Ivan Lovrenović: Kraljevska groteska

Javljaju vijesti: Željko Komšić, član Predsjedništva BiH „iz reda hrvatskoga naroda“ bio u Jajcu, hodočastio kostima kralja Stjepana Tomaševića u Muzeju tamošnjega franjevačkog samostana, obišao lokalitet Kraljev grob na Smriku iznad Jajca. Sve to – da oda „počast posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću“, uz poziv svim građanima Bosne i Hercegovine da se okupljaju svake godine na Kraljevom grobu 5. juna, kada je kralj pogubljen, i da to bude „tradicionalna manifestacija obilježavanja kontinuiteta bosanskohercegovačke državnosti“. Imao je i akademsku pratnju: „Stručni vodič posjete bio je historičar, dr. sc. Amir Kliko s Univerziteta u Sarajevu.“

Kako pogubljenje posljednjeg kralja, i s njime definitivno uništenje srednjovjekovne države Bosne, kao radikalan prekid kontinuiteta državnosti može biti baš datum obilježavanja kontinuiteta državnosti – taj nonsens samo članu Predsjedništva Komšiću i njegovom stručnom vodiču dr. sc. Amiru Kliki s Univerziteta u Sarajevu ne predstavlja logički ni mentalni problem. Nema Komšić problema ni sa svojim smiješnim ideološkim skakanjima u vlastiti trbuh: on idolizira Tita, drži njegov portret znamenitoga sarajevskog slikara u uredu, i diči se lijevo-građanskom orijentacijom, a fasciniran je monarhijskom državnom baštinom! Mora da mu se Tito u grobu okreće, on, koji posljednjem jugoslavenskom kralju, doduše, nije skinuo glavu kao sultan Mehmed II Tomaševiću, ali mu jest zabranio povratak u zemlju. Uz dobro smišljen predizborni slogan, pripisan “narodnom pjesniku”: “Nećemo kralja, hoćemo Tita, narod se pita!”

Kako pogubljenje posljednjeg kralja, i s njime definitivno uništenje srednjovjekovne države Bosne, kao radikalan prekid kontinuiteta državnosti može biti baš datum obilježavanja kontinuiteta državnosti – taj nonsens samo članu Predsjedništva Komšiću i njegovom stručnom vodiču dr. sc. Amiru Kliki s Univerziteta u Sarajevu ne predstavlja logički ni mentalni problem

A ima ovaj cirkus s kraljevskim kostima i povijesno-faktografsku rupu. U ljeto godine 1888. kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu dr. Ćiro Truhelka, vođen pučkom predajom, obavio je arheološko iskopavanje na lokalitetu Kraljev grob, na brdu sučelice plivskomu vodopadu, i pronašao kostur čija je lobanja ležala odvojena od trupa. Katolički jajački puk bio je oduševljen, muslimanski ogorčen i rezerviran, bilježi fra Anto Knežević. Nekoliko dana nakon toga, kroz Jajce je u sklopu posjete Bosni i Hercegovini naišao habzburški prijestolonasljednik, carević Rudolf. Stajao je pred kosturom desetak minuta, piše Knežević, a prije odlaska “uzeo je jednu koščicu od kostura i stavio u džep”. Kostur je potom putovao u Beč na konzervaciju, vraćen u Jajce u staklenom sarkofagu (“od Vlade Zemaljske plaćen sedamsto forinti”), te na Uskrs 21. travnja godine 1889. bio svečano položen u samostansku crkvu.

Nikada ni jednom materijalnom činjenicom nije dokazano da je to skelet kralja Stjepana Tomaševića. Dapače, neke novije osteološke analize upućuju na to da se radi o ženskom skeletu. Sve se to zna, ili se lako može saznati ako se želi znati, ali članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću i njegovom stručnom vodiču dr. sc. Amiru Kliki s Univerziteta u Sarajevu očito nije do znanja. To, što oni telale s Kraljeva groba i ispred skeleta u franjevačkom samostanu samo je vulgarni politički populizam.

Ne možemo znati s kakvom je namjerom, željom, vjerom nesretni carević Rudolf maznuo koščicu s jajačkoga kostura. Znamo samo to, da nije na umu imao ništa političko, a znamo i da mu nije pomogla – ni cijela godina nije prošla od njegove bosanske turneje, kada su on i njegova mlada ljubovca Maria Vetsera u siječnju 1889. nađeni mrtvi u dvorcu Mayerling, te postali vječnom temom srcedrapatelnih književnih i filmskih obrada.

Virtualna koščica s “kraljevoga” skeleta koju je član Predsjedništva Komšić ponio iz Jajca, kako rekoh, sredstvo je vulgarnoga političkog populizma. Po svemu sudeći, čovjeku se osladilo te se naumio ponovo kandidirati, pa s početkom kampanje uranio cijelu godinu dana.

Sredstva ne bira.

Ivan Lovrenović, ivanlovrenovic.com