Hrvatski povjesničari: Ljelja Dobronić

U sljedećih nekoliko (čitajte – puno) objava, govorit ćemo o našim domaćim povjesničarima iz svih razdoblja povijesti, koji su dali veliki doprinos ponajprije poznavanju hrvatskog srednjovjekovlja. Kako je ova stranica orijentirana na srednjovjekovlje, tako ćemo prikazati samo one povjesničare koji su istraživali to razdoblje povijesti.

Prvi na redu, ili bolje reći prva na redu, pošto se radi o povjesničarki, jest Lelja Dobronić. Rođena je 1920. godine u Zagrebu, a rad je pretežito bazirala na istraživanju prošlosti grada Zagreba i Zagrebačke nadbiskupije. Gimnazijsko školovanje završila je u rodnome gradu (Klasična gimnazija Zagreb), kao i fakultetsko školovanje na Filozofskom fakultetu Zagreb. Radila je u nekoliko ustanova, poput Muzeja grada Zagreba, Regionalnom muzeju za zaštitu spomenika, kao savjetnica, ali i ravnateljica Povijesnog muzeja Hrvatske, a ovo je samo dio radnih mjesta ove povjesničarke.

Prvi istraživački radovi bazirali su se na istraživanju posjeda zagrebačkih biskupa iz vremena 13. i 14. stoljeća, a kako je i sama govorila, ti radovi su joj poslužili kao odskočna daska za daljnje radove. Čak punih 13 godina uređivala je časopis Vijesti muzealaca i konzervatora! Međutim njen rad nije stao samo na tome. Napisala je tri knjige o templarima, među kojima je Posjedi i sjedišta templara ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj. Također je napisala i kroniku Isusovačke, odnosno Klasične gimnazije u Zagrebu od 1607.-2003. godine. Vrhunac karijere dostigla je u Hrvatskom povijesnom muzeju, a gostovala je i surađivala u izradi radijskih i televizijskih emisija.