Diljem svijeta proglašavaju se revolucionarna otkrića, inovacije, novi zakoni. U svakoj europskoj državi naizmjenično pojavljuju se oni za i protiv tih neizbježnih fenomena 21. st. Dakle, pitanje je usmjereno prema svima nama: za ili protiv kršćanstva u suvremenoj Europi našega stoljeća… vrijeme je da se opredijelimo – između ovih krajnosti jednostavno ne postoji neutralnost.
U svakom slučaju neosporna je i činjenica da mediji postaju sve potrebnija sredstva za prezentaciju tih novih pojava našega doba. Pa tako i sam nadbiskup John Foley (predsjednik Papinskoga vijeća za sredstva društvenih priopćavanja) sudjelujući u radu ministara Vijeća Europe o medijskoj politici, 15. lipnja 2000. opetovano izjavljuje da dijeli zabrinutost što je „širom kontinenta vlasništvo nad sredstvima komunikacija koncentrirano u sve manje ruku.“
Iza čega najvjerojatnije zapravo stoje depersonalizirane ličnosti i mizantropi ujedinjeni pod idejom: „Ebola… pilot projekt zvan New age“. No, možda bi bilo bolje reći „suvremeni eklektici“, jer je ta tzv. nova svjetska religija zapravo emulzija svega i svačega! Vjerojatno bi takve utjecaje mogli pronaći i ispod vanjštine i pod vidom Coelhova „Alkemičara“ ili pak Nietzcheova postmodernizma. Doista, tu se ne može shvatiti kako jedan takav „mizantropski“ stav prema svijetu može imalo pridonijeti poboljšavanju situacije 1, 5 milijarde egzistencijalno ugroženih ljudi u tehnološkim nerazvijenim zemljama.
Tako i suvremeni znanstvenici (poput zoologa Richarda Dawkinsa, „Sebični gen“) svijet promatraju kroz prizmu zoologije i sofističkoga skepticizma – ali ne i pod vidom humanosti… Jači opstaje… milosrđe je grijeh….! Nisu li te negativne naznake zapravo urušavajući temelji destabilizacijskih utopija 21. st., iza kojih opet vjerojatno stoje hiperkapitalisti ujedinjeni pod imenom: Novo doba – čiji smo i mi sami nedvojbeno živi svjedoci.
I kako uopće možemo govoriti da je „Novo doba“ jedina alternativa za cijeli svijet, kad ta alternativa stvara jedino mogućnost jačem da bi ugnjetavao – istrebljivao slabijeg. Dakle, danas je možda potrebnije nego ikad raskrinkati sve te izvrsno „upakirane ambalaže“ i osvijetliti pravu istinu čovječanstvu o utopijskoj „eboli“ 21. st.
Nadalje, Novo doba je također promicatelj nekakvih abnormalnih vrijednosti u kojim ljudsko biće postaje (kako to kaže R. Dawkins) „replikator“ – genetski umnoživač. No, samim takvim irealnim stavom i deformiranim poimanjem života, dovodi se ozbiljno u pitanje i sama svrha – cjelokupne ljudske populacije…! Stoga, danas za kršćanina (a osobito „katolika“) temeljno pitanje glasi : mač ili milost (A. Camus)? Suvremeni kršćanin je danas besprigovorno stavljen pred izbor – prihvatiti izazov ili boriti se, ili pak povući se i gledati kako svijet neminovno tone. Eklektici „New agea“ vjerojatno će preko moćnog utjecaja medija pribjeći maču, ali kršćani se zato (ne samo apokaliptički rečeno „trebaju“) dosljedno oduprijeti svestranom ugrožavanju kršćanskoga bića i egzistencije. Zagovornike „New agea“ suvremeni kršćani mogu samo otvoreno uputiti na dvije tisuće godina i danas aktualnu Isusovu poruku: „… svi koji se mača hvataju od mača ginu.“ (Mt 26, 52)
Dakle, ovdje je neizbježno osvijetliti što to još ide uz dobro upakiranu ambalažu ebole 21. stoljeća: „New agea“. Na prvi pogled čini se da je herojski (s negativnim konotacijama) pokušaj da se uspostavi poredak između svih nacija na svijetu. Ali pri tome se dakako ispuštaju iz vida mnogobrojni čimbenici za kulturnu baštinu i tisućljetnu tradiciju pojedinog naroda kršćanskoga opredjeljenja. Činjenica je dakle očita: kršćanstvo i New age zajedno nikada neće moći pronaći istodobno frekvenciju za dijalog. Zbog toga što sam dekret evanđelja (vjera, ufanje i ljubav) promiču istinske vrijednosti. Dok primjerice s druge strane „Novo doba“ utopijski zastupa samo otuđenje čovjeka i dakako time i razorne delirije poput: Jači opstaje… milosrđe je grijeh…!
Sve filozofije svijeta, zapravo (kako je to lijepo rekao i sam P. Teilhard de Chardin) žele „protumačiti stvarnost“, dok New age zapravo nastoji svojim delirijima zaraziti i zaustaviti rast čovjeka i time ga preinačiti u ranije spominjanog Dawkinsonova genetskoga replikatora – mehanički stroj.
Možemo ustvrditi da će nadolazeće vrijeme od kršćana zahtijevati odlučnu akciju. Uostalom, svima nama je dobrano poznato i treće Newtonovo načelo iz „Principia mathematica“ i Univerzalnih zakona gravitacije da „svakoj sili akcije odgovara jednaka suprotna sila reakcije“.
Hoćemo li ebolu 21. st. prihvatiti kao „falsificiranu novu svjetsku religiju“ ili pak ćemo ipak duboko posegnuti za onim dekretom evanđelja (vjerom, ufanjem, ljubavlju) koji u sadašnjem trenutku jedini i može pružiti dostatnu snagu kršćanima (osobito katolicima) za (re)evangelizaciju svijeta u svjetlu Isusove otvorene ljubavi…?
„Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit će spašen“ (Mt 24, 11)