Časopis Fantom slobode 3/2024

Polonist Mislav Graonić priredio je za nas izbor iz buntovne poezije poljskog pjesnika Andrzeja Burse iz prve polovice 20. stoljeća. Tu su i pjesme suvremene grčke pjesnikinje Vagije Kalfe (Noe Tinsel) u izboru i prijevodu Marije Dejanović. Slijede sažete, svedene poetske crtice vinkovačkog pjesnika Bona Cvitkušića.

Kratki psihoanalitički eseji sveučilišne profesorice Željke Matijašević bave se suprotnim afektivnim stanjima ličnosti te načinima pregovaranja između njih.

U eseju »Sol« Ivan Zrinušić raspravlja o krevetu i blagodatima njegova korištenja, a esej Andrije Koštala »Vincent van Gogh i manjinska umjetnost« pokušava dokučiti je li spomenuti slikar manjiski umjetnik u smislu u kojem manjinsku umjetnost definiraju Deleuze i Guattari.

Česti suradnik Fantoma slobode Silvio Lebinac ponovno piše eksperimentalnu prozu koja je na rubu eseja i pripovijedanja, a za likovnu rubriku Kontejner Branko Franceschi osvrnuo se na slikarski opus Mire Vuce obuhvaćen izložbom u mostarskom Muzeju moderne umjetnosti.

Autori u ovom broju:

Andrzej Bursa, poljski pjesnik i književnik, rođen je 1932. u Krakovu. Studirao novinarstvo i bugarski jezik, od 1954. radi kao novinar. Umire 1957. godine zbog urođene srčane mane. Izbor iz njegove često cinične i buntovnički nastrojene poezije objavljen je u zbirci Pjesme (Wiersze, 1958.) nakon čega slijede mnoga naknadna objavljivanja pjesama iz časopisa i rukopisne ostavštine. Uz pjesme, od kojih su neke već odavna stekle kultni status u Poljskoj, iza sebe je ostavio i nekoliko kraćih proznih djela, dramskih pokušaja i publicističkih tekstova te roman Ubojstvo tete (Zabicie ciotki). Njegove je pjesme na hrvatski jezik prethodno prevodio Zdravko Malić. Pjesme u ovom izboru prevedene su prema krakovskom izdanju iz 2018. (Gotovo) sva djela (Dzieła (prawie) wszystkie) koje je priredio Wojciech Bonowicz.

Mislav Graonić rođen je 2001. godine u Zagrebu gdje završava srednju školu i preddiplomski studij. Trenutno je na završnoj godini diplomskoga studija Kroatistike i Poljskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Vagia Kalfa (Noa Tinsel) je studirala Modernu grčku književnost, Rodne studije i Psihologiju. Trenutno je doktorantkinja na Sveučilištu u Amsterdamu. Objavila je pjesničke zbirke Απλά Πράγματα [Jednostavne stvari] (Gavrielides, 2012.) i Μακάρι Να Το Είχα Κάνει Νωρίτερα [Da sam bar to učinila ranije] (Thraka, 2023.). Prva knjiga osvojila je nagradu »Y. Athanas» Atenske Akademije i »Y. Varveris» Društva grčkih pisaca, a bila je i u užem izboru za »Državnu nagradu za mlade pjesnike» Ministarstva kulture u Grčkoj, kao i u užem izboru za nagrade Anagnostis i Mandragoras. Pjesme su joj uvrštene u antologije i prevođene na litvanski, engleski, njemački i hrvatski. Kolumnistica je časopisa Thraka i Poeticanet, gdje piše eseje i književne kritike s fokusom na feminističku i LGBTIQ+ književnost. Eseji su joj bili objavljivani, među ostalim, u časopisima Versopolis Review i Sinister Wisdom. Jedna je od urednika Antologije grčke queer poezije (Thraka/ Rosa Luxemburg, 2023.). Pokretačica je osmomartovske protestne književne večeri Γυναίκες επί σκηνής [Žene na sceni], koju organiziraju Thraka i Mreža spisateljica protiv rodno uvjetovanog nasilja i femicida ‘Η Φωνή της› [Njezin glas].

Marija Dejanović rođena je 1992. u Prijedoru, a živi i radi u Zagrebu i Larissi. Završila je studij komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trojezični izbori iz njezine poezije objavljeni su u Grčkoj (Kyklos Poiiton, 2020.) i u Njemačkoj (Hausacher LeseLenz, 2022.), pojedine pjesme su joj prevođene na dvadesetak svjetskih jezika. Za pojedine pjesme dobila je nagrade Milo Bošković (2021.), DiBiase Poetry Award (2021.), Castello di Duino (2022.), te nagradu Marin Držić za 2020. godinu za dramski tekst Ne moramo više govoriti, svi su otišli. Zamjenica je direktora Thessalian Poetry Festivala i članica uredništva časopisa Tema i Libartes. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2018. godine za pjesnički rukopis Etika kruha i konja  te Kvirinove nagrade za mlade pjesnike za istoimenu zbirku, kao i nagrade Zdravko Pucak za rukopis Središnji god. Knjiga pjesama Dobrota razdvaja dan i noć ušla je u finale nagrada Tin Ujević i Avdina okarina, a objavljena je i u Srbiji.

Bono Cvitkušić (Vinkovci, 1999.) diplomirao je iz hrvatskog jezika i književnosti te sociologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Njegov literarni rad započeo je dobivanjem nagrade »Europa u školi« 2018. godine. Radove je objavljivao u časopisima Aleph, Filozof, Književna riječ, Moji Vinkovci. Bio je u širem izboru za nagradu »Sedmica & Kritična masa«. Godine 2021. dobio je nagradu na natječaju za najbolji neobjelodanjeni pjesnički rukopis autora do 35 godina koji raspisuje Općinska knjižnica Drenovci te mu je 2022. objavljena prva zbirka pod naslovom Plava košulja apatrida.

Željka Matijašević rođena je 1968. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala i doktorirala na Sveučilištu Cambridge (Trinity College) s tezom o odnosu lakanovske psihoanalize i filozofije. Zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost kao redovita profesorica. Temeljni joj je znanstveni interes teorijska i primijenjena psihoanaliza. Autorica je više znanstvenih knjiga: Lacan: ustrajnost dijalektike (HFD, 2005.), Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan (AGM, 2006.), Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde (Leykam, 2011.), Stoljeće krhkog sebstva: psihoanaliza, društvo, kultura (Disput, 2016.) te Drama, drama (Disput, 2020). Također je napisala književno djelo Crna limfa/Zeleno srce: alternativni leksikon duše (Durieux, 2017.) i roman Obrane okusa smrti (Durieux, 2020.). Članica je La Fondation Européenne pour la Psychanalyse i Hrvatskog društva pisaca.

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.) nagrađivan je na natječajima za kratku priču, za nezavisnog izdavača Slušaj najglasnije! objavio je šest zbirki pjesama, a za Sandorf mu, nakon romana Ljepše izdaleka, treba izići i roman FIP. Urednik je časopisa Nemo.

Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.

Silvio Lebinac rođen je u Bistrincima 1962. godine, a u Valpovu je išao u srednju školu. Studirao je filozofiju i povijest te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko pjesama objavio je u zbirkama kao član književne udruge Vers iz Belišća. Piše uglavnom kratke priče ili nešto slično. Objavljivao je u Zarezu, časopisima Književna Rijeka, Dubrovnik, Riječi, Svjetlo, Europski glasnik, Fantom slobode. Živi i radi u Zagrebu.