Benediktinci u dukljanskoj državi vršili su velik kulturni utjecaj preko svoje crkve sv. Marije od Rtca (S. Maria de Rotez, de Rotecio, de Rotazio), uz koju je bio samostan sv. Mihovila. Theiner i Farlati iznose više papinskih pisama, koja su poslana opatima toga samostana. Taj se samostan nalazio sat hoda zapadno od Bara. Samostan su obdarili povlasticama i Nemanjići i Balšići. Još je znamenitiji bio samostan sv. Srđa i Baha 7 km južno od Skadra na lijevoj obali Bojane. G. 1166 spominje se Petar, »abbas sanctorum Sergii et Bachi«, a poslije njega i drugi opati. Samostan je bio daleko poznato svetište i grobnica dukljanskih vladara. Šufflay stavlja propast samostana u 16., a drugi u 17. st. Danas je od njega ostao tek jedan zid, a drugo je odnijela Bojana i razorio zub vremena.
LIT.: Fra I. Marković, Dukljansko-barska metropolija, Zagreb 1902; S. M. Štedimlija, Tragom popa Dukljanina, Zagreb 1941; Farlati, Illyr. sac. VII.; Theiner, Monum. Slav. m. II. P. G.
Izvor: Hrvatska enciklopedija (1941. – 1945.)