Damir OMERBEGOVIĆ: Hvala franjevcima što su sačuvali sjećanje na srednjovjekovnu Bosnu
I hvala Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji to sjećanje i danas nose bez stida i bez zaborava. Sve to nipošto nije mala stvar. U ovakvoj zemlji, u kojoj se prošlost konstantno prekraja prema potrebama sadašnjosti, upravo su oni kroz stoljeća čuvali bosansko srednjovjekovlje kao živu povijesnu baštinu, a ne kao obični dnevno-politički rekvizit. Današnja bošnjačka potreba da se srednjovjekovna Bosna predstavi kao gotovo isključivo bošnjačka historijska prethodnica nije ozbiljna historiografija, nego ideološka konstrukcija. To nije nikakva ljubav prema našoj historiji, nego njeno bezobrazno prisvajanje.
Posebno mi je licemjerno kada upravo mi Bošnjaci sebi umišljamo da smo direktni i ekskluzivni nasljednici kraljevstva koje je palo pod Osmanlije, dok smo istovremeno stoljećima gradili identitet upravo unutar osmanskog, islamskog i orijentalnog civilizacijskog kruga. Tu i leži cijeli apsurd. Ne možeš politički, simbolički i emotivno veličati imperij koji je uništio bosansku državu, upijati njegov kulturni obrazac do te mjere da od njega napraviš sastavni dio vlastitog identiteta, a onda glumiti jedinog legitimnog nasljednika onoga što je taj isti imperij pregazio. Još je gore kada se Hrvatima iz BiH danas na svakom ćošku pokušava osporiti pravo da u srednjovjekovnoj Bosni vide i svoj povijesni temelj. Ako je iko kroz kontinuitet vjere, kulture, samostana, arhiva i kolektivnog pamćenja sačuvao nit s tom Bosnom, onda su to upravo franjevci i katoličko stanovništvo iz kojeg u velikoj mjeri potječu današnji Hrvati Bosne i Hercegovine. To je jednostavna činjenica, koliko god bila neugodna bošnjačkom nacionalnom mitu.
Zato je sramotno kada danas slušamo moraliziranje o tome ko krade srednjovjekovnu Bosnu, a upravo su oni koji najglasnije viču često prvi koji tu istu Bosnu nasilno prekrajaju samo kako bi je nazor ugurali u okvir današnjeg identiteta. Na spomenicima, kipovima i u novim interpretacijama iz te se prošlosti uredno “pročišćava” ono što danas ne odgovara, kršćanski karakter epohe umanjuje, politička i kulturna stvarnost falsificira, a simboli frankenštajnski sastavljaju samo da bi nam izgledali kao prirodni produžetak današnjeg bošnjaštva. To je intelektualno nepošteno i historijski bijedno. Srednjovjekovna Bosna nije ničije privatno vlasništvo, ali ako već govorimo o stvarnim čuvarima njenog nasljeđa, onda su oni mnogo bliži franjevcima i današnjim Hrvatima Bosne i Hercegovine nego ovoj nazor sklepanoj, samodopadnoj bošnjačkoj mitomaniji koja bi iz osmanske sjene prisvojila i ono što s njom nikada nije bilo isto.
I sve je to, prije svega, naša tragedija, jer nam to niko drugi nije uradio. Sami smo sebi dopustili da izgubimo vlastiti kontinuitet, a onda smo stoljećima kasnije počeli prekrajati prošlost kako bismo sakrili tu prazninu.
