Ivo KRIŠTIĆ: Sport za sve generacije i naraštaje

Na taekwondo turniru Čigra Open kup nastupilo je 724 natjecatelja iz 4 zemlje. Ovaj turnir poseban je po nastupu velikog broja parataekwandoaša koji nastupaju u izvođenju formi. Važno je za naglasiti da su mnogi među njima svjetski i europski prvaci što govori o snazi navedenog turnira

0

 

Na taekwondo turniru Čigra Open kup nastupilo je 724 natjecatelja iz 4 zemlje. Ovaj turnir poseban je po nastupu velikog broja parataekwandoaša koji nastupaju u izvođenju formi. Važno je za naglasiti da su mnogi među njima svjetski i europski prvaci što govori o snazi navedenog turnira.

Okupljene natjecatelje pozdravio je i Marko Golubić, hrvatski olimpijski natjecatelj u taekwondou.

S predsjednikom Hrvatskog taekwondo saveza, Antom Nobilom, razgovarali smo o važnosti ovakvih turnira koji okupljaju mlade i potiču ih na bavljenje sportskim aktivnostima i važnosti bavljenja sportom osoba s posebnim potrebama na što je gospodin Nobilo naglasio:

Taekwondo je sport koji ima više vidova natjecanja, nisu samo borbe. Osobe koje imaju hendikep i ne mogu se boriti mogu se natjecati u formama koje su tradicionalni dio u taekwondou i svi ih polažu. Polaže se i za crni pojas, to je način da radite taekwondo bez kontakta.

Forme mogu biti za osobe parasportaše, mogu biti za sasvim mlade, ali mogu biti i za sasvim stare, za sve one koji izbjegavaju fizički kontakt u natjecanju i to je jedna širina u taekwondou koji daje bazu svima da se bave sportom.

S organizatorom iz Taekwondo kluba Čigra Borisom Bursaćem razgovarali smo o ovom veličanstvenom turniru koji je okupio veliki broj natjecatelja.

Bursać: Čigra Open kup i Čigra limač u svojih 12 godina postojanja iznjedrili su brojne sportaše koji su na ovim turnirima učinili svoje prve natjecateljske korake te se nadam da ćemo upravo s ovog skupa u budućnosti iznjedriti nove svjetske prvakinje i prvake. Važno je za naglasiti da u sklopu našeg turnira nastupa i veliki broj parataekwondo natjecateljica i natjecatelja što me posebno veseli.

Sa trenerom parataekwondo natjecateljica Ivanom Kaićem iz Taekwondo kluba Čigra razgovarali smo kako teku treninzi i pripreme naših parasportašica na navedenom turniru.

Kaić: Danas smo na Čigra para Openu u para dijelu natjecanja okupili oko 40 natjecateljica i natjecatelja, konkretno iz TKD kluba Čigra radi se o 15 natjecateljica i natjecatelja, svi oni treniaju tri puta tjedno u našim klupskim prostorijama. Izuzetno sam zadovoljan s njihovim nastupom danas i njima to puno znači.

 Vidimo da se parasportaši raduju uspjesima kako svojim tako i tuđima i da ih svaki nastup veseli?

Kaić: To je najbitnije, mi ih to i pokušavamo naučiti, najbitnije je sudjelovati. Bitno je da treniraju, a medalje će doći same po sebi. Želimo da pomažu jedni drugima, da se druže, treniraju. Najbitnije je zdravlje, a uspjesi će doći kao produkt rada.

Koliko je vremena i truda je potrebno da bi se parasportaša naučilo vježbati formu za natjecanja kao što su ova?

Kaić: Oni rade standardne forme koje su u taekwondou, ima ih 17. Oni ih rade 5 do 6 i nije lako, ali ponavljanjem se uči. Kao i sve u životu, uči se samo ponavljanjem, možemo reći da skoro svaki trening krećemo iz početka, kao da ponovno počinjemo, nije lako, ali volim to i samim time nam je lijepo sve to raditi.

Senada Halilčević dolazi iz parataekwondo kluba Čigra, a trenira već 7 godina.

Halilčević: Taekwondo sam krenula trenirati slučajno nakon što je Danijel Bursać kod nas u udruzi predstavio projekt. Planirala sam samo vježbati, ali malo pomalo postala sam natjecateljica. Imam tri europska zlata i dva srebra, a prošle godine na svjetskom kupu u Meksiku sam bila proglašena najboljom sportašicom prvenstva. Treniram tri puta tjedno, a kad su pripreme za svjetska i europska natjecanja, treniramo svaki dan. Radim u Udruzi za samozastupanje, to je udruga koja se bavi pravima osoba s intelektualnim teškoćama, osnažujemo ih da govore u svoje ime. Tamo radim administrativne poslove i vodim grupu. Svima bih savjetovala da se bave sportom kojeg vole i u kojem uživaju, ne treba to biti natjecateljskog karaktera, dovoljno je rekreativno se baviti sportom ako želite dug život.

Mia Sertić i Samija Zaydan

Taekwondo treniramo više od 5 godina, imamo iskusne trenere i trenerice i uživamo na treninzima. Samija: Živimo zajedno, Mijina mama je moja skrbnica, a s nama je i naš pas, naša njemačka boxerica Loo. Vrijeme provodimo u klubu Vjeverica, nikada se ne svađamo, a na treninzima podržavamo jedna drugu. Taekwondo sam odabrala jer se trenirajući osjećam dobro, ugodno mi je, sudjelujem i na natjecanjima.

Mia: Sviđa mi se teakwondo, jako su nam dobre trenerice i treneri, stvarno ih pohvaljujem, puno se trude oko nas pa smo puno toga i postigli.

Mario Komorčić: U Čigri treniram već tri godine, imam 45 medalja, bio sam na mnogo natjecanja, osvojio sam 2. i 3. mjesto na svjetskom prvenstvu, a tri puta sam bio viceprvak Europe, to su moji najveći uspjesi u parataekwondou, a želja mi je da postignem još bolje rezultate.

Profesoricu Andreu Roginić, trenericu u parataekwando klubu Čigra pitali smo kako je raditi sa paranatjecateljima i koliko je truda potrebno da bi se jednog parasportaša naučila vježba formi.

Roginić: Inače, radim kao profesorica tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi Gornje Vrapče. Radim isto kao i sa zdravima, ali s njima radim s još većim entuzijazmom, zato što oni ne mogu, a žele, a ovi zdravi ponekad mogu, a neće. Tako da je meni veće zadovoljstvo raditi sa osobama sa intelektualnim teškoćama i invaliditetom. Jako su topli i baš to što je u njima sve pozitivno, sve vide pozitivno. Prošli trening sam im zakasnila jer sam imala obaveza u školi, rekla sam i objasnila sam im da mi je škola na prvom mjestu jer od toga živim, ali su mi oni jako važni i onda sam im se ispričala, a oni su u tome vidjeli, dobro je trenerice, barem smo se prošetali do treninga. Tako da mi se sviđa to što u svemu vide sve pozitivno.

Kao profesorica tjelesne i zdravstvene kulture koliko ste zadovoljni s djecom paraspotrašima i njihovim bavljenjem sportom, ali i bavljenjem sportom općenito kod mlade populacije?

Roginić: Meni je to jako važno kao profesorici tjelesne i zdravstvene kulture da se djeca bave sportom, da kvalitetno ispunjavaju svoje slobodno vrijeme, a ne da su po cijele dane na mobitelima. Osobama s invaliditetom se poboljšava kvaliteta života jer manje padaju, na primjer Senada, ona čim su joj mišići čvršći je sigurnija dok hoda i mislim da joj to pomaže u njezinom svakodnevnom životu.

 

Ivo KRIŠTIĆ

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.