Korizmeno vrijeme svatko od nas doživljava na svoj način i trudi se proživjeti ga na način za koji misli da je najbolji.
Ima toliko „definicija” korizme, no u jednom se svi slažemo a to je da je korizma poziv u osamu koji Zaručnik upućuje svojoj zaručnici – Crkvi, tj. svakome od nas!
Kako smo tijekom godine pretrpani obvezama, koje nažalost najčešće istiskuju Boga iz naših života (upravo ova osama koju nam Bog nudi biva prilikom za pouku koja će nas osposobiti da unatoč svim obvezama znamo kako ostati jedno s Bogom), korizmeno vrijeme biva vremenom posebne milosti koje nam je itekako potrebno kako bismo zastali, „isključili se” iz sveopćeg meteža, prihvatili ispruženu ruku Zaručnika i krenuli u osamu (pustinju) s Njim.
„Tko je ona koja dolazi iz pustinje, naslonjena na svoga dragoga?” (Pj 8,5)
Najveća potreba našeg bića je ljubav i onaj koji JEST LJUBAV želi ispuniti tu našu potrebu i to čini tako da nam se dariva.
Ako nekoga ljubimo, u nama će sve više rasti želja da saznamo sve o toj osobi, jer na neki način po tome što saznajemo (i pohranjujemo u sebi), te po razmišljanju o tome što smo saznali, već imamo osjećaj da posjedujemo dio te osobe. I zato kako bismo ostvarili taj naum potrebno nam je da se potrudimo u tom smjeru donoseći neke odluke koje će potpomoći to naše nastojanje.
Jedan od najdjelotvornijih načina po kojemu rastu naše emocije prema drugoj osobi jest spoznaja o nesebičnom dobru koje nam ta osoba pruža, a kada to dobro preraste u takvu veličinu po kojoj ta osoba zatomi sebe i svoje potrebe stavljajući nas ispred sebe, tada to dobro prerasta u ono najuzvišenije koje se naziva ljubav!
To je upravo ono što je Bog napravio za svakoga od nas, no mi to ne shvaćamo dobro i da bismo spoznali barem djelomičnu veličinu tog čina potrebno nam je da zamolimo Duha Kristova da nam pomogne razmišljati o svakom dijelu otajstva te ljubavi koja nam je najviše pokazana kroz Muku koju je naš Zaručnik Isus podnio za svakoga od nas.
Korizma je dovoljno dugačak period kroz koji možemo razdijeliti pet žalosnih otajstava i o njima razmišljati.
Prvo otajstvo kojim nam je Isus dokazao svoju ljubav jest njegova fizička patnja u Getsemanskom vrtu gdje je za sve nas preuzeo svaku tjeskobu, strah, nutarnje patnje… što je rezultiralo pojavom krvavog znoja.
Nažalost mnogi sumnjaju da se ovo ikada stvarno dogodilo, no Bog je u svojoj ljubavi (znajući buduću nevjeru svojega stvorenja) ostavio nepobitne dokaze koji nam potvrđuju istinitost tog događaja.
Kada pažljivo promotrimo gdje je naveden taj fenomen krvavog znojenja shvatit ćemo da je opis tog događaja došao samo kroz jednog evanđelista, tj. kroz sv. Luku koji je po profesiji bio liječnik. I upravo na tome fizičkom dokazu, čemu današnji čovjek pridaje najviše pozornosti (medicini i znanstvenim dokazima) Bog – u svojoj neizrecivoj ljubavi i želji da privuče ljubljeno stvorenje – ide i tim putem i daje dokaz, te tako u liječničkoj praksi možemo naći dokaz za postojanje tog izrazito rijetkog medicinskog fenomena pod stručnim nazivom hematidroza.
Ta se pojava manifestira pri velikom stupnju psihološkog stresa kakav je Isus doživio u Getsemanskom vrtu.
Težak oblik tjeskobe uzrokuje oslobođenje kemijskih tvari od kojih pucaju kapilare, tako da se miješaju krv i znoj. Ovaj je proces mogao uzrokovati naglašenu slabost i mogući šok… „Kad ga je napala smrtna tjeskoba molio se još usrdnije. Njegov znoj je bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju…” (Lk 22,44)
U istraživanjima se došlo do Isusove tunike, a njezina autentičnost se dokazuje poklapanjem s Torinskog platna.
Na tunici su otkriveni eritrociti koji su spojeni s molekulom znoja, što svjedoči kako je vlasnik tunike bolovao od rijetkog oboljenja hematidroze čiji je simptom znojenje krvlju…
Zanimljivo je da je ovaj dokaz došao po liječniku koji nije vjernik…
Ovakva vrsta „dokaza” za neke kojima je potreban fizički dokaz da bi vjerovali mogao bi biti izvrstan početak za ono dublje što seže u duhovni dio, koji će nas onda uvesti u ono što oči nisu vidjele i uši nisu čule jer to je Bog pripravio onima koji ga ljube, a put ulaska u tu ljubav upravo je pred nama!
Zato odvažimo se i krenimo u otkrivanje onoga što nam naš Stvoritelj nudi…