“Homogena Srbija” je memorandum banjalučkog advokata Stevana Moljevića
“Homogena Srbija” je memorandum banjalučkog advokata Stevana Moljevića objavljen 30. juna 1941. godine, koji je postao programsko načelo četničkog pokreta i zalagao se za stvaranje Velike Srbije i njezino etničko čišćenje od drugih naroda.
U svojim spisima Moljević piše:
„Temeljna pogreška u našem državnom sustavu bila je ta što 1918. nisu povučene granice Srbije. Ta se pogreška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice moraju povući danas, a one moraju obuhvatiti cijelo etničko područje gdje žive Srbi, sa slobodnim pristupom moru za sva srpska područja koja su u dometu mora.“
“Preseljenje i razmjena stanovništva, posebno Hrvata iz srpskih područja i Srba iz hrvatskih područja, jedini je način za razgraničenje i stvaranje boljih odnosa među njima.”
Koncept “homogene Srbije” službeno je zagovarao “Veliku Jugoslaviju” i unutar nje “Veliku Srbiju”. Moljević se nije protivio opstanku Jugoslavije, ali je insistirao na tome da se unutar jugoslavenske države sve “srpske zemlje” jasno razgraniče i učine etnički homogenima.
Stevan Moljević poslao je pismo Dragiši Vasiću, članu stožera Draže Mihailovića, s priloženom kartom razgraničenja i uputama za etničko čišćenje:
“Prilažem kartu razgraničenja s Hrvatima. Pitanje je kako sve to provesti u djelo.”
1.) Što se tiče granica sa susjedima, to će se pitanje riješiti mirovnim sporazumom, iako bi i ovdje bilo najbolje stvoriti svršen čin prije nego što pregovori uopšte počnu; ali nam nedostaje vojne moći za to, koja se suludo troši.
2.) Što se tiče našeg unutarnjeg pitanja, razgraničenja s Hrvatima, smatramo da bismo trebali odmah, čim se ukaže prilika, okupiti sve snage i stvoriti svršen čin:
a) zauzeti teritorij označen na karti;
b) očistiti prije nego što iko dođe sebi.
Okupacija, vjerujemo, mogla bi se provesti samo ako bi jaki odredi zauzeli glavna čvorišta, i to: Osijek, Vinkovce, Slav. Brod, Sunju, Karlovac, Knin i Šibenik, kao i Mostar i Metković, a zatim iznutra očistiti zemlju od svih nesrpskih elemenata. Krivce treba kazniti na licu mjesta, a ostale pustiti da odu – Hrvate u Hrvatsku, a muslimane u Tursku (ili Albaniju).
Što se tiče muslimana, bilo bi dobro da naša vlada u Londonu odmah riješi pitanje s Turskom, u čemu će nam pomoći i Englezi. (To je pitanje!)”
Kako bi homogenizirao „srpske zemlje“, Draža Mihailović je 20. decembra 1941. poslao posebnu uputu zapovjednicima četničkih odreda u Crnoj Gori, Sandžaku i Bosni i Hercegovini, gdje je bio veliki broj Bošnjaka. U tom dokumentu, između ostalog, naglašeni su sljedeći zadaci četničkog pokreta:
“Stvoriti veliku Jugoslaviju i unutar nje veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srijema-Banata i Bačke.”
– Borba za uključivanje u naš državni život svih još neoslobođenih teritorija pod Talijanima i Nijemcima (Trst-Gorica-Istra i Koruška), kao i Bugarske, sjeverne Albanije sa Skadrom.
– Čišćenje državnog teritorija od svih nacionalnih manjina i nenacionalnih elemenata.
– Stvoriti izravne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog stanovništva, a Bosne od muslimanskog i katoličkog stanovništva…
– U područjima očišćenim od nacionalnih manjina i nenacionalnih elemenata, naseliti Crnogorce (uzimaju se u obzir siromašne i nacionalno ispravne i poštene porodice).
Nakon operacije “čišćenja”, zapovjednik crnogorskih četnika Pavle Đurišić u svom je izvještaju Mihailoviću napisao:
„Akcija u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom okrugu protiv muslimana je provedena. Operacije su provedene tačno prema izdanoj zapovijedi. Napad je započeo u dogovoreno vrijeme. Svi zapovjednici i jedinice izvršili su dodijeljene zadatke na opće zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri prethodno spomenuta okruga potpuno su spaljena, tako da nijedan njihov dom nije ostao netaknut. Tokom operacija započeto je potpuno uništenje muslimanskog življa, bez obzira na pol i dob.
Naše ukupne žrtve bile su 22 mrtva, od kojih 2 slučajna, i 32 ranjena. Na muslimanskoj strani oko 1200 boraca i do 8000 drugih žrtava: žena, staraca i djece.“
Stevan Moljević je 1918. godine bio inicijator integracije Bosne i Hercegovine u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon proglašenja NDH napušta Bosnu i odlazi u Crnu Goru. U kolovozu 1941. izabran je za člana Četničkog središnjeg nacionalnog odbora. Bio je urednik lista “Ravna Gora” i jedan od osnivača Svetosavskog kongresa. Bio je i Mihailovićev savjetnik sve dok nije napustio Srbiju i otišao u Bosnu. U martu 1945. dao je ostavku.
U septembru 1945. predao se jugoslavenskim vlastima. Na suđenju Draži Mihailoviću i drugima u Beogradu 1946. osuđen je na 20 godina zatvora. Zbog teške bolesti pušten je na liječenje 1956. Umro je 1959.
Nije pisao o položaju Srba u Sovjetskom Savezu.
