Marijana BORI: Marko Antun de Dominis – genij fizičar, reformator i žrtva inkvizicije

Marko Antun de Dominis (Marcus Antonius de Dominis, Rab, 1560. – Rim, 8. IX. 1624.), hrvatski je humanist, teolog, znanstvenik i filozof, jedna je od najznačajnijih duhovnih pojava Europe na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Uživao je neosporan ugled u najelitnijim krugovima onodobne Europe i ostavio duhovno nasljeđe koje prelazi granice epoha i okvire hrvatske nacionalne baštine

Dominisove su ideje više stoljeća prethodile njegovu vremenu. Njegov se život odvijao u širokome rasponu raznolika djelovanja – od postojanoga i za znanost produktivnoga interesa za fiziku – spominju ga u svojim djelima velikani kao Newton, Goethe i dr., zatim diplomatskoga angažmana na rješavanju problema koje su nametala povijesne prilike i politička situacija, do teološkoga teoretičara, reformatora i filozofa, koji je svoju osnovnu misao o ponovnome ujedinjenju razjedinjenih kršćanskih crkava žarko želio provesti u djelo.Školovanje i prve službe pod okriljem Družbe Isusove

Rođen je u rapskoj plemićkoj obitelji koja svoje podrijetlo izvodi od loze krčkih knezova Frankopana. Nakon početnoga školovanja u humanističkome ozračju Raba, u dvanaestoj godini poslan je u isusovački Hrvatski kolegij u Loretu (Collegio Illirico di Loreto) namijenjen školovanju hrvatskih klerika (1579. –1596.). Družbi Isusovoj pristupio je 1597. godine u Novellari, a zatim studirao filozofiju u Veroni i teologiju u Padovi. Istodobno je predavao književnost mlađim studentima na isusovačkome učilištu u Veroni, a matematiku i prirodopis u Padovi i Bresciji.

U vrijeme kada je predavao matematiku u Padovi, napisao je dva djela iz fizike, ali su oba objavljena znatno poslije – De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride (Venecija, 1611.), o teoriji vida, leća i duge – prvoj teoriji tada novoga instrumenta dalekozora, te djelo Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia (Rim, 1624.), u kojem se bavi plimom i osekom mora, a opovrgava i mišljenje da je oblik Zemlje nepravilan, zauzimajući se za oblik kugle. U svojim prirodno filozofskim shvaćanjima Dominis umnogome slijedi peripatetičke postavke, ali se koristi novovjekovnim eksperimentalnim i matematičkim pristupom istraživanju prirode.

Senjski biskup i diplomat na strani svojega narodaNakon smrti Dominisova strica Antuna Dominisa, senjskoga biskupa u protuturskome boju kod Klisa, istupio je iz Družbe Isusove 1597. godine kako bi mogao postao kandidatom za upražnjenu biskupsku stolicu. Godine 1598. papa Klement VIII. imenuje Dominisa posrednikom između Mletačke Republike i Habsburga u rješavanju senjskih i uskočkih problema, a potom i senjskim biskupom (1600. – 1602.).U tome je razdoblju Dominis posredovao i putovao caru Rudolfu u Prag, austrijskomu nadvojvodi Ferdinandu II. u Graz, kranjskim staležima u Ljubljanu i vlastima u Veneciju te se zalagao kako bi osigurao sredstva za demilitarizaciju uskoka i njihovo mirno preseljenje, ali usprkos njegovim naporima među suprotstavljenim stranama, dogovor nije postignut.

Splitski nadbiskup i primas Dalmacije i Hrvatske

Papa Klement VIII. imenovao ga je 1602. godine splitskim nadbiskupom, i uz to dobiva časni naslov primasa Dalmacije i Hrvatske. Svojim polemikama i stavovima usmjerenima protiv autoriteta pape i crkvene politike izložio se osudama Rimske kurije. Sukob se produbljuje 1606. godine kada nakon interdikta pape Pavla V. nad Mletačkom Republikom Dominis javno daje potporu Republici, a vrhunac je dosegnuo pisanjem djela De republica ecclesiastica (O crkvenoj državi). U njemu inzistira na povratku temeljima kršćanstva i jedinstvu duhovne zajednice, smatrajući da je Crkva postala previše svjetovna na štetu svoje duhovne biti. Dominis kritički preispituje povijesnu ulogu Crkve u kontekstu vremena kada se reformacija utvrdila, a Europa bila vjerski, duhovno i politički raslojena. Naposljetku, Rim je tražio njegovo izručenje.

Tajno hodočašće

Nakon što ga je Vijeće desetorice Mletačke Republike odbilo izručiti Rimu, u rujnu 1616. godine tajno napušta Veneciju. Posredstvom engleskoga veleposlanika pregovarao je s canterburyskim nadbiskupom Abbotom i kraljem Jakovom I. o uvjetima odlaska u Englesku. Odrekao se nadbiskupske uloge i tijekom putovanja objavio proglas o razlozima svojega bijega pod nazivom Marcus Antonius De Domini Archiepiscopus Spalatensis suae profectionis consilium exponit (Heidelberg, 1616.). Prešavši La Manche u ratnome brodu, koji je nizozemski princ Maurice odredio posebno za njegov prijevoz, Dominis je 16. studenoga 1616. godine stigao u London gdje je dočekan s visokim počastima.

Dominis u Londonu

Kralj Jakov I. cijenio je političku i diplomatsku vrijednost od prisutnosti istaknutoga rimokatoličkog prebjega. U Londonu su 1617. objavljene prve četiri knjige Dominisova kapitalnog životnog djela De republica ecclesiastica, a 1620. peta i šesta knjiga u Frankfurtu na Majni, 1622. sedma i deveta u Hanauu, dok osma i deseta nikada nisu tiskane. Djelo nailazi na izniman uspjeh u europskim zemljama. U Cambridgeu mu je 1617. dodijeljen doktorat iz teologije, a 1618. godine dobiva naslov Master of Savoy (ravnateljsko mjesto u zakladi Savoy) i imenovan je za windsorskoga dekana, što je vrhunac njegova uspona u Engleskoj, a ujedno i početak njegova dramatičnog pada. Promjenom političkih prilika ugrožen je njegov opstanak na dvoru.

Povratak u Rim – u rukama inkvizicije

Nakon što je 1621. godine za papu imenovan Grgur XV., koji je prethodno bio njegov učitelj i prijatelj, Dominis se odlučio vratiti u Rim. Njegov boravak u Engleskoj završava u kaosu optužaba i rekriminacija. Povratak jednoga istaknutog prelata i apostate imalo za Rimokatoličku Crkvu veliku duhovnu i političku vrijednost. Kako bi dobio papin oprost, tražilo se njegovo javno pokajanje i da u posebnome spisu povuče svoje ranije optužbe protiv Rimokatoličke Crkve. Time je izgledalo sve riješeno, ali uskoro umire Grgur XV., a novi papa Urban VIII., uz pomoć inkvizicije, pokreće u travnju 1624. godine postupak protiv Dominisa koji biva zatvoren u Anđeosku tvrđavu iz koje nije izišao živ. Tu je pisao svoj rukopis Retractationum M. Antonii de Dominis archiepiscopi Spalatensis libri X. In totidem ipsius De republica ecclesiastica libros (Preispitivanje), odnosno ispravke svojega glavnog djela. Preminuo je tijekom postupka istrage i djelo je ostalo nedovršeno, a postupak protiv njega je nastavljen. Tri mjeseca poslije, osudom inkvizicije, proglašen je heretikom. Inkvizicijskom je odredbom Dominisov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima i spaljen zajedno s njegovom slikom i knjigama na Trgu cvijeća (Campo dei Fiori), na kojem je gorio i Giordano Bruno, a potom je pepeo rasut u Tiberu.

Izvor: https://nsk.hr/blog/marko-antun-de-dominis-genij-fizicar-reformator-i-zrtva-inkvizicije/