Što god se dogodilo, Zapad jednostavno nikad neće moći opet postati velikim u smislu 19. ili 20. stoljeća. Fundamentalne strukture globalnog gospodarstva previše su se promijenile da bi to ikad bilo moguće, a dio njegovih vođa mora prestati glumiti da se to može promijeniti
Tijekom posljednja tri stoljeća, Zapad se uzdigao i zagospodario planetom. A onda se, iznenada, na prijelazu tisućljeća, povijest preokrenula. Suočen s ekonomskom stagnacijom i unutarnjim političkim podjelama, Zapad se našao u brzom padu.
Ovo nije prvi put da globalni poredak svjedoči tako dramatičnom usponu i padu. Rimsko Carstvo slijedilo je sličan put od vrtoglave moći do raspada – činjenica koja je više od čudne povijesne slučajnosti. U knjizi Zašto carstva propadaju, povjesničar Peter Heather i politički ekonomist John Rapley koriste prošlost Rima kako bi iznova razmotrili stanje suvremenog Zapada.
U ovoj iznimnoj, transformativnoj knjizi, Heather i Rapley istražuju neobične paralele – i produktivne razlike – između dva slučaja, gledajući dalje od uobičajenih interpretacija: invazije barbara i civilizacijskog propadanja. Od 399. do 1999. godine, životni ciklusi carstava, tvrde oni, siju sjeme njihovog neizbježnog uništenja. Era zapadne globalne dominacije dosegla je svoj kraj. Što slijedi?
„Danas, globalizacija izaziva istu takvu krizu prihoda za nacionalne države kakva je Zapadno Rimsko Carstvo s vremenom dovela u situaciju da ne može ispuniti svoju stranu fiskalnog dogovora. Odlazak kapitala u inozemstvo u praksi je omogućio vlastima na periferiji da uzimaju za sebe sve veći postotak globalnih prihoda, dok su zapadne vlasti prisiljene nadmetati se za ulaganja ograničavanjem potrošnje kako bi porezi mogli ostati niski. Nadalje, liberalizacija financijskih tržišta koja je omogućila izmještanje radnih mjesta ujedno je olakšala i najvišem sloju globalnog društva da novac premjesti porezne oaze u inozemstvu, tako da se sada otprilike desetina globalnog bogatstva – više od sedam tisuća milijardi dolara – nalazi izvan dosega bilo kojih vlasti.“
„Zapadne socijalne države ne ugrožava priljev stranaca, nego posljedice njihova poslijeratnog prosperiteta, koji je produžio životni vijek i znatno povećao udio izdržavanih osoba. Oslanjanje na liječnike i medicinske sestre školovane u inozemstvu nije samo spriječilo urušavanje javnozdravstvenih sustava – australski i kanadski sustavi bez njih ne bi mogli funkcionirati – nego je i dobar dio troškova obrazovanja medicinskog osoblja prebacilo na druge države, štedeći poreznim obveznicima na Zapadu velike svote novca jer školovanje svakog liječnika stoji i više od 300 000 dolara. Dodamo li tome i migrante, i kratkoročne i dugoročne, koji imaju vitalne uloge u drugim dijelovima gospodarstva, od berbe voća do upravljanja korporacijama, nemoguće je precijeniti ekonomsku ulogu koju migracije danas imaju u održavanju načina života na koji se Zapad navikao.“
„U prošlosti, kad bi nešto zaprijetilo unutarnjoj političkoj stabilnosti, vlasti u zapadnim društvima mogle su smanjiti pritisak izmještanjem eksploatacije na periferiju. Danas ta mogućnost više ne postoji: mogu eksploatirati samo svoje građane.“
„Iako je nemoguće ponovno učiniti Zapad velikim u smislu ponovne uspostave neupitne globalne prevlasti, nužan proces prilagodbe može ili uključiti ono najbolje iz zapadne civilizacije u nastajući novi globalni poredak ili potkopati nade u daljnje blagostanje zapadnog stanovništva u izmijenjenom svijetu. U konačnici, kao što nam opet govori povijest Rima, budućnost Zapada ovisit će o tome koje će političke i ekonomske odluke njegovi stanovnici i vođe donijeti u presudnim godinama koje su pred nama.“
„Relativno slabljenje modernog Zapada i potencijalna prijetnja probuđene Kine već su doveli do dviju općenitih reakcija zapadnih vlasti, koje još uvijek žude za starim stanjem stvari ili barem nečim sličnim. Trumpova administracija pokušala je suzbiti rastuću kinesku meku moć podrezivanjem njezinih ekonomskih krila, a ta se strategija jasno očituje u oštrijim pregovorima o trgovinskim sporazumima. Osim toga, nekoliko zapadnih vlada pokušalo je povećati svoju vojnu nazočnost kako bi obuzdale ono što smatraju kineskim avanturizmom; britanski ministar obrane izjavio je 2019. godine da će novi britanski nosač zrakoplova poslati u Južno kinesko more. Kako Kina širi zonu u svojoj neposrednoj blizini, približavajući je opasno blizu dugovječnoj američkoj interesnoj zoni u Pacifiku, napetosti će zasigurno porasti. Najpesimističniji komentatori čak upozoravaju i na skorašnju „Tukididovu zamku”: navodno pravilo da će nekoć nadmoćna sila, koja je sada u padu, u jednom trenutku pokrenuti rat protiv suparnika u usponu.“
„Ono što se smatralo neupitnim dokazom ekonomskog pada zapravo uopće nije nikakav dokaz. Gibbon nije imao pravo. Rimsko Carstvo nije svjedočilo dugom, polaganom propadanju nakon svojeg zlatnog doba u drugom stoljeću sve dok u petom stoljeću propast nije postala neizbježna. Blagostanje je bilo na vrhuncu tik uoči raspada.“
„Carstva nisu statični entiteti, „stvari”. To su dinamični sustavi ekonomske i političke integracije. I stoga će se svako dugotrajnije carstvo tijekom svojeg postojanja razvijati kako se mijenjaju međusobni odnosi različitih elemenata sustava te transformiraju sveukupne strukture sustava. Stoga velike promjene u lokacijama ekonomske moći brzo prate i odgovarajuće transformacije u političkom utjecaju.“
„Postoje dvije snažne paralele između povijesti Rima i modernog Zapada. Oba je sustava kriza zahvatila u trenutku njihova naizgled maksimalnog blagostanja i, dugoročno gledano, oba su sustava svjedočila povremenim promjenama u internim epicentrima ekonomske i političke dominacije. Te paralele nisu nikakva slučajnost. Razlog zašto krize zahvaćaju duboko ukorijenjene imperijalne sustave u razdobljima maksimalnog blagostanja postaje sasvim jasan ako svoju pozornost okrenemo prema van, jer imperijalni sustavi ne prestaju djelovati na rubovima svojih formalnih granica. Tijekom svojeg uspona oba su se carstva bogatila na račun svijeta oko sebe. Međutim, pritom su i nesvjesno transformirala geostrateški kontekst u kojemu djeluju, a upravo se ondje kriju začeci njihove propasti.“
„U stvarnosti proces formalne dekolonizacije nije toliko predstavljao kraj zapadnog imperijalizma koliko promjenu njegova ostvarenja u novom i vrlo kreativnom obliku. Baš kao što je rimski imperijalni sustav prilagodio svoje funkcioniranje i uzeo u obzir moćnije saveze koje je sam generirao, ali i dalje držao pod vlastitom kontrolom, tako je i zapadni imperijalni sustav nastavio dominirati golemom većinom svoje stare kolonijalne periferije čak i tijekom dekolonizacije, uz pomoć novih mehanizama.“
„Objašnjenje za promjenu u europskoj ravnoteži moći vrlo je jednostavno. U sredozemnom dijelu Europe prevladavaju vrlo plodna, lakša tla, koja je u antičko doba bilo jednostavnije eksploatirati bez skupe, složene poljoprivredne opreme. Sjeverna Europa sveukupno nudi neusporedivo veće resurse, no tehnološki problemi koji otežavaju sveobuhvatnu eksploataciju tamošnjeg vlažnijeg i težeg tla i izdašnih pomorskih resursa puno su složeniji. Do vremena Karla Velikog carruca, klasični težak sjevernjački plug – golemo željezno ralo postavljeno na kolica s četiri kotača koje je vuklo do osam životinja – već se bila počela koristiti, produktivnost na sjeveru bila je u porastu, a žarište europske ekonomske i demografske moći počelo se seliti.“
„Migracije nikad nisu bezbolne. Za većinu migranata, napuštanje voljenih osoba i domova te odlazaku strane nove svjetove emocionalni je udarac, da ni ne spominjemo sve opasnosti i nesigurnosti koje prate taj proces. Od ubijenih i porobljenih barbara u kasnom rimskom razdoblju do mrtve djece koju u naše vrijeme more izbacuje na europske obale, migracije se nikad ne odvijaju bez rizika i suza.“
„Pouka koju nam nudi stari Rim jest ta da Zapad ne može ponovno uspostaviti dominaciju, no još uvijek ima vremena za stvaranje svjetskog poretka koji uvažava sile u usponu, a istodobno štiti temeljne interese Zapada.“
– G. John Ikenberry, Foreign Affairs
„Fascinantno, informativno i promišljeno djelo.“
– Linda Colley, Financial Times
„Ova je knjiga promijenila moje viđenje i prošlosti i sadašnjosti… Uvjerljiva je i relevantna za današnji Zapad.“
– Carlo Rovelli, The Observer
„Dva iskusna znanstvenika lucidno raspravljaju o budućnosti Zapada i njezinim poveznicama s Rimskim Carstvom. Ovako se piše vrhunska komparativna povijest.“
– David Potter, autor knjige Disruption: Why Things Change
„Ova će knjiga biti poticajno štivo za raznoliku publiku. Djelo Zašto carstva propadaju kao da je stvoreno za nastavu rimske, komparativne i svjetske povijesti.“
– Mark Polelle, Jervis Forum
„Zašto carstva propadaju pokazuje kako je studij povijesti najbolji alat za razumijevanje budućnosti. Iz sudbine Rimskog Carstva, možemo pokušati prepoznati kakva je sudbina Zapada danas, a to je najvažnija poruka dvojice britanskih znanstvenika. Baš kao što je „Pax Romana“ drugima osiguravala uspjeh, na njih utjecala, uvukla ih, prenijela im svoje vrijednosti, pa i učinila uspješnijim od uzora, tako je i danas periferija zapadnog svijeta postala dinamičnija, hrabrija, uspješnija. Knjiga započinje s kasnom antikom, ali pokazuje zašto je nastalo Franačko carstvo, kako je u Indiji uspjela obitelj Tata i kako je Vanderbilt postao eponim američkog bogaćenja. Gledati u antički Rim i tražiti inspiraciju nije ništa novo. Iz toga vremena treba gledati nešto drugo: Rim je na svome vrhuncu (i svome kraju), bio podijeljen, baš kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo u vrijeme Brexita, baš kao što je Zapad i njegovi stanovnici, danas. Što se dalje može dogoditi i kako se stvari mogu usmjeriti, pokazuje tekst ove izvanredne knjige.“
– dr. sc. Tvrtko Jakovina
„Djelo Zašto carstva propadaju važan je prinos proučavanju rimske i suvremene političke, gospodarske i društvene povijesti. Donosi niz novih promišljanja i spoznaja na temelju izvora i novih znanstvenih istraživanja. Autori reinterpretiraju političku, vojnu, društvenu i gospodarsku evoluciju povijesti Rimskoga Carstva usredotočivši se na one epizode koje se mogu plastično komparirati s onima iz novije povijesti SAD-a i europskoga Zapada. Budući da je ova tema izrazito aktualna ne samo u političkim, povijesnim, ekonomskim i sociološkim znanstvenim istraživanjima, nego i u svakodnevnom, javnom životu te medijima, zasigurno neće privući samo struku, nego i širu publiku koja pomno prati trenutna turbulentna događanja u svijetu.“
– dr. sc. Inga Vilogorac Brčić
O autorima:
Peter Heather predstojnik je Katedre za srednjovjekovnu povijest na King’s Collegeu u Londonu. Autor je poznatih djela iz povijesti Rima: The Fall of the Roman Empire, Empires and Barbarians, The Restoration of Rome, Rome Resurgent te Christendom: The Triumph of a Religion, AD 300–1300. Živi u Londonu.
John Rapley politički je ekonomist koji se bavio teorijom i praksom globalnog razvoja; objavio je nekoliko knjiga, a prethodno je predavao na Centru za razvojne studije Sveučilišta u Cambridgeu. Danas se bavi pisanjem, a vrijeme provodi na relaciji London – Johannesburg – Ottawa.
O prevoditelju:
Vedran Pavlić (Zagreb, 1977.) završio je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Zagrebu, studirao je anglistiku i hispanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je diplomirao međunarodne odnose na Sveučilištu u Londonu (London School of Economics). Od 1995. do 2010. radio je u produkciji HRT-a, a 2007. godine pokrenuo je Pozitiv film. Uz televizijsku produkciju, bavi se i prevođenjem s engleskog jezika. Dosad je preveo više od pedeset knjiga te više stotina drugih tekstova.
Izbor prevedenih djela: Sandra Mackey: Povijest Iraka i budućnost poslije Sadama Huseina, 2003.; Theodore William Moody, Francis Xavier Martin: Povijest Irske, 2003.; Jeremy Black: Povijest Britanskih otoka, 2004.; David Thompson: Altman, 2008.; Danusia Stok: Kieslowski, 2009.; Carmine Gallo: Steve Jobs: Tajne njegovih inovacija, 2011.; John H. Foote, Eastwood, 2011.; Henry Kissinger: Svjetski poredak, 2015.; Stephen Farthing: Umjetnost: Vodič kroz povijest i djela, 2015.; Robin Harris: Stepinac, 2016.; Jan A. Zalasiewicz: Zemlja nakon nas; Susan Greenfield: Promjene uma; Shimon Peres: Nema mjesta za male snove: Hrabrost, imaginacija i stvaranje modernog Izraela, 2018.; James Canton: Velike ideje: Književnost; Alex Ross: Slušaj ovo, 2022.; Matthew McConaughey: Zelena svjetla, 2022.; Henry Kissinger: Vodstvo, 2023.; Richard Firth-Godbehere: Ljudska povijest emocija; Raynor Winn: Staza soli, 2023.
„Ova je knjiga podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu koristimo rimsku povijest kako bismo razumjeli uspon modernog Zapada. Otkrivamo iznenađujući stupanj u kojemu je unutarnja ekonomska i politička evolucija modernog Zapada tijekom proteklih nekoliko stoljeća podsjećala na evoluciju Rimskog Carstva te analiziramo zašto je njegova zapanjujuća dominacija nad svjetskim gospodarstvom oslabjela u takvoj mjeri i zašto će se to zasigurno nastaviti. Međutim, dok su moderni izazovi iz periferije u razvoju još uvijek u ranoj fazi, ulogu periferije u usponu i slabljenju Rimskog Carstva te u stvaranju novih svjetova nakon urušavanja imperija možemo istražiti u potpunosti. Stoga smo se u drugom dijelu knjige odlučili za ponešto drukčiji pristup: dva imperijalna narativa ne možemo iznositi usporedno jer jedan od njih nije ni izbliza završen. Stoga prvo detaljno istražujemo propast Rima kako bismo identificirali ključne čimbenike u tom procesu, dok preostala poglavlja istražuju važnost svakog od tih čimbenika za moderni Zapad i na temelju argumenata iz prošlosti razmatraju niz mogućih dugoročnih ishoda – boljih i lošijih – koji su potencijalno pred nama. Iako je nemoguće ponovno učiniti Zapad velikim u smislu ponovne uspostave neupitne globalne prevlasti, nužan proces prilagodbe može ili uključiti ono najbolje iz zapadne civilizacije u nastajući novi globalni poredak ili potkopati nade u daljnje blagostanje zapadnog stanovništva u izmijenjenom svijetu. U konačnici, kao što nam opet govori povijest Rima, budućnost Zapada ovisit će o tome koje će političke i ekonomske odluke njegovi stanovnici i vođe donijeti u presudnim godinama koje su pred nama.“
Izvor: ljevak.hr
