Bosanski franjevci stoljećima su pastoralno skrbili za katolički puk razasut po obroncima bosanskih planina. Za svoje pastoralne pohode nerijetko su koristili konje, na kojima su nosili osobne stvari, liturgijsko ruho, liturgijsko posuđe pa čak i sklopive oltare, prilagođene za putovanje na konjima.

Iako je prema redovničkom Pravilu sv. Franje jahanje konja jednom redovniku bilo zabranjeno, u Bosni to nije bio slučaj. Zbog teških uvjeta, nedostatka crkava i raspršenosti puka Bosna je svrstavana u misijske zemlje. Tako se prema prilici i mjestu uz dozvole i klauzule poglavara Reda moglo odstupati od te odredbe. Bosanski franjevci koristili su konje kao prijevozno sredstvo sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ih zamijenili motocikli, a potom i automobili.

Na fotografiji je fra Efrem Ćosić (1919. – 1946.) koji na konju obilazi župljane župe Breške kraj Tuzle. Fotografija je snimljena četredesetih godina prošloga stoljeća.