Dalija Orešković: Humanost na djelu!
Intuicija mi govori da događaj zbog kojeg se otkazuju nogometna prvenstva, može promijeniti svijet! Je li prerano očekivati da će pandemija promijeniti sadržaj političkih programa te da će ukinuti negativnu selekciju kadrova u političkim strankama i javnoj upravi? Nije!
Intuicija mi govori da događaj zbog kojeg se otkazuju nogometna prvenstva, može promijeniti svijet! Je li prerano očekivati da će pandemija promijeniti sadržaj političkih programa te da će ukinuti negativnu selekciju kadrova u političkim strankama i javnoj upravi? Nije!
Ako samo na trenutak stavimo na stranu sve probleme koje ćemo zbog koronavirusa morati rješavati i teške posljedice s kojima će mnogi biti pogođeni, on nam je pokazao i drugu stranu svoje pojave. Humanost. smanjenje onečišćenja. Odgovornost u donošenju odluka, poput onih o odgodi sportskih natjecanja. Suradnju država i vlada. To je znak da kao čovječanstvo možemo biti bolji, samo nas nešto na to mora natjerati.
Kad se pandemija zaustavi, ne smijemo zaboraviti lekcije koje smo putem naučili. O važnosti učinkovitih javnih usluga i servisa te o ulozi države kao regulatora. O krhkosti naših ekonomija i o potrebi veće samoodrživosti. O ulozi civilnog društva kao nužnog partnera vlasti u provođenju pojedinih mjera. Svijet će se preko noći morati prilagoditi, jer možda je ovaj virus tek prva u nizu nevolja globalnih razmjera, već sutra to može biti nešto drugo.
Kakve to ima veze s politikom? Apsolutno svake. Na primjeru jednog resornog ministra možemo samo zamisliti užas i horor koji bi nastao da smo u aktualnoj krizi bili prepušteni njegovom prethodniku. Bitno je kakve ljude biramo na funkcije sa kojih će se odlučivati o našim sudbinama! O tome doslovno mogu ovisiti naši životi.
Osim ljudi, bitan je i sadržaj javnih politika za čije će se provođenje netko zalagati. Kad prođe neposredna opasnost, morat ćemo se zapitati kuda nas vode jedni te isti ekonomski i društveni modeli. Možemo li od načina života u karateni ponešto zadržati i kad nesporedni razlozi za njezino uvođenje prođu? Možemo li uspostaviti racionalnu, transparentnu i učinkovitu upravu? Možemo li digitalizirati što veći broj javnih, ali i privatnih usluga? Povećati udio rada od kuće? Poticati proizvodnju vlastite hrane i energije čak i u okviru kućanstava? Preusmjeriti veći iznos javnih ulaganja u znanost i istraživanja? Poticati solidarnost i suradnju, obazrivost i toleranciju u društvenim odnosima?
To su teme o kojima razmišljam u okviru tri temeljna programska stupa. Jer državu čine institucije, prostor i ljudi. O tome kakve bi institucije trebale biti, a na žalost u našoj državi to još nisu, puno sam govorila. O prostoru i o načinu njegova održivog korištenja govorit će se kroz strategiju ekonomskog programa. O ljudima će se govoriti kroz prizmu socijalne države i razvoja civilnog društva kao partnera i kontrolora demokratske i odgovorne vlasti.
Svijet se promijenio. Na tu promjenu ne možemo dati odgovor prepisivanjem starih politika i programa. Vrijeme je za nove ideje!