Nisu »sveci« i »heroji« oni koji mrze i ubijaju druge, nego oni koji prihvaćaju razlike i stvaraju zajedništvo među ljudima.
Antagonizam prema ateistima se hrani vjerskim fundamentalizmom, a na našim prostorima i nacionalizmom. Ateistički stav je jednako legitiman kao i vjernički, i na jedan i na drugi ljudi imaju pravo. Ovo nije apologija ateizma, pogotovo ne ideološkog ateizma koji je po istoj matrici kao i vjerski fundamentalizam isključiv prema drugima. Ovdje je riječ o zauzimanju za sekularno društvo, za dereligizaciju društva, za ljudske slobode i prava.
Ne može se biti Isusov učenik, a prezirati siromahe, mrziti ljude drugih vjera, nacija, svjetonazora, progoniti izbjeglice, odobravati imperijalističke aspiracije velikih sila.
Najveći problem ovoga društva jest odsutnost etičkih načela. Uspostavljena je logika života po kojoj je sve dopušteno ako to donosi korist pojedincu. Pritom profitiraju lažljivci, grabežljivci, varalice, licemjeri, šverceri, kompromiseri, oportunisti… Tko se suprotstavi takvoj logici, mora računati s velikim rizicima, egzistencijalnim problemima, sa samoćom, nerazumijevanjem, ismijavanjem i prezirom drugih. Posvemašnja odsutnost odgovornosti i morala je najgore što nam se dogodilo u novijoj povijesti.
Uz rijetke iznimke, intelektualci su najgori dio našega društva. Sva zla koja su se dogodila i koja se događaju kreirali su i kreiraju intelektualci. Skandalozna je i odvratna njihova perverznost i zastrašujuća monstruoznost njihovih umova. Nezajažljiva ambicija da se dokopaju akademskih službi, društvene moći i lagodna života, nagoni ih da se služe prijevarama, lažima, podvalama, objedama, da proizvode, podržavaju i održavaju mitove, da se podanički izručuju političkim i ekonomskim moćnicima, kao kreatori i promotori zla.