Roditelji, učitelji, socijalni radnici, vjeroučitelji, odgajatelji – naučite prepoznati EMO dijete. Što je to dječji EMO pokret? Kakvo je EMO dijete? Imate li vi u svojoj obitelji EMO dijete? Poznajete li neko EMO dijete u svojem krugu rodbine ili poznanika? Imate li kao učiteljica u razredu EMO dijete?
U svakom slučaju – od vas se očekuje da mu pomognete.
Ako vam je „EMO dijete“ novi pojam, ako ne znate kakva su to djeca, uzmite si desetak minuta vremena i proučite sljedeći ponuđeni tekst. Možda će vam ove informacije poslužiti da razriješite neke svoje sumnje ili dileme.
Ako imate vlastito dijete koje je staro 12 do 16 godina, koje pohađa 6. razred osnovne škole pa do 2. razreda srednje škole, a s njime teže izlazite na kraj, informirajte se o fenomenu EMO djece.
Imate li češće osjećaj da se između vašeg djeteta i vas povremeno stvori nešto poput staklenog zida?
Vidite li se s djetetom, ali se ne čujete?
Slušate li se međusobno, ali se ne razumijete?
Slušate li svoje dijete, ali ga uopće ne shvaćate?
Čini li vam se da vi i vaše dijete živite u različitim svjetovima?
Imate li osjećaj da svom djetetu povremeno idete na živce?
Možda vi već odavno niste osoba povjerenja vaše kćeri ili sina!
Možda uopće dubinski ne poznajete svoje dijete, kao ni osobe s kojima se vaše dijete druži!
Znate li zaista s kim vam se dijete druži? Dolaze li prijatelji ili znanci vaše djece u vašu kuću? Ako vam se čini da su pitanja formulirana upravo za vas, ako su vas neka pitanja osobno pogodila – smirite se i dobro razmislite što vam je činiti.
Ako ste se prepoznali u gornjim pitanjima, prihvatite postavku da samo vi možete u početku pomoći svom djetetu.
Možda je i vaše dijete – EMO dijete.
Roditelji, učitelji, socijalni radnici, vjeroučitelji, odgajatelji !
EMO djeca su povučena, nesretna, silno opterećena tjeskobom i depresijom. Ona ne znaju izreći svoju muku. Ona se srame svoga stanja. Ona ne traže od vas savjet, niti pomoć. Ona vam se ne povjeravaju.
Pomognite takvom djetetu! Emo dijete nije zločesto ili povučeno dijete, to je bolesno dijete.
Sva EMO djeca su slična. Ona kod kuće žive napadno povučena u svoju sobu ili svoj kut.
Njihov je svijet samo ekran njihovog kompjutora ili mobitela. Međusobno su takva djeca dobro povezana u povjerljivim razgovorima, preko interneta i preko mobitela. Ta su djeca veoma podložna sugestijama, osobito lošim sugestijama. To su izrazito osjetljiva i ranjiva djeca. Njima nedostaje temeljno samopouzdanje. Ona nemaju osjećaj pripadnosti u svoju obitelj! Njima nedostaje osjećaj da su ikome važna.
Takvo se dijete bolje osjeća tek u grupi vršnjaka koji su mu slični. Zato će za takvu grupu vaše dijete učiniti sve što grupa od njega traži. Učinit će čak i loše stvari!
Takvo dijete silno želi samo jednu stvar: da ne mora pripadati svojim roditeljima i svojoj obitelji. Prema svojoj obitelji osjeća silnu odbojnost. Zato se i povlači u samoću i izolaciju.
Grupa kojoj dijete pripada je ustvari zavladala vašim djetetom, a da vi to niste ni opazili.
Grupa se čak nametnula kao vlasnik vašem djetetu.
Grupa uči takvu djecu da preziru svoje roditelje.
Grupa diktira da roditelje treba financijski maksimalno iskorištavati, a nipošto uvažavati.
Grupa vam je ukrala vaše dijete! A vi niti ne poznajete članove grupe!
Zato je nastao „stakleni zid“ između vas i vašeg djeteta.
Zato se vidite, ali se ne čujete.
Zato se čujete, ali se ne razumijete.
Ako ste bar ponekad sugovornik takvom djetetu, pokušajte ga navesti da podigne svoje duge rukave sa zapešća. Ima li vaše dijete ožiljke na zapešćima? Ima li mnogobrojne tetovaže na tijelu? Pogledajte o kakvim se tetovažama radi! Ima li mnogobrojne piercinge?
Pogledajte dobro kožu vašega djeteta: često ćete vidjeti da ono ima desetke nježnih sitnih ožiljaka s unutarnje strane zapešća ili na potkoljenicama. To su ožiljci koje si je dijete samo nanijelo oštrom žiletom ili nožićem.
Ono to radi po diktatu grupe. Želi izgledati kao i drugi u grupi. Želi patiti kao i drugi u grupi. Želi dokazati pripadnost grupi nanoseći si bol.
Upitajte ga o tome. Inzistirajte i pitajte na čiji poticaj si izaziva bol i nanosi ožiljke po tijelu. Svaki ožiljak na koži EMO djeteta protumačite si kao duboki i bolni ožiljak na njegovoj duši.
Roditelji!
Ako gotovo nikad ne uspijevate normalno, povjerljivo i otvoreno razgovarati sa svojim djetetom, posumnjajte nije li bolesno. Gotovo sigurno se takvim slučajevima može raditi o depresiji dječje dobi koja nije prepoznata. Vaša je dužnost da djetetu odmah potražite stručnu medicinsku pomoć. Ako to učinite, ima još nade da ćete mu djelotvorno pomoći. U tom slučaju ima lijeka za vaše dijete. Ako odugovlačite sa svojom odlukom poremećaj će se u djetetu ukorijeniti i bit će ga sve teže iskorijeniti. U ovom slučaju vrijeme ne liječi rane. Ono ih produbljuje.
Obratite se najprije školskom psihologu, pedagogu ili školskom liječniku. Nemojte se sramiti tražiti pomoć. Slobodno izrecite da sumnjate na EMO poremećaj. Ako to vi ne učinite, neće ni nitko drugi! Sudbina ili budućnost EMO djeteta je u vašim rukama. Sad kada to znate, nemojte proigrati šansu. EMO djeca izrastaju u mlade ljude koji su plahi, nesigurni, povučeni, kojima treba vodstvo, kontinuirana podrška. Ta djeca ne znaju ispravno osmisliti i kreirati svoju sadašnjost, a niti planirati svoju budućnost.
Takvi mladi ljudi, nježni, slabi, sramežljivo, bez samopouzdanja i čvrste pozitivne inicijative, oni koji se ne znaju zauzeti za sebe, kojima je lakše da kormilo njihovog života preuzmu drugi, takvi postaju često laki plijen svih onih zločestih ljudi koji na cesti, u školi, na fakultetu traže žrtve za svoje najrazličitije grupacije, često destruktivne naravi. Stoga, kao roditelji ili odgajatelji budite slobodni i odvažni. Lobirajte za svoje dijete. Na svako vaše pitanje postoji odgovor. Za vaše EMO dijete postoji djelotvorna metoda liječenja.
- Želite li upoznati našu suradnicu dr. Vericu, preporučamo Vam razgovor s njom objavljen na www. medjimurje.hr. A uskoro se nadamo razgovoru s njom za Kustodiju.
Foto: freeimages.com