U utorak, 16. rujna 2025. godine u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu, Bogovićeva 1/I otvara se izložba serigrafija autora ZVONIMIRA LONČARIĆA RIBE, akademskog slikara, kazališnog scenografa, crtača i skulptora. Otvorenje izložbe zakazano je za 19 sati
Angažman na crtanom filmu, kazalištu, dokumentarnom i obrazovnom filmu, uz grafički dizajn, naravno, slikarstvo i kiparstvo područja su na kojima je Zvonimir Lončarić neumorno i vrlo produktivno stvarao više od četiri desetljeća.
Slike izložene u prostoru Napretkova kulturnog centra sažet su izbor iz njegova opusa. Uzorak premalen za retrospektivu, ali dovoljan da predoči originalnost likovnog svijeta ovog nesvakidašnjeg autora.
Njegova „pomaknuta poetika“, antiherojska modelacija, skulpture od poliesterske smole, kao i stilizirani dobrohotni likovi sa slika, crteža i grafika, postaju vizualni amblem iza kojeg je stala inteligencija koja je nosila val Hrvatskog proljeća.
Uz Oskarovca Dušana Vukotića, Vladu Kristla, Vatroslava Mimicu, Zlatka Boureka, Pavla Štaltera i Antu Zaninovića… pripada neobično produktivnoj i kreativnoj skupini autora Studija za crtani film Zagreb filma internacionalno prepoznata kao Zagrebačka škola crtanog filma. Njegov simpatični Čovječuljak sa šeširom zaštitni je znak zagrebačkog Animafesta, jednog od najuglednijih festivala animiranih filmova.
Njegova umjetnost ne počiva na intelektualnoj dosjetki, već na ludičkom afinitetu. Lončarić je genij dječjih igrališta, Veliki etičar s dječjom dušom.
Njegovo djelo osvaja s pokrićem nenamještenog šarma i neusiljene vedrine.
O autoru… Zvonko Lončarić Riba rođen je 13. ožujka 1927., u Zagrebu. Školovao se u Zagrebu, diplomirao na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine.
Od 1958. godine radio je u Studiju za crtani film u Zagrebu kao scenograf i crtač. Autor je brojnih kazališnih scenografija od kojih je prva iz 1967. godine za Kazalište „Gavella“. Radio je nastavne filmove za televiziju u produkciji „Filmoteke 16“, ilustrirao brojne knjige i osmislio grafička rješenja, no prije i nakon svega bio je umjetnik – kipar i grafičar.
Od svoje prve izložbe 1964. godine u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, održao je brojne samostalne i grupne izložbe u zemlji i inozemstvu. Posljednja, posthumna izložba bila je u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara 2005. godine, u Atriju palače Sponza.
Supruga, znanstvenica, pok. dr. sc. Marija Planić – Lončarić, svoj radni vijek provela je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu do 1992. godine, ostavivši za sobom znatan doprinos struci. Sin, Stjepan Lončarić, arhitekt, ima četvero djece – Vida, Juliu, Martu i Klaru.
Zvonko Lončarić Riba cijelog je života bio posvećen svom poslu -umjetnosti, koji je za njega bio neprekinuti proces igre. Skulpture raznih dimenzija i od različitih materijala (bronca, poliester, drvo, bakreni lim), grafička rješenja (slikovnice, knjige, plakati), crtane filmove, scenografije – odlikuje jednostavnost i humor, dosjetka, erotizam, ali ponajprije ljudski lik kao centar svega.
Njegovu umjetnost stilski je teško odrediti, neovisan o pomodnim trendovima, stvarao je u prekrasnom ambijentu atelijera u Novigradu Podravskom do samoga kraja i ostavio nedovršenim ciklus posve drugačijih skulptura – „Anđeli“.
Neki od velikih poliesternih kipova žarkih boja krase i javne prostore u Zagrebu, Koprivnici i Samoboru. Oblikovao je vizualni identitet zagrebačkog Svjetskog festivala crtanog filma.
