Ovisnost o kockanju ne bira žrtve. Ona nije slabost karaktera, već bolest koja se može uvući u život tiho, u najranjivijim trenucima, kada to najmanje očekujemo. Upravo se to dogodilo Ivani (podaci poznati redakciji), mladoj majci iz Međimurja koja je u osjetljivom postporođajnom razdoblju, dodatno izolirana pandemijom COVID-a, potražila bijeg u svijetu online igara na sreću.

Njena priča nije samo priča o gubicima i dugovima. To je duboko intimna ispovijest o borbi s postporođajnom depresijom, o iluziji kontrole, o dvostrukom životu ispunjenom lažima i manipulacijama, te o razarajućem osjećaju krivnje koji osjeća majka svjesna da propušta dragocjene trenutke odrastanja svog djeteta.

Ivana je odlučila podijeliti svoje iskustvo, bez uljepšavanja, kako bi njezina priča poslužila kao upozorenje, ali i kao svjetlo nade za sve one koji se trenutno nalaze u tami ovisnosti i osjećaju da izlaza nema. Ovo je njena ispovijest.

Početak: Okidač u magli postporođajne depresije i COVID izolacije do pakla online kockanja

Moje iskustvo s online kockanjem krenulo je nekoliko mjeseci nakon poroda, u onom osjetljivom periodu između trećeg i devetog mjeseca djetetova života, baš za vrijeme COVID-a i lockdowna.

Nije da prije nisam znala uplatiti Eurojackpot i slično; imala sam online račun, uplatila bih povremeno 10 kuna i vrtjela tri mjeseca ili bih potpuno zaboravila lozinku. A onda se nešto dogodilo. Još uvijek pokušavam shvatiti što je sve prethodilo tome – cijeli taj period mi je u jednoj velikoj magli. Život prije toga je nešto čega se sjećam, ali se još trudim prisjetiti vrijednosti svega dobrog što sam postigla.

Ne znam što me privuklo. Počelo je nevino, da se upotpuni slobodno vrijeme, popune rupe, nesanica, čisto za neki oblik predaha…

Bila sam veliki dio vremena sama s djetetom kod kuće, suprug je radio u raznim smjenama. Mislim da se tu nekako pojavila i postporođajna depresija. Kad sam pokušavala s nekim o tome razgovarati, pogotovo sa ženama, sve su nekako odmahivale rukom govoreći: “To je normalno, proći će.” Meni nije bilo normalno i nije prolazilo. Prestala sam o tome pričati i počela se povlačiti u sebe. U tom periodu, ja sam sve više odlazila u imaginarni svijet kocke, a bračni odnosi su postajali sve napetiji.

Tada je bilo jednostavnije okriviti druge – supruga, obitelj, okolinu, posao, koronu. Ali to nema smisla. To je moja odgovornost, moj izbor i moja pogreška. To je ono što sam naučila kroz vrijeme oporavka: ja sam ta koja je podbacila i zbog nečega počela raditi loše stvari, ali i biti loša osoba.

Iluzija kontrole i “nirvana” prvog velikog dobitka

Nije to bila neka svjesna odluka: “Ja sad idem kockati i postajem to po zanimanju.” Uđete sasvim naivno, ne razmišljajući gdje vas to može odvesti. Imala sam bahato razmišljanje: “Ja nisam ovisnik, ovisnik je onaj tamo što izlazi iz kockarnice.” Nisam krenula u to radi pohlepe za novcem, nije bilo realnog očekivanja da ću se obogatiti. Nažalost, tada ne razmišljate da to može uništiti vas, vašu obitelj, posao… život.

U početku vi kontrolirate igru, dok ona ne preuzme kontrolu nad vama.

Iskreno, taj prvi “početnički dobitak” se dogodio dok tipkaš po mobitelu i ne znaš što radiš, a iznos se samo povećava. Bez veze kreneš dizati ulog, a iznos i dalje raste. Čini mi se da je to bio okidač koji me uvjerio da je sve to moguće ponoviti. Najveća žal mi je i danas što ništa od tog dobitka nisam isplatila. To mi se najviše urezalo u sjećanje. Čini mi se da se tu dogodio prijelomni trenutak nakon kojega nisam ja više igrala igru, nego je ona mene počela preuzimati.

Najjednostavnije je taj osjećaj opisati kao poriv za “nirvanom” – osjećaj da dobivaš, dok svi hormoni u tijelu divljaju, a ti sjediš bez ikakve akcije, rada ili napora. U jednom trenu si u stanju sreće i euforije, a onda to počinješ gubiti i prelaziš u ljutnju, bijes, s vremenom i u očaj. U početku se lakše smiriš jer “taj novac nisi ni imao”, no s vremenom se u tebi aktivira poriv da to možeš ponoviti.

Od navike do rutine: “Minuta bez kocke je vječnost, a sati u kocki sekunde”

Sve učestalije se vraćaš igri. Kod kuće si, odradiš kućanske poslove, nahraniš dijete, ideš u šetnju, igraš se s njim… i sve to prođe. A onda uzmeš mobitel i “samo ću malo”. To s vremenom postane rutina. Kreneš se sve više distancirati od okoline, ponajviše jer te drži nervoza. Minuta bez kocke postane vječnost, a sati u kocki sekunde. Ni tada nisi toga svjestan, odnosno jesi, ali ne želiš si priznati da ti je kocka postala najvažnija stvar.

Sve učestalijim povremenim igranjem to postane navika, navika postane rutina i nakon nekog vremena jednostavno ne možeš bez toga – žudnja te preuzme. Tražiš svaki slobodni trenutak da se vratiš igri i cijeli život podrediš tome. Naučiš raditi rutinske poslove uz igru: kuhanje ručka, peglanje, čak i šetnju. Po povratku na posao, uspjela sam raditi uz kockanje, odrađujući posao što je brže moguće samo da dobijem vrijeme za kocku.

Kocka ti postane sustav nagrađivanja kad sve odradiš odlično, ali i sustav utjehe kad nešto ne ide.

Život s dvostrukim licem: Laži, manipulacije i brzi online krediti

Ovisnost o online kockanju je zasigurno najopasnija. Tko ide u kockarnice, mora opravdati odsustvo; alkoholičar se osjeti po dahu; drogeraš po ponašanju. U ovom slučaju, to radiš u prisustvu gotovo svakoga, pa i pored supruga. Sjediš nasuprot njega s mobitelom u ruci, na kavi s prijateljima, na obiteljskim okupljanjima. Kreneš s malom laži da se s nekim dopisuješ, pa izađeš iz prostorije kao da razgovaraš. S vremenom počinješ razrjeđivati druženja, smišljaš izgovore i ne shvaćaš u što se pretvaraš – u manipulatora, lažljivca, narcisa. Tada si BOG i najbitnije ti je vrijeme u igri ili kako doći do novca za igru.

Puno puta sam shvatila da nemam kontrolu. Bilo je pokušaja da stanem, ali već tada je veliki dio ušteđevine nestao. Bivala sam sve nemirnija, nestrpljivija, bez volje. Nastavila sam igrati jer sam bila uvjerena da mogu vratiti sve što sam izgubila i “sve ispraviti”. Najveća iluzija je bila da mogu stati kad to ostvarim.

Kako je novac nestajao, počele su sitne laži i manipulacije, odgađanje planova koji iziskuju novac. Kupuješ vrijeme, jer igra više nije ugoda, nego potreba da očajnički vratiš izgubljeno. S online kockanjem došao je i način da brzo dođeš do novca. Kao zaposlena u financijskom sektoru, znala sam da ne mogu dobiti klasičan kredit, ali onda nađeš hrpu stranica za online kredite. Znaš da nisu pod regulativom HNB-a i da imaju abnormalno visoke provizije. Ali ni to više nije bitno, važno je samo kako brzo doći do novca. Dio usmjeriš na kućanstvo i režije da zamagliš supruga, a ostalo za igru. U završenom periodu, nije bilo online kreditora kod kojeg nisam imala zajam – kod njih 11 sam bila zadužena. Niti ne čitaš što potpisuješ… samo daj čim prije.

Majka u paklu ovisnosti: “Propustila sam dio njegovog odrastanja”

To što mi se sve dogodilo nakon što sam se ostvarila u ulozi majke, to mi je najveći podbačaj i najteža stvar koju si još učim oprostiti. No, koliko god sam loše postupala, vlastito dijete bilo je jedina spona koja me držala da pokušam to sve ispraviti. Tu sam izvlačila zadnji atom snage, zadnju nit empatije i ljubavi da budem koliko-toliko pribrana i odgovorna.

Ponosna sam što mi okolina, i oni koji znaju za kockanje i oni koji ne znaju, potvrđuje da imam dobro, veselo i sretno dijete. To mi puno znači, da je ipak neki dio dobre osobe postojao u meni unatoč svemu. Drago mi je da je bio manji i nije bio svjestan onoga što se događalo. I dan-danas se sjećam da sam najviše plakala u njegovoj prisutnosti, najveći dio krivnje izlazio je iz mene gledajući ga, a srameći se sebe.

Najviše mi je žao što sam propustila veliki dio njegovog odrastanja u emocionalnom pogledu. Danas gledam djetetove fotografije i pokušavam se sjetiti trenutka i osjećaja kad se sjetim njegova osmijeha. Bila sam prisutna fizički – grlila sam, ljubila, brinula i hranila – ali navečer, kad bih ga uspavala, opet sam se vraćala kocki i zaboravljala na sve.

(Kraj prvog dijela)

Ivo KRIŠTIĆ

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti