Iako se znanstvenici danas uglavnom slažu o Konstantinovu autorstvu glagoljice, u Hrvatskoj je dugo postojala predaja prema kojoj je sv. Jeronim autor glagoljice
Prvi se put ta predaja spominje u otpisu pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu 29. ožujka 1248. godine, u kojemu piše: Porrecta nobis tua petitio continebat quod in Sclavonia est littera specialis, quam illius terre clerici se habere a beato Jeronimo asserentes, eam observant in divinis officiis celebrandis. ‘Predana nam tvoja molba sadržavala je da u Slavoniji postoji posebno pismo kojim se kler te zemlje, tvrdeći da ga ima od sv. Jeronima, služi u slavljenju bogoslužja.’
Ta je legenda odgovarala glagoljašima kojima nije odgovaralo da se to pismo povezuje isključivo s Ćirilom i Metodom jer je Metod u Crkvi dugo bio smatran heretikom, a odgovarala je i Rimskoj kuriji koja je s pomoću te legende mogla približiti glagoljaše zapadnoj Crkvi. M. Bogović (Glagoljica bitna odrednica hrvatskog identiteta) ističe: „U tom bi se smislu naglašavanje autorstva sv. Jeronima za slavensko pismo moglo shvatiti ne samo kao invenciju samih glagoljaša da se lakše zaštite, nego također kao želja da se glagoljaše poveže uspješnije uz zapadnu Crkvu.”
Neki znanstvenici smatraju da predaju o Jeronimovu autorstvu glagoljice i nisu pokrenuli glagoljaši, nego dalmatinski latinaški kler, a možda i sama Rimska kurija (v. M. Bogović i J. Verkholantsev).
Tri su temelja predaje o Jeronimovu autorstvu glagoljice: 1. pretpostavka da je Jeronim bio hrvatskoga podrijetla, 2. podatak da je Sveto pismo osim na latinski preveo i na svoj materinski jezik, za koji se smatralo da je hrvatski, 3. navod da je na latinski preveo Kozmografiju Etika Istra na kraju koje je alfabet u kojemu su neki prepoznavali začetke glagoljice. Sve su tri pretpostavke danas pobijene i smatraju se povijesno neutemeljenima.
Neupitno je da Slaveni u Dalmaciji nisu autohtoni i da sv. Jeronim, koji je živio u 4. i 5. st., nije mogao biti autorom glagoljice. Međutim, glagoljaši su svejedno stoljećima štovali sv. Jeronima i njegova se služba i životopis nalaze u brojnim hrvatskoglagoljskim brevijarima i zbornicima. Iako znanstvenici danas ne smatraju Jeronima začetnikom glagoljice, glagoljica je ipak zahvaljujući njegovu autoritetu dobila legitimitet i zbog toga se za njega s pravom govori da je „dika, poštenje i slava i svitla kruna hrvackoga jazika”, kao što je napisao naš anonimni glagoljaš iz 16. st.
Izvor: stin.hr