HDZ – ovska Vlada u RH – a u novoj agresiji na grad heroja Vukovar

Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal o novoj agresiji na Vukovar

Slovo i duh zakona u Vukovaru danas

Identitet se održava pamćenjem a kristalizira u simbolima – jer identiteti mogu biti kolektivni, ali ne i apstraktni. Vukovar je za cijelu nacionalnu zajednicu grad s posebnim simboličkim nabojem, simbol otpora i tragičnoga stradanja Hrvata za vrijeme srpske agresije.

Nisu o tomu odlučili Vukovarci niti u vrijeme Domovinskoga rata niti kada su se vratili živjeti u Grad i prečesto im je zamrznuta simbolička aura grada izazivala gorak okus pred tegobama svakodnevnoga preživljavanja na rubu.

Egzistencijalna i stvarna patnja svih koji su branili i bili u Vukovaru učinila je ovaj grad simbolom, ključnim mjestom nacionalnoga pamćenja na nedavnu prošlost u kojoj je nad živim tijelom Grada počinjeno strašno nasilje pod simbolima ispisanima ćiriličkim pismom.

Je li onda čudno što su službeni ćirilički natpisi u tom Gradu simbolički označitelj nasilja i okidač za rad traumatskoga sjećanja? 

Može li se preko noći izbrisati aksiološki predznak simbola i pretvoriti ih u vrijednosno neutralne znakove, represivno očistiti pamćenje “neprosvijećenih” živih svjedoka, izbaciti Grad iz posjeda “čuvara” nacionalnoga pamćenja?
Što u konkretnoj situaciji sada i ovdje znači činjenica da je ćirilica također hrvatsko pismo s početka naše pismene povijesti? 

Što znači doslovno čitanje slova zakona o pravima nacionalnih manjina u situaciji kada njegovo provođenje dovodi u pitanje i iznevjerava duh istog tog zakona?
Jesmo li uistinu zatočenici mračne špilje o kojoj testamentno i vlastitom krvlju piše Zvonko Bušić? 

Preteški je teret nad ovim Gradom. Po drugi put! I ne mogu ga iznijeti samo Vukovarci. On je na leđima svih nas iz jednostavnoga razloga što je simbolički potencijal Grada identitetska jezgra svih nas. 

I kada se jednom sretnemo s pitanjem: Tko smo? nećemo moći uzmaknuti pred posve osobnim potpitanjem: Što si učinio i što si propustio učiniti za Vukovar?Dosljedni legalisti i dosljedni literalisti, slijepi “pravednici” koji provode slovo zakona ne mareći za duh Zakona i za opće dobro zajednice takvih su identitetskih i etičkih pitanja pošteđeni. A već su toliko puta viđeni u ljudskoj povijesti.

S početka kršćanskoga računanja vremena u najvažnijem sudskom procesu naše civilizacije odali su se u riječima: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti.” (Iv 19, 7)

facebook status, Građanska inicijativa Ivo Pilar