Dejan Kovač: Zgrade i beton, bez industrije – Hrvatska bez budućnosti i prosperiteta
Područje Balkana koje je ujedno i najsiromašnije je dominatno usmjereno na turizam i počiva na uslužnim djelatnostima koje ne generiraju veliku dodanu ekonomsku vrijednost jer zapošljavaju nisko-kvalificiranu radnu snagu. Za turizam ne trebaju ulaganje u istraživanje i razvoj, inžinjeri i inovacije. Dovoljno je imati prirodna bogatstva zemlje i minimalna ulaganja. No, države koje investiraju samo u zgrade i beton, a ne ljude - s vremenom zaostaju i propadaju
Svu dinamiku migracija u zadnjih 30 godina upravo vam priča ova karta koja uspoređuje relativnu ekonomsku snagu između država. Stavite samo još “preljev” od indexa korupcije i nefunkcioniranja pravne države, onda vam ova karta objašnjava oko 90% razloga.
Hrvatska je u 2018. po BDP per capita u PPS (znači da su uzete u obzir razlike u relativnim cijenama između država) na 61% od prosjeka EU – a. Osim Hrvatske, cijelo područje JI Europe zaostaje za Zapadnom Europom, gdje ima regija koje su na samo 24% prosjeka.
Područje Balkana koje je ujedno i najsiromašnije je dominatno usmjereno na turizam i počiva na uslužnim djelatnostima koje ne generiraju veliku dodanu ekonomsku vrijednost jer zapošljavaju nisko-kvalificiranu radnu snagu. Za turizam ne trebaju ulaganje u istraživanje i razvoj, inžinjeri i inovacije. Dovoljno je imati prirodna bogatstva zemlje i minimalna ulaganja. No, države koje investiraju samo u zgrade i beton, a ne ljude – s vremenom zaostaju i propadaju.
Zanimljivo da te zemlje, iako imaju znatno nižu cijenu radne snage od Zapadne Europe nisu u stanju to ostvariti kao komparativnu prednost, već redovne gube visoko kvalificirane radnike u migracijskom saldu.
U narednih 10 godina potražnja za radnicima u Zap. Europi rasti će na preko 10 mil. radnika tj. skoro 3 Hrvatske. Potrebna su nam kapitalna ulaganja u industrije, ako ne želimo postati zemlja “upravitelja državnih zemljišta” i nisko kvalificirane radne snage.