Znatan dio novovjekovne povijesti glagoljaštva obilježila je jezična istočnoslavenizacija glagoljaških liturgijskih knjiga. Bila je ekumenske naravi, tj. cilj joj je bio približavanje slavenskoga zapada i istoka, katoličanstva i pravoslavlja, a provodila se pod nadležnošću rimskoga Zbora za širenje vjere.
Jedna je od istaknutijih ličnosti toga dijela povijesti hrvatskoga glagoljaštva bio zadarski nadbiskup Matej Karaman, priređivač glagoljskoga misala iz 1741. Karaman je bio osoba od povjerenja Rimske kurije te je utjecao na oblikovanje njezine tadašnje politike prema glagoljaškoj tradiciji.
Povijesnu točnost nekih Karamanovih promišljanja i stajališta, poglavito onih o navodnom kontinuitetu antičkoga ilirskog i kasnijega slavenskog jezika s istočnoslavenskom inačicom crkvenoslavenskoga (koju je Karaman smatrao jedinom prihvatljivom za jezik hrvatskih glagoljaških liturgijskih knjiga), istražila je naša asistentica Janja Dora Ivančić.
O tome će izlagati na međunarodnom znanstvenom skupu »Rimska i bizantska Dalmacija« pod naslovom »Povijest Ilirika i Dalmacije u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku i njezina recepcija u djelima zadarskog nadbiskupa Mateja Karamana (1700.–1771.)«.
Skup će se održati u Veneciji 29. i 30 studenoga, a program možete preuzeti na poveznici https://shorturl.at/z3wjW.