Džervasije (Hrvati) u araboislamskim vrelima od 10. stoljeća
Arapski geograf al-Idris (oko 1100. - 1166.), autor najpotpunije zemljopisne karte svijeta, u svojem Zemljopisu Sredozemlja iznosi detaljan opis Hrvatske, osobito krajeva uz jadransku obalu. Al-Idris zna da Istra priznaje suverenitet Njemačkog Carstva, a da Hrvatska (G.rwasiah) počinje sjeverno od Bakra (B.q.ri) i proteže se južno od Dubrovnika (Raghus). Taj prostor obuhvaća šesnaest gradova. Za deset tvrdi da su veliki prostorno i brojem stanovnika. Osam ih nastanjuju Dalmatinci (Romani), tri Slaveni (Hrvati) a jedan (Biograd) Dalmatinci i Slaveni. Hrvatskoj pripada i četiri otoka: Krk (pogrešno ga naziva Awsar, Osor), Cres, Rab i Pag. Južno od Hrvatske nalaze se Bar, nastanjen Slavenima, i Ulcinj čiji stanovnici doseljenici iz Laodiceje (Ladhikiyya) koji je, prema tvrdanja, al-Idrisa, glavno središte Sklavinije
Idrisi živi na dvoru Rogera II. u Palermu, gdje izrađuje geografiju svijeta s brojnim kartama. On spominje Kotor, Dubrovnik, Ston, Split, Šibenik, Nin i Senj, a Hrvate zove Džervasije
Izvor: pomorska.lzmk.hr
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=cEmWjBK-78I
“Hrvate i Slavene uz jadransku obalu prvi od arapskih kroničara spominje Muslim al-Djarmi (9. st.) u danas izgubljenu djelu o Bizantu. Njegov suvremenik Ibn Khurdadhba (9. st.) u svojem djelu al-Masalik wa al- Mamalik (“Putovi i kraljevstva”) spominje ih kao neposredne susjede Bizanta.
O Hrvatima opširniju pišu Ibn al-Fakih (oko 903.) i Ibn Rustih (9. st.). Ovaj posljednji, jedan od uglednijih islamskih kozmografa perzijskog podrijetla, u svojem enciklopedijskom djelu al-‘Alaq an-nafisa (“Dragocjeni biseri”) ističe da su balkanski Slaveni pokršteni za vladanja bizantskog cara Bazilija I.(867.-886.). Ibn Rustih poimence navodi pleme Narentana (Neretljana) s područja između rijeke Cetine i Neretve.
Od arapskih geografa iz 10. st. zanimljiv je al-Ma’sudi (umro 956.), koji opisuje hrvatsku obalu prema kazivanju nekog Slavena s kojim se susreo na jednom od svojih mnogih putovanja. Valja istaknuti da izvješća starijih araboislamskih geografa nisu odveć jasna ni uvijek pouzdana. Najprecizniji je Ibn Rustih (Rusta) koji vrlo pomno bilježi svoje dojmove s putovanja od Soluna do Splita. Ibn Khurdadhba spominje nekog slavenskoga glavara koji priznaje suverenitet vladara koji stoluje u gradu D.gwatahu (Biograd na moru) u zemlji Khurwat (Hrvatskoj).
Ibn al-Fakih pak vrlo dobro opisuje stanovnike uz Jadransko more koje opisuje kao ljude nešto tamnije puti od onih iz unutrašnjosti koji imaju svjetliju boju kože. Al-Masudi uočava razlike među južnoslavenskim narodima od kojih posebice Shurwatin (Hrvate).
Arapski geograf al-Idris (oko 1100. – 1166.), autor najpotpunije zemljopisne karte svijeta, u svojem Zemljopisu Sredozemlja iznosi detaljan opis Hrvatske, osobito krajeva uz jadransku obalu. Al-Idris zna da Istra priznaje suverenitet Njemačkog Carstva, a da Hrvatska (G.rwasiah) počinje sjeverno od Bakra (B.q.ri) i proteže se južno od Dubrovnika (Raghus). Taj prostor obuhvaća šesnaest gradova. Za deset tvrdi da su veliki prostorno i brojem stanovnika. Osam ih nastanjuju Dalmatinci (Romani), tri Slaveni (Hrvati) a jedan (Biograd) Dalmatinci i Slaveni. Hrvatskoj pripada i četiri otoka: Krk (pogrešno ga naziva Awsar, Osor), Cres, Rab i Pag. Južno od Hrvatske nalaze se Bar, nastanjen Slavenima, i Ulcinj čiji stanovnici doseljenici iz Laodiceje (Ladhikiyya) koji je, prema tvrdanja, al-Idrisa, glavno središte Sklavinije.
Pirinejski poluotok dio je srednjovjekovnog islamskog svijeta u koji su Slaveni (al-Saklab) u najvećem broju dovedeni kao robovi. Povjesničar al-Maqqari navodi ih 13 750 za vladanja Abd al- Rahmana III. (912.-961.) u Cordobi. Od velikog broja Slavena (Saqaliba) samo uz nekoliko imena dodan je naziva al-Khurwatin ili al-Hayrawas (Hrvat). “
….
Izvor: Lesikon hrvatskog srednjovjekovlja, ur. F. Š., 2017., Školska knjiga, str. 42-43.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=8wlOF9HlCfc