Izađimo iz samih sebe kako bi se išlo ususret drugome, kako bi se bilo blizu onima koji su ranjeni životom, jer „Ljubav je najjača, Ljubav daruje život, Ljubav čini da procvjeta nada u pustinji.”Prečesto, ljudi ne odabiru život, oni ne prihvaćaju “Evanđelje života”, dopuštaju da ih vodi ideologija i način razmišljanja koji blokiraju život, da se ne poštuje život, jer su diktirane sebičnošću, vlastitim interes, profitom, moću i zadovoljstvom, a ne iz ljubavi, brigom za dobrobit drugih.
Svaki život ima neprocjenjivu vrijednost čak i oni najslabiji i najugroženiji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni su remek djela Božjeg stvaranja, stvoreni na Njegovu sliku, određeni da vječno žive i zaslužuju najveće poštovanje i uvažavanje. Dakle, recimo “Da” za život i “Ne” za smrt.
Svako dijete koje je osuđeno da se ne rodi, nosi lice Isusa Krista, koji je i prije nego što je rođen, a zatim odmah nakon rođenja, doživio svjetsko odbijanje. I svaka starija osoba … čak i ako je on bolestan ili na kraju svojih dana, nosi Kristovo lice. Kao rezultat toga, Živi Bog se zamjenjuje prolaznim ljudskim idolima koji nude opijenost s bljeskom slobode, ali na kraju donose nove oblike ropstva i smrti.
Nužno je podići svijest vjernika laika, pogotovo oni koji se bave politikom, tako da oni mogu misliti u skladu s Evanđeljem i dosljedno djelovati po dijalogu i suradnji “s onima koji su, u iskrenosti i intelektualnom poštenju, dijele – ako ne i vjerom – barem slična viziju čovječanstva i društva i njegovih etičkih posljedica”.
Neka nas Bog oslobodi toga da budemo kršćani bez nade, koji žive kao da Gospodin nije uskrsnuo, kao da su naši problemi u središtu naših života.
Zanimljivost – U intervju talijanskom isusovačkom časopisu La Civiltà Cattolica otkrio koje književnike i slikare voli, koju glazbu sluša te koji su mu najdraži filmovi. “Jako mi se sviđaju Dostojevski i Hölderlin. Hölderlina se sjećam po pjesmi koju je napisao svojoj baki za rođendan koja je prekrasna i jako me duhovno obogaćuje. Završava stihom ‘Neka čovjek posti zbog onoga što je dijete obećalo’. Impresioniran sam njime jer sam volio svoju baku Rosu, a u toj istoj pjesmi Hölderlin svoju baku uspoređuje s Djevicom Marijom, koja je rodila Isusa”, ispričao je Papa.
Otkrio je i da je u čak tri navrata pročitao roman ‘Zaručnici’ talijanskog književnika Alessandra Manzonija. “Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati opet”, rekao je, napominjući kako ga je s tim djelom također upoznala njegova baka, još dok je bio dijete. “Također mi se jako sviđa Gerard Manley Hopkins.”
“Od velikih slikara, divim se Caravaggiu. Njegove slike kao da mi se obraćaju, ali volim i Chagalla i njegovo Bijelo raspeće.” Papa je veliki obožavatelj klasične glazbe. “Naravno, sviđa mi se Mozart. Njegovoj Misi u C-molu nema ravne, uzdiže vas ravno prema Bogu! Volim Mozarta u izvedbi Clare Haskil. Mozart me ispunjava, ali ne mogu razmišljati o njegovoj glazbi, moram je slušati”, kaže Papa.
Naveo je i da voli slušati Beethovena, Bachove Pasije, ali i Richarda Wagnera. “Volim Wagnera. Najdraži mi je njegov Prsten izveden pod ravnanjem Furtwänglera u milanskoj La Scali 1950. godine. Ali ni Parsifal izveden 1962. pod ravnanjem Knappertsbuscha nije loš.”
Kao svoj najdraži film naveo Fellinijevu ‘Ulicu’. “S tim se filmom mogu poistovjetiti, u njemu se implicitno spominje svetog Franju. Mislim da sam pogledao baš sve filmove u kojima su glumili Anna Magnani i Aldo Fabrizi”
Odabrao i uredio: Ivan Remeta (Johnny)