Dan nakon blagdana, rano jutro, budni su tek trgovci i noćni čuvari. Jedni se spremaju na zasluženi počinak, a drugi započinju novi dan slažući svoje stolove i raznovrsnu robu, prepunu boja i šarenila da bolje primame kupce. Neprimijećena od jednih i drugih, Marija Magdalena trči gradskim ulicama poput sjene, tražeći sklonište apostola da s njima podijeli strašnu istinu. Bila je na Isusovom grobu i vidjela da je grob prazan.
Nema u njoj ni vjere, ni poznavanje pisma već samo strah i užasna činjenica o krađi mrtvog tijela. Tu poraznu činjenicu želi podijeliti s onima koji su bili svjedoci velikog Petka i smrti na križu: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Petar i Ivan, razbuđeni nakon neprospavane noći zbog drame proteklih dana, skaču na noge i potrče prema grobu. Ivan je puno mlađi od Petra i zato i puno brži, pa ipak zastaje, čeka Petra pred otvorenim grobom i ne usudi se ući. Da li iz straha ili poštovanja prema starijemu i iskusnijemu ili …
Stiže Petar i ulazi u grob. Ugleda povoje i ubrus. Sve uredno složeno i ostavljeno. Nema traga nasilju i razbojstvu, devastaciji groba. Zaista čudno. Bi li se lopovi trudili da iza sebe ostave red? Sada se prvo javlja sumnja koja zatim rađa vjeru. Naviru sjećanja na poznata Pisma, sjećanja na Isusove riječi: “Razvalite ovaj Hram i ja ću ga za tri dana opet sagraditi.“ „Treba da Sin Čovječji sve to pretrpi, da bude ubijen, treći dan da uskrsne i tako uđe u svoju slavu.”
Učenici nisu još vidjeli Isusa ali su povjerovali njegovim riječima. U tome je tajna vjere. Prihvatiti bez opipljivih dokaza, prihvatiti srcem pa tek onda razumom. Kasnije je vjera apostola nagrađena i ukazanjima i susretima, zajedničkim doručkom na obali jezera i na mnoge druge načine. Ali svega toga ne bi bilo da nije prvotno bilo vjere.
Uskrs je za nas blagdan vjere. Današnji moderni čovjek prvo traži dokaze da bi povjerovao i zato živi u nedoumici, rastrganosti, neshvaćanju, praznini. Zato Uskrs želi nadomjestiti šarenim jajima, zečićima, patkicama i pilićima. Želi obilni uskrsni doručak nerazumijevajući što on treba značiti. Neće propustiti doći blagosloviti hranu ali će zaboraviti nahraniti dušu.
Uskrs je početak Eshatona, vječnosti. Završilo je vrijeme trapljenja, odricanja, posta … započinje punina novog, vječnog života s Uskrslim već ovdje i sada. Čemu strah pred budućnošću, pred novim danom, pred onim koji su zapečatili grob. Istina se ne može zapečatiti. Mi možemo zatvarati oči, ali će sunce svejedno svijetliti sjajem neugasivim.
SRETAN USKRS!
Svima vama, dragi Prijatelji, čitatelji, vama vjernici i onima koji se još uvijek traže da se što prije pronađu u svijetlu uskrsnog jutra. Vama patnici i mučenici shrvani raznim bolestima i pribiti čavlima patnje na križ života. Ne klonite duhom, podignite ruke klonule, učvrstite koljena klecava, otvorite oči umorne. Sam Bog hiti DA VAS SPASI!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.