Gospodine, budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja, radi svog imena vodi me i ravnaj – zapisano je u ulaznoj pjesmi Misala današnjeg slavlja šeste nedjelje kroz godinu. Bog je zaštita, utvrda moja, spas moj u koji se uzdam!
Dragi čitatelji! Evanđelist Marko svjedoči nam i danas o ozdravljenju bolesnog čovjeka od najteže bolesti onog vremena. Bolest gube, koja isključuje čovjeka iz zajednice, oduzima mu se sve, biva protjeran u dolinu, ponor, da nikome ne smeta, nikoga ne dovede u opasnost zaraze. Ostavljen u beznađu, prepušten samom sebi, osuđen dočekati bolan kraj ovozemnog života, zaboravljen od sviju.
Božji dodir odgovor je na našu vjeru
Isus u današnjem Evanđelju susreće takva bolesna čovjeka u teškome stanju, kojeg ljudi izbjegavaju u „širokom luku“ dariva mu pažnju, svoje vrijeme, sluša molbu bolesnoga i najvažnije za bolesnika – uslišava ga i ozdravlja! Ozdravlja po vjeri njegovoj u spasenje od strane Gospodina kojega je prepoznao u osobi Isusa i vjerovanja da ako želi, Isus može ozdraviti i najbolesnijeg čovjeka od bilo koje bolesti ili stanja duha u kojem se unesrećeni bolesnik nalazi.
Dragi prijatelji! Potpuno povjerenje u ozdravljenje osobi koja je bolesna daruje novu nadu, mogućnost ponovnog normalnog življenja ako posluša Božja uputstva, Isusov nauk i pronađe milost u Božjim očima. Gledajući spasenje duše i radost vječnoga života kome svi težimo nakon ovozemnog puta k vječnosti. Božji puti uvijek obavijeni tajanstvenošću za dobro čovjekovo. Čitajući prvo čitanje današnjeg dana u Levitskom zakoniku stoji zapisana uputstva kako se odnositi prema čovjeku oboljelom od bolesti gube. I dalje u tekstu Biblije stoji o propisima koja je ozdravljenik dužan učiniti za zahvalu Bogu za svoje očišćenje.
Prva zahvala pripada Bogu!
Žrtvu prikaznicu, naknadnicu na mjestu gdje se čine žrtve okajnice i žrtve paljenice koju svećenik čini ispred Šatora sastanka s čovjekom koji se ima čistiti. Upravo to Isus savjetuje bolesniku nakon ozdravljenja od gube. Ali čitajući dalje sveto Evanđelje vidimo da ozdravljenik nije uspio suzdržati radost u sebi zbog ozdravljenja. Razumljivo, svima želi reći novost, događaj koji mu je promijenio život, na bolje. S druge strane, gledamo ozdravljenje na način da ga Isus upozorava poslije ozdravljenja kako nije vrijeme odmah razglašavati čudo ozdravljenja, već je potrebno ispuniti Zakon, pokazati se svećenicima kao što propisa Mojsije za ozdravljenje, i na taj način dati svjedočanstvo o čudu ozdravljenja za sve ljude u mjestu gdje je ozdravljenik ozdravio.
Dragi prijatelji! Postavlja nam se pitanje prepoznajemo li mi čin Božji u ozdravljenjima koje nam se događaju? Od nas danas se ne traži da svećenik za nas prikazuje žrtve paljenice, naknadnice kao što su imali Židovi u Starom Zavjetu. Danas u našem vremenu se traži zahvalnost dragome Bogu u mjestu molitve pred Tabernakulom ili Svetohraništom u kojem živi Isus prebiva u našim predivnim crkvama, bazilikama, katedralama. Jer što mi možemo dati dragome Bogu kad je sve od njega i njegovo? Možemo jedino dati žrtvu zahvale za sva dobročinstva i milosti kojima nas daruje. Kako je lijepo zahvaljivati za milosti koje smo primili i po kojima nastavljamo svakodnevno živjeti imajući uvijek pred očima i srcem prave vrijednosti koje nikada propasti neće! Čistoća srca i mir savjesti u učenika su izvor nadahnuća za velika djela koja Bog po nama čini.
Dopustimo Isusu da se dotakne naših guba i da nas izljeći!
Dragi čitatelji! Dopustimo Isusu da nas liječi i bude naš glavni oslonac u životu, Crkvi Božjoj da nas usmjerava i vodi po svetim sakramentima koji nam pomažu za ovozemni, ali i vječni život. Bratu čovjeku da pružimo ruku i dodamo vodu kada više sam neće moći. Da budemo oslonac svima koji pate da se ne sažaljevaju, već i u patnji osobnoj prepoznaju Krista koji s nama zajedno pati, proživljava i daje novi, kršćanski vid služenja kroz molitvu i žrtvu koju smo možda propustili činiti kada smo bili u snazi. Neka put ozdravljenja bude prožet vjerom, nadom i ljubavi u Krista koji može ozdraviti svakog čovjeka koji nađe milost u Božjim očima. Amen
Vlč. Stjepan