Beronić cenzuriran – glagoljica je privatna stvar akademskih ‘salonskih krugova’

Na portalu Budni Div kojega uređuje jedan od najvećih živih hrvatskih slobodnih istraživača - neumorni Goran Majetić - u seriji natpisa o glagoljici objavljen je u srijedu članak o tzv. Jagić-Taylorovoj teoriji nastanka glagoljice i koji je tijekom dana uklonjen od strane facebookovog administratora sa standardnim obrazloženjem "narušavanja standarda zajednice" - štogod to značilo

1

Na portalu Budni Div kojega uređuje jedan od najvećih živih hrvatskih slobodnih istraživača – neumorni Goran Majetić – u seriji natpisa o glagoljici objavljen je u srijedu članak o tzv. Jagić-Taylorovoj teoriji nastanka glagoljice i koji je tijekom dana uklonjen od strane facebookovog administratora sa standardnim obrazloženjem “narušavanja standarda zajednice” – štogod to značilo.

Goran je, dosljedan do srži, ponovno na facebooku podijelio isti članak s istim komentarom i taj je do sada “preživio” punih deset sati. Da li će ostati i dalje – to ćemo tek vidjeti.

Članak je stalno dostupan na portalu Budni Div i s njega ga nitko neće ukloniti https://budnidiv.net/pages/Clanak.aspx?ID=688

Ovaj članak izvorno sam objavio na svojoj facebook autorskoj stranici u siječnju ove godine, dakle prije oko devet mjeseci i sve do sada s tim člankom nije bilo nikakvih problema. I dalje stoji tamo gdje je davno postavljen, skupio je sedamdesetak lajkova i nekoliko vrlo zanimljivih komentara.

* * * * *

Koristim ovu prigodu istaknuti da se među hrvatskim povjesničarima, sve do onih s najvišim titulama, duboko ukorjenio dogmatizam i bilo kakvo postavljanje pitanja i preispitivanje krajnje su nepoželjni. Iz akademskih krugova saznajem da je razlog u tome što su dogmatski ćirilometodisti – nazovimo ih tako za potrebe ovog teksta – napisali mnoštvo znastvenih članaka i radova na ničim i nikad dokazanim pretpostavkama, izgrađujući tako mit o tzv. “ćirilometodskim znanostima” kao osnovi na kojoj počiva pismenost SVIH Slavena.

Možda, i to vrlo-vrlo-vrlo upitno, Sjeverni Slaveni mogu svoju pismenost zahvaliti Svetoj Braći, no Konstantin i Metod, pa niti njihovi učenici, s Hrvatima nemaju baš nikakvih povijesnih dodira, što nas dovodi do toga da nisu ni mogli, sve i da su htjeli, utjecati na hrvatsku pismenost. Jedini na koje su Sveta Braća, možda još bolje rečeno – njihovi učenici, imali utjecaj su Bugari i, uvjetno rečeno, Slaveni u Makedoniji.

Nepobitan argument da je vrlo upitan utjecaj Svete Braće na Sjeverne Slavene jest činjenica da NE POSTOJI NITI JEDAN JEDINI TEKST čak niti u prijepisu na bilo koji jezik kojega se s makar malom sigurnošću pripisuje Konstantinu ili Metodu. Čak ni njihovi učenici koji su izbjegli pod okrilje bugarskog suverena nisu ni PREPISALI niti jednu jedinu riječ svojih učitelja. Ako se već nedostatak pisanih tragova prisutnosti Svete Braće oko rijeke Morave u današnjoj Češkoj ili oko rijeke Morave u današnjoj Srbiji – jer je povijesno još uvijek upitno gdje je bila ta Velika Moravska – još može opravdati razaranjima ugarskog prodora u IX. i X. stoljeću, pa i kasnije, kako opravdati nedostatak barem prijepisa tekstova očeva slavenske pismenosti u Bugarskoj gdje su bili svoji na svome?

Odgovor koji se prirodno nameće da takvi spisi nisu ni postojali – smatra se herezom – bez obzira na to što mi “heretici” već preko 170 godina od “pravovjernika” tražimo bilo kakav dokaz njihovih tvrdnji ili bolje rečeno – vjerovanja.

I za kraj, nemam ništa protiv štovanja Svete Braće na razini oltara, crkve, pa i više od toga – no, pripisivati im nešto što je povijesno potpuno neutemeljeno – to naprosto nije znanost. To je vjera, dakle nešto u domeni emotivnog i intimnog – i na toj razini neka i ostane.

1 komentar
  1. Zvonko Pandžić kaže

    Preporučam Vam da o svemu tome proučite knjigu: Nicolina Trunte, Staroslavenska riječ, Zagreb, Alfa 2021.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.