Veliki zidovi oko ljudskih duša. Prazna srca. Svugdje strah, nasilje, propast… Kršćani, probudite se, vrijeme je za Kristovu eru, za Kristovo tisućljeće. Budućnost traži odluku, kršćani, djelujte sada ili zauvijek ušutite. Društvo traži vaše angažiranje. Milijuni mladi vas sada trebaju, zašto im ne izlazite u susret… zašto bježite od onoga od čega ne možete nikada pobjeći?
Foto: pixabay.com
Spustite se napokon u svoje dubine. Skinite te nagomilane slojeve prašine s kazaljki nadolazeće budućnosti. Podignite svoj umorni glas protiv destruktivnih sila zla. Podignite Isusove zastave ljubavi. Što čekate, vrijeme katkada ne uvažava strpljenje. Budimo mi vrijeme. Budimo mi svijetla budućnost Europe trećega tisućljeća. Čemu se bojati? Čemu strepiti i ne pokušati se trgnuti iz duboka sna? Otrijeznimo se od svega, otvorimo oči za sadašnjost i za ono što ćemo u njoj vidjeti!? Da, za ironičnu stvarnost; za agonije mladih ljudskih života, za obezvrijeđenu istinu. I gdje su u svemu tome prisutne one Isusove riječi: “Idite i učinite sve narode mojim učenicima! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28, 19-20)
Foto: pixabay.com
I eto, sve što je rekao – rekao je radi nas, radi naše budućnosti, vječnosti. A mi, odbacujemo sve te pehare milosti! Odbacujemo sve te kaleže ljubavi, pri tome zaboravljajući da je to jedino što možemo ponijeti sa sobom – kamo god krenuli, kamo god se uputili. Jer ljepota Isusovih riječi nikada ne gubi svoj sjaj, svoju dubinu, svoju vječnost. Pa tako i ove Isusove poruke i obećanja neumorno plamte u malim ljudskim srcima već dvije tisuće godina. No, i dalje se ne obaziremo na Isusove riječi. I dalje se oglušujemo na njegove opomene, kao da sami sebi postajemo dovoljni, kao da je svijet u kojem živimo stvoren upravo radi nas, radi naših užitaka, zadovoljstava. I kako uopće s takvim stavom ijedan čovjek može išta postići u svome životu i imalo doprinijeti napretku ljudske kulture, ljudske civilizacije.
Foto: pixabay.com
Naime, svakodnevno smo opterećeni kojekakvim beznačajnim stvarima, ali ni u kojem slučaju ne dopuštamo se opterećivati brigom, obzirnošću – suosjećanjem prema drugim ljudima. Sve nekako u našem životu dobiva uzvišeno mjesto, raskošni prostor – ali nikako da baš u te raskošne bazilike čovjekova srca prodru i kršćanske vrijednosti Kristova besprijekorna manifesta: “Zapovijed vam novu dajem: Ljubite jedni druge; Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13, 34-35).
Vrijeme je sazrelo da se napokon oslobodimo straha pred Bogom, pred sobom, pred prirodom i pred drugim… Dakle izazovi vremena traže da se otvorimo, da bacimo u blato sve te svoje klice bezrazložne malenkosti i da se napokon usprotivimo destruktivnim silama: globalizacije, imperijalizma, “proklete gladi za zlatom” (Eneida, Vergilije).
Foto: pixabay.com
Danas budimo kršćani tamo gdje je naša kršćanska ljubav najpotrebnija. To je Isus činio – to i mi danas moramo činiti. Na kraju na nama ostaje izbor: prihvatiti ili odbiti; ljubiti ili ubijati?
Foto: pixabay.com
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=PdumAEWBARQ