Kontraverzna Šafarikova karta iz 1846. i Osmanski defteri Šafárikova karta Austrougarske Monarhije nastaje u okviru panslavističkog projekta u kojem je Pavel Jozef Šafárik, zajedno s Garašaninom (Načrtanije) i Vukom Karadžić (Srbi svi i svuda) pokušao filološke i jezične kategorije pretvoriti u političku i nacionalnu konstrukciju, pri čemu se pojam „Ilira“ svjesno rasteže i zloupotrebljava kako bi se naknadno preimenovao, dok istovremeno u Osmanskom Carstvu Sultan bilježi samo ‘Slav’ tj Slavene.
Pogledajmo njegovu biografiju:
“P. J. Šafárik je u najboljim svojim godinama živeo i radio u Novom Sadu, u koji dolazi 1819. godine, nakon sticanja doktorata. Tada je izabran za direktora i prvog profesora novosadske latinske gimnazije, osnovane nekoliko godina pre toga. Tokom novosadskog perioda je za šire istraživačke poduhvate na proučavanju jezika i književnosti južnih Slavena stekao mnoge pristalice, pa i kneza Miloša, Njegoša u Crnoj Gori i Ljudevita Gaja u Hrvatskoj. U isto vreme, bio je predsednik prvog čitalačko-pretplatničkog i učenog društva Slovaka u Vojvodini „Societas slavica“ a osnovao je i Maticu Srpsku.”
Poznati Slavista je prvenstveno bio srbofil te je postavio znanstvenu tezu “Sorben=Slaven”koju su ostali Slavisti odmah opovrgnuli. Engleska Wikipedija to ovako bilježi:
“…account of Slavonic Ethnogy- nations, settlements, languages, ethnic borders, and a map, on which the Slavs are formally considered one nation divided into Slavic national units. As he demonstrates: all Slavs were once called Serbs/Sorabs and prior to that Illyrians that once one nation divided into smaller tribes which later formed countries, two tribes kept their original name: Lusatian Serbs (today a minority in Germany) and Balkan Serbs who live on territories of modern-day Serbia.”
Nakon što su ostali slavisti tu tezu odmah odbacili kao znanstveno neodrživu, zapao je u depresiju te je, nakon pokušaja suicida (bacio se u rijeku), preminuo u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi.
U prilogu Šafárika karta “Ethnographische Karte der Österreichischen Monarchie. Febr. 1845. Nach Bernhardi, Šafárik, und eigenen Untersuchungen”
Što znači: Prema Bernhardiju, Šafáriku i vlastitim istraživanjima,tiskana 1846. godine Justus Perthes, Gotha.
Pavel Jozef Šafárik,
“Slovanský zeměvid” izdano u Pragu 1842. godine.
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Shafarik_1842_malorosy_02.jpg
Ova karta nije službena, ne prikazuje narod u modernom smislu, nego jezično-filološku i rasnu klasifikaciju 19. stoljeća, klasičan primjer i svjedočanstvo tadašnjih teorija, a ne povijesnu činjenicu. Brojke na karti nisu rezultat terenskog popisa stanovništva, nego sekundarna statistička procjena nastala zbrajanjem različitih izvora, procjena i filoloških pretpostavki, metodologije koja je u znanosti odavno napuštena. Kategorije su konstruirane prema jeziku i filološkoj skupini; ne popisuju se narodi, nego se ljudi razvrstavaju prema jeziku i zamišljenoj „rasi“, uz uporabu nadnacionalnih konstrukata poput „Indo-Europäer“, „Gräco-Romanen“ i „Illyro-Serben“, kojima se umjetno spajaju ljudi različite vjere, povijesti i pravnog statusa. Šafárikovo djelovanje pritom nije neutralno znanstveno promatranje, nego jasno pozicioniran program, što potvrđuje i njegovo institucionalno djelovanje. Taj pokušaj već tada nije uspio jer se sudario s realnim administrativnim, pravnim i povijesnim stanjem u katoličkoj Monarhiji, koja je u isto vrijeme provodila vlastite popise stanovništva prema sasvim drukčijim kriterijima, bez takvih ideoloških projekcija. Svako pozivanje na ovu tablicu kao „dokaz“ etničkih odnosa predstavlja grubo nerazumijevanje izvora i svjesno miješanje pojmova.
U prilogu prikazujem službene karte područja Hrvatskog Kraljevstva, koje se u to vrijeme nalazilo u okviru Habsburške Monarhije i Kraljevina Ugarska, izrađene i objavljene u sklopu državne administrativne statistike.
Agnez Diak,
Popis stanovništva u Ugarskoj, 1850/51
http://acta.bibl.u-szeged.hu/5725/1/chronica_001_113-127.pdf?fbclid=IwAR057TeZdb4JNhQvbCFOaTqR6kgn_iiQKTCAM4vt0aqnfK0avGvAgcdP88I
Karl Freiherr von Czoernig,
Etnografska karta Austrijske Monarhije, 1851/55
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ethnographic_map_of_austrian_monarchy_czoernig_1855.jpg
Karl Freiherr von Czoernig, direktor administrativne statistike, pored etnografske karte izdaje i knjigu Ethnographie der Oesterreichischen Monarchie, objavljenu 1857. u Beču od “Kaiserlich-königliche Direction der administrativen Statistik”, pri čemu je etnografska karta sastavni prilog knjizi.
https://archive.org/details/ethnographiedero01czoe
Nažalost, upravo su ovakve konstrukcije i danas temelj i trajna podloga velikosrpskih političkih težnji.
