Kotor je starodrevni grad čiji počeci sežu u daleku prošlost i obavijeni su velom misterije koje su već dugo predmet rasprava eminentnih stručnjaka koji su ih proučavali, rasprava nastalih uslijed oskudnih pisanih i arheoloških dokaza, uzrokovnih činjenicom da se naš dio jadranske obale spušta milimetar godišnje i da je za 2.000 godina potonula za oko 2 metra te se arheološki ostaci ilirskog i rimskog perioda nalaze ispod nivoa moru i gotovo nemoguće je istraživati ih.
Četiri su velike misterije, pitanje nastanka i položaja Akruviuma, prvobitnog Kotora, porijeklo njegovog imena Akruvium, odnosno Kotor, datum donošenje moći sv. Tripuna u Kotor i datum osnivanja Bokeljske mornarice.
Oko svake od ove četiri misterije postoje različita mišljenja, često suprotstavljena, naroćito u pogledu ubikacije Akruviuma, prvobitnog Kotora, jer i Izvori koji pominju Akruvium također su veoma oskudni i neprecizni.
Obično se navodi da je Acruvium prvi pomenuo rimski istoričar Tit Livije koji je živio krajem I stoljeća prije Krista. citirajući Anicijev proglas o osnivanju Ilirika iz 167 godine.(sl. 1) Iako on ne spominje grad nego ilirsko pleme Agravonite, poznato je da su na potezu od Ulcinja do Boke kotorske postojali ilirski gradovi Olcinium, Butua, Acruvium i Risinium.
Acruvium pominje i Ptolomej (sl.2) koji ga smješta na obalu otvorenog mora što je navelo pristalice druge teze da ga smještaju negdje kod Bigove. Međutim, ta karta je toliko zbrkana da se ne može uzeti kao pouzdan dokaz o položaju Acruviuma i pored navođenja njegove geografske širine i dužine, jer Rose i Kotor stavlja oko Molunta, a otoke Korčulu I Mljet ispred Boke kotorske.
Acruvium kao “oppidum civium romanorum”, “utvđeni grad rimskih građana” pominje Plinije stariji početkom nove ere, kao i Risan i Ulcinj, dok se ime slično Kotoru prvi put pominje od strane anonimnog geografa iz Ravene u VII. stoljeću kao Decataron ili Decaderon. Car Konstantin Porfirogenet pominje ga u X. stoljeću kao Decatera, nakon čega se pominje talijanizirano Cattaro i slavenizirano ime Kotor.
Što se tiče prve misterije o nastanku i položaju Kotora, osim nedostatka materijalnih dokaza, najveću zabunu je izazvalo ime prvobitnog grada ACRUVIUM, koje nije bilo moguće povezati sa imenom DECATERA, DEKADERON, KOTOR. Uslijed toga su nastale dvije teze o položaju Akruviuma:
prva, koju su zastupali Josip Đelčić, Pavle Mijović, Ilija Sindik, Slavko Mijušković, da je Acruvuim uvijek bio na istom mjestu kao Kotor danas.
druga, koju su zastupali Hajnrih Kijpert, Pavao Butorac, Аntun Мајер, Jovica Martinović, koja pretpostavlja da se nalazio negdje u Grblju na potezu od Bigove do Solila, a čiji su ga stanovnici iz nepoznatih razloga navodno napustili, tokom II. stoljeća nakon Krista i nastanili se na mjestu sadašnjeg Kotora.
U prilog prvoj tezi o ubikaciji Akruviuma na mjestu sadašnjeg Kotora ima više argumenata:
• Prvi argument je kontinuitet života svih antičkih naselja na našoj obali pa i šire, na jadranskoj obali, na istom mjestu od ilira do danas. Svi antički gradovi na našoj obali, Ulcinj, Budva i Risan imaju taj kontinuitet te ga, sasvim sigurno, ima i Kotor. Osim toga, na Jadranskoj obali, Rimljani su gotovo isključivo preuzimali postojeće ilirske gradove i prilagođavali ih svom ustojstvu, rijetko su gradili nove.
• Drugi argument je izuzetan geografski i prirodni položaj Acruviuma u dnu zaliva, na kraju morskog puta sa zaštićenim pristaništem i obiljem slatke vode kao prvog uslova za nastanak naselja i obradivog zemljišta i što je najvažnije, kroz Kotor je prolazila jedina kopnena veza koja je povezivala Kotor u oba pravca, prema Budvi i Ulcinju i obratno, prema Dalmaciji. Svako ko je došao brodom do kraja zaliva morao je tu da stane, iskrca ljude i robu i krene dalje kopnom, što je samo po sebi stvaralo uvjete za nastanak naselja od najranijih vremena.
• Treći argument je velika količina epigrafskih spomenika nađenih in situ u Kotoru i okolici, najvažniji je nalaz nadgrobnog spomenika sa imenom ljekara koga su u doba Rima mogli imati samo gradovi, kao i otkriće antičke građevine na Šuranju sa ilirsko-rimskim grobovima u kojima je nađen novčić cara Aurelija iz III. stoljeća, što ga vezuje sa pominjanjem Acruviuma od strane Plinija starijeg iz II. stoljeća. Gotovo je sigurno da će se eventualnim daljim iskopavanjima ispod franjevačkog groblja na Gurdiću otkriti i ilirsko rimska nekropola, slično kao u Budvi.
• Četvrti argument, koji do sada nije mnogo istican je da je Kotor u VI. stoljeću bio razvijeni municipij sa dvije trobrodne bazilike, potvrđene in situ, ispod crkava Sv. Marije i Sv. Mihovila, od kojih je ona ispod crkve Sv. Marije bila episkopalna crkva sa krstionicom, što govori o mnogo ranijem postojanju grada i prije VI. stoljeća. Može se sa velikom vjerojatnoćom pretpostaviti da se u aktima Salonitanskog sinoda iz 530. g pominje kotorski biskup Victor, episcopus ecclesiae Martaritanae, čije je sjedište, katedra, bilo u toj episkopalnoj starokršćanskoj bazilici.
Za drugu tezu o ubikaciji grada negdje oko Bigove odlučio se najprije njemački geograf Kiepert koji u svom atlasu stavlja Acruvium u uvalu Trašte, vjerovatno zaveden Ptolomejevom kartom, a zatim i A. Mayer koji isključivo etimološkom analizom od naziva plemena Agravoniti izvodi naziv Agruvium za grad koji se, po njemu, nalazio negdje u grbaljskoj ravnici. Najdetaljnjiju analizu u prilog ove teze da je Akruvium bio u Grblju, dao je J. Martinović više pobijajući navode pristalica prve teze, nego podastirući nove dokaze i razloge zašto bi u Grblju uopšte nastao “oppidum civium romanorum”. Ni Kipertova, ni Mayerova ni Martinovićeva teza nemaju potvrde o postojanju grada in situ u Grblju i pored velike količine nalaza iz rimskog perioda koji samo svjedoče da je Grbalj u rimsko vrijeme bio razvijeni ager sa naseljima tipa villa rustica preko kojih su vlasnici kontrolirali svoje posjede.
- Dakle, svi do sada proneđeni posredni i neposredni dokazi upućuju na rješenje prve misterije, na to da Kotor na istom mjestu ima kontinuitet od stare ere pa do danas, prvo kao ilirsko naselje, zatim kao grčki emporij, pa rimski “opiddum civium romanorum”, bizantski grad Decaderon i Decatera, a zetim i kao Cattaro odnosno Kotor, a barem za sada, stavljaju po strani tezu o ubikaciji Akruviuma u grbaljskom polju zbog nedostatka bilo kakvih dokaza o postojanju nekog grada, sve dok detaljna arheološka istraživanja koja su, nažalost do sada izostala s obzirom na važnost grada upisanog u UNESCO, ne daju eventualno drugačiji odgovor.