njihovih 108 bojnih, bilo je sedam dalmatinskih, s Cresa, Krka, Raba, Hvara, Šibenika, Trogira i kotorska galija „Sveti Tripun“, kojom je zapovijedao Jerolim Bisanti. Dubrovčani su isposlovali neutralnost i umjesto mornara Ligi na raspolaganje staviti više od 20 teretnih brodova. Zadarski i splitski jedrenjaci se ne spominju, smatra se da su pribrojani mletačkim, vjerojatno jer su njihovi „sopracomiti“ bili Mlečani.

Na mletačkom admiralskom brodu bilo je i 15 Peraštana, koji su držali počasnu stražu kod ratne zastave sv. Marka, dočim je pilot na brodu glavnog zapovjednika cijele flote don Juana d’ Austria bio Peraštanin Petar Stjepkov Marković. U bici je kao običan mornar na glavnom admiralskom brodu sudjelovao i bio ranjen Miguel de Cervantes, kasnije pisac Don Quijotea.

Turska flota bila je potpuno razbijena tek se mali broj brodova bijegom uspio sačuvati. Turci su imali 25.000 mrtvih, među kojima je bio i glavni zapovjednik Muensisade-Ali, a 12.000 kršćanskih robijaša, veslača na turskim brodovima je oslobođeno. Alijansa je imala 7.600 žrtava, među kojima i kompletna posada Sv. Tripuna, zajedno sa zapovjednikom Bisantijem i sedam Peraštana. Potopljena je i kotorska galija.

Unatoč toj pobjedi, Mletačka Republika je bila prisiljena sklopiti za nju nepovoljan mir, tako da se, po riječima jednog suvremenika „činilo da su Turci dobili Lepantsku bitku“. Mir, kojega su sve strane snažno željele, zaključen je 1573.

Kompenzaciju gubitka utjecaja na moru, Republika će pokušati ostvariti pojačanom političkom i trgovačkom prisutnošću na kontinentu te razvojem industrije, što će je održati na životu još tri stoljeća, ali će, prije svega biti jasni znaci slabljenja njezine ekonomske moći.

U novim okolnostima, da bi oživjele trgovinu s Istokom, vlasti su koristile pogranične luke prema turskim posjedima na Balkanu. Priliku koja će se ukazati, najbolje će iskoristiti Peraštani, nakon njih kao trgovačka središta živnut će Dobrota i Prčanj. Kotor će slijediti sudbinu Serenisime, kraj XVI. stoljeća pokazat će da se o vrhuncu njegove pomorske snage može govoriti samo u prošlom vremenu.