Moja obitelj – tužno je reći – ne živi od vjeroučiteljskog poziva za koji sam se školovao 17 godina, za koji obilazim stručna usavršavanja, za koji prelazim bezbrojne kilometre između šest seoskih škola, koji me definira kao osobu.
Financijski gledano, on moju obitelj tek drži izvan šapa ovršno-lihvarske mafije i omogućava nam da se bavimo poslom od kojeg živimo: proizvodnjom.
Poljoprivreda ne poznaje petke ni svetke, nedjelje ni Božiće. A bome ih ne poznaje ni birokratski žrvanj: porezi i prirezi, zakoni i priručnici, parafiskalni nameti i bezbrojne inspekcije.
Naš obiteljski život se često svodi na pozdrav na kućnom pragu, dok supruga predaje djecu meni ili obrnuto. Jer treba svaki mjesec isplatiti plaće, o kojima ovise obitelji naših zaposlenika.
Svaki mjesec u proračun uplatimo dvije moje nastavničke plaće.
Stoga svim srcem podržavam privatnike, koji su za početak prosinca najavili “Prvi financijski štrajk privatnog sektora”! U planu je suspenzija svih uplata prema državnom i lokalnim proračunima, sve dok se vlastodršci ne prestanu prema privatnicima ponašati gore od kamatara!
Postaju li zakotrljane grude lavina koja će pomesti arogantne politikante koji nas već desetljećima rade budalama??
Podrška privatnicima od katolibanskog uhljeba koji zasad preživljava sve glavobolje koje dolaze uz privatni posao u Hrvatskoj!
facebook status