Na stepeništu kod Muzeja Mošćenice, prekrasnog istarskog mjesta, Biba i ja održali smo radionicu glagoljice za male i velike. Zbilo se to u subotu, 20. rujna kao jedno od događanja na Festivalu „Perunovi dani“.

Iskustvo je pokazalo da su ovakvi brzinski tečajevi negdje „u prolazu“ vrlo zanimljivi i što je najbolje – učinkoviti. S ponosom mogu reći da smo „opismenili“ petnaestak novih glagoljašica koje su do našeg dolaska u Mošćenice nepismene tumarale vrlo zanimljivim uličicama.

Šalu na stranu – glagoljicu su sve naše jučerašnje učenice shvatile vrlo, vrlo ozbiljno. Naime, nitko od muških se nije odvažio naučiti nešto novo – no zato je cura i dama bilo u izobilju.

To mi je još jedan argument u prilog mojoj tvrdnji da je glagoljica „žensko pismo“ odnosno da su ilirske žene prema motivima svog nakita i ukrasa izradile znakove koji će stotinama godina kasnije postati osnova pisma bukvice, jerolimice ili glagoljice

Prije nekoliko dana najavio sam da će svatko tko pokaže dobru volju za manje od sata glagoljati kao sveti Jeronim, uz našu podršku i poduku – naravno. Tako je i bilo. Proširenoj skupini mladih dama sam nakon nekih 15-20 minuta uskratio pomaganje glagoljaškim šalabahterom i ostavio ih da se snalaze kako znaju i umiju u pisanju riječi koje sam im zadavao. Jedino što su imale pred sobom bilo je ono što su napisale prije – i to im je bilo dovoljno.

Još nekoliko prolaznica puno mlađih od nas, zadržalo se neko vrijeme uz radni stol te uvježbalo pisanje svog imena, prezimena, mjesta i još poneke riječi, vježbe radi, a sve to uz puno šale i smijeha.

Nakon niza tih malih tečaja koje smo održalo do 16 do 18 sati, brzo smo uklonili stol i klupe, te na stepenište postavili jastučiće dobivene dobrotom djelatnica Muzeja. Jedino što je ostalo bio je štafelaj na kojemu sam crtao glagoljske znakove i time zorno pokazao kako su nastajali prema motivima ilirskih kopči i ukrasa na keramici Histra, Delmata, Japoda, Liburna i drugih ilirskih plemena.

Posebno zadovoljstvo bilo mi je i osobno upoznati Josipa Ivića, kolegu glagoljaša, s kojim sam sve do tada mudroslovio o glagoljici telefonski i preko društvenih mreža. Tome u čast smo posvetili i jednu bocu odlične istarske malvazije.

Priznajem da sam bio iznenađen kad mi je jedna polaznica tečaja glagoljice rekla da je iza crkve, na jednom štandu, vidjela moju putopisnu zbirku priča “Smaragdnim rijekama i dolinama”.

Naravno, otišao sam se osobno uvjeriti u to i – istina – ugladao svoju knjigu na štandu Isidore Ralić iz Plaškog, koja je u Mošćenice došla pokazati svoje rukotvorine. Naravno da smo razmijenili koju mudru, a i ostavili slikicu za uspomenu i dugo sjećanje na neočekivani susret.

Velika hvala našim domaćinima, posebno organizatorici Sanji Stojić, i vidimo se nekom drugom veselom zgodom.