Arapski prodor i razvoj pomorstva u Sredozemlju

Arapi u Sredozemlju

 A. god. 826 zauzimaju Kretu, a u razdoblju od 827 do 843 cijelu Siciliju. A. sa Sicilije pomogli su svojim brodovljem peloponeski ustanak Slavena Tome za vladavine cara Teofila (829—842). God. 831 osvojili su Palermo i Messinu, 838 spalili Brindisi, a 840 zauzeli Taranto. Otada stalno upadaju na Sardiniju, Korziku i u gradove južne Italije i Francuske. U Jadran prodiru, pošto su u Tarantskom zaljevu uništili bizantsku flotu, s kojom je u toj pomorskoj akciji surađivalo 60 mletačkih brodova. Zbog toga dolaze A. do Mletaka i opsjedaju grad svojih dotadašnjih saveznika.

U proljeće 841 ulazi sahib Kalfun sa 36 brodova ponovo u Jadran, spali Osor i opljačka Anconu, a na povratku pohara Budvu, Rose i Kotor, gdje razara crkvu sv. Tripuna. Dužd Pietro Tradenigo upućuje protiv Arapa jaku flotu, koju ovi unište kod otoka Suska, blizu Lošinja (842). Skupina od 73 arapska broda zauze 846 Bari, a 23. VIII. iste godine poharaše A. s tih brodova Rim. Na povratku stradala je flota od nevremena. God. 849 ponove sicilski A. napad na Rim. Pomorska pobjeda Arapa nad Mlečanima neizravno je koristila Hrvatima: A. su, naime, uništili mletačku mornaricu i time omogućili hrvatskim brodovima trgovanje po moru. Ljeti 866 opsjedaju Arapi Dubrovnik, kojemu bizantski car Vasilije I. šalje u pomoć oko 100 brodova pod zapovjedništvom drungara (admirala) Nikete Orife. A. uzmakoše nakon 15 mjeseci borbe. U to vrijeme pozvaše južnoitalski knezovi u pomoć protiv Arapa Ludovika II., franačkog kralja, i pokušaše vratiti Bari. Da pojača franačku udarnu snagu, pošalje 869 Bizant vojsku, sastavljenu od Zahumljana, Travunjana i Konavljana, koje do Barija prevezoše djelomice Dubrovčani. Usprkos toj pomoći i množini bizantskih brodova (400), opsada nije uspjela, a Ludovik II. je tek 2. II. 871 osvojio Bari uz pomoć brodovlja hrvatskog kneza Domagoja.

A. s Krete uputiše 872 flotu u Jadran te opljačkaše dalmatinske gradove i hrvatsku obalu, a 892 ratuju s Bizantom u području Peloponeza i u Siriji. Pokušaj bugarskog cara Simeona, da 922 uz pomoć mornarice Fatimida El Mahdije osvoji Carigrad, nije uspio. Bizant je tek 960 vratio Kretu, a sa Sicilije su Arape otjerali Normani u borbama od 1038—1090. Protunapad ujedinjene arapske, sicilske i afričke flote (1034) na bizantske položaje u Egejskom moru svršio je također s neuspjehom. Tako su A., koji su vjekovima vladali Sredozemnim morem, konačno istisnuti, iako su još i dalje njihovi gusari iz sjeverne Afrike ometali pomorski sredozemni promet.

Razvoj arapskog pomorstva

Tome su mnogo pomogli njihovi matematičari i astronomi. El Battani (Albatenius) bavio se problemima sferne trigonometrije, trajanja tropske godine i pomrčine Sunca. El Hwarizmi, osnivač algebre, usavršio je astrolab i sastavio prvi atlas neba i zemlje, a filozof Ebu Nasr el Farabi mnogo se bavio meteorologijom. Arapska matematička geografija toliko je napredovala već u X.st., da su, zbog vjerskih odredaba o vremenu molitava i okretanju prema K’abi u Meki, znatno usavršili kartu neba, točno odredili podne i t. d. Njihova opisna geografija upotpunila je poznavanje Dalekog Istoka i bila osnova za kasnija portugalska otkrića. 

Ibn Khordadbeh napisao je oko 847 Kitabul Masalik vel Mamalik (Knjiga o putovima i kraljevinama), statistički prikaz arapskih pomorskih putova. Djelo je puno fantastičnih pričanja i preuveličavanja. Jakubi je napisao i Kitabul Buldan (Knjiga o zemljama), u kojoj navodi imena gradova i udaljenosti do njih u danima putovanja. 

Ahtal prvi spominje Slavene, Ibn Hawqal opisuje južnu Italiju, Indiju i Arabiju, bavi se klimatologijom i donosi dosta geografskih karata. Masudi, jedan od najznačajnijih geografa, upozorava u Knjizi o dolini zlata na postojanje Aralskog jezera, opisuje Španjolsku, Afriku, Madagaskar, Kinu i Evropu. Spominje i državu Ad Dir s glavnim gradom Kijevom, te grad Firag (Prag), a govori i o Hrvatima. 

Idrisi živi na dvoru Rogera II. u Palermu, gdje izrađuje geografiju svijeta s brojnim kartama. On spominje Kotor, Dubrovnik, Ston, Split, Šibenik, Nin i Senj, a Hrvate zove Džervasije. 

U istom djelu opisuje i ekspediciju, koja je istraživala Atlantski ocean od sjevernih voda do ekvatora. Al Biruni, matematičar, povjesničar i astronom, opisao je svoja putovanja u Indiju, Turkestan, Nepal i Tibet i zabilježio, kako pojedini narodi računaju vrijeme. Ibn Batuta je najznačajniji arapski putnik, čije opsežno djelo obiluje značajnim podacima o pomorskim putovima i lukama. Najpoznatiji arapski pisac nautičkih djela je Sulejman el Mahri, nazvan Mualim el Bahr (učitelj plovidbe). U svojim je djelima iznio znanstvene osnove pomorstva.

Oko polovine XIII. st. arapska država oko Bagdada pade pod vlast Mongola, a 1517 turski car Selim I. zauze Kairo i prenosi kalifat na turske sultane. Arabija, osim Jemena i Omana, postade turska pokrajina. Turci nisu nastavili pomorsku trgovinu Arapa; nju su u dugim borbama uništili Portugalci.

Izvor: pomorska.lzmk.hr