Korejsko geopolitičko “čudo”

Početkom ožujka visoki južnokorejski dužnosnik uzviknuo je u Bijeloj kući, da se „dogodilo čudo“, jer su SAD i Sjeverna Koreja ili Demokratska Narodan Republika Koreja (DNRK) predvidjele da se održi sastanak na vrhuncu tih dviju zemalja. Korejsko čudovište se odjednom pretvorilo u čudo. Preda me je iskrsnulo pitanje, zašto bi se takav sastanak na vrhuncu činio neobičnim i čudesnim.

U raščlambi pitanja valja znati, da DNRK ima usporedo dva odnosa: jedan sa SAD, a drugi s Južnom Korejom ili Republikom Korejom (RK). U vrijeme Snježne olimpijade dvije korejske republike s istog poluotoka i iz istoga povijesnog naroda uspostavile su srdačan međusobni odnos, a njihovi natjecatelji stupali su iza jedne zastave i natjecali se za jednu zastavu. Istinabog, međusobni odnos dviju Koreja bio je sve donedavno napregnut i oprezan, ali od 1953. godine nije bili ozbiljnih prelazaka preko crte razgraničenja, kojom je jedan povijesni narod proizvoljno podijeljen u dvije države. SAD su naoružavale RK, a DNRK se sama naoružala nuklearnim i raketnim oružjem, kako ne bi dragocjen rad držala vezan uz uobičajene vojne postrojbe.

Međutim, SAD su DNRK smatrale „stalnom članicom“ Osi zla, kojoj su povremeno i po potrebi pripadali Afganistan, Iran, Irak, Sirija i Libija. Sve stalne i nestalne članice Osi zla bile su optuživane da podupiru međunarodni terorizam, iako su trajanje Al-Kaide i pojava ISIL-a pokazali to, tko je financirao islamski terorizam. Slobodan privatni kapital nagonio je SAD kao svoje političko i vojno uporište, da izmišljaju „ugrozu američkih interesa“ diljem svijeta. Ipak, neprijeporno je to, da je DNRK neprekidno prkosila odlukama Vijeća sigurnosti UN i da je sama stvorila opasan raketni i nuklearni arsenal.

Od dolaska u Bijelu kuću Donald Trump je u društvenim mrežama sa sjevernokorejskim predvodnikom razmjenjivao pogrdne i prijeteće poruke. Usto, SAD su za administracije Baracka Obame i Hillary Clinton, zadirkivale i Kinu zbog izgradnje umjetnih otoka u Južnokineskom moru. U „zveckanje“ krstaricama, razaračima i nosačima zrakoplova bili su se uključili i Australija i Japan. Sad takvog zadirkivanja Kine nema! Očito je da su o tom pitanju predsjednici Donald Trump i Ši Đinping postigli dogovor u travnju prošle godine na Trumpovu posjedu Mar-a-Lago na Floridi. Kina će riješiti pitanja vezana uz Južnokinesko more u izravnim razgovorima s brojnim susjednim zemljama i bez sudjelovanja SAD. Među zainteresiranim zemljama potiho se vode razgovori o skupnoj uporabu podmorskog blaga. Po meni, nema dvojbe o tomu, da je u Mar-a-Lago postignuto razumijevanje Kine i SAD i o rješenju korejske „krize“.

Prije dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću američka politika očekivala je, da će do promjene vlasti i političkog sustava doći ne samo u DNRK, nego i u Kini. Kapital ne dopušta narodima, da sami prave političke sustave. Kapital nastoji da se jedan uzorak političkog sustava, koji odgovara kapitalu, preslika u sve narode. Za Kinu se utaman očekivalo da će zbog političke i gospodarske prenapregnutosti njezin politički sustav propasti u „imploziji“ ili uprsnuću u sama sebe. U DNRK su promjenu vlasti i političkog sustava trebali izazvati politički pritisak i sankcije Ujedinjenih naroda. Vijeće sigurnosti je u siječnju jednoglasno nametnulo DNRK dodatne teške sankcije.

Po meni, vlasti u Pjongjangu su se obradovale oštrim novim sankcijama. Sankcije su im dale izliku, da promijene nacionalnu strategiju u vremenu kad je DNRK postigla silan uspjeh u vojnoj tehnologiji. Temeljita i podmukla izmjena nacionalne strategije izvest će se pred poslušnim narodom, koji se dobro napatio. DNRK je, ukupno uzevši, stvorila jak položaj za buduće razgovore s RK o „depolarizaciji“ na jednom poluotoku i u jednom narodu, koji je povijesno trpio ne od kineskog, nego od japanskog imperijalizma. Pravi ortak DNRK za razgovore o mogućem spajanju dviju država putem konfederacije ne će biti SAD, nego RK. Predsjedniku Trumpu nije ostalo drugo, nego prihvatiti sjevernokorejski prijedlog za sastanak na vrhuncu, jer će tako SAD ipak moći utjecati na rješenje korejskog pitanja starog dvije trećine stoljeća. Ipak, nedvojbeno je to, da je upravo američki predsjednik otvorenim prijetnjama DPRK i zatvorenim razgovorima potaknuo rješavanje korejskog pitanja. Vjerojatno su se pitanje Južnokineskog mora i pitanje Sjeverne Koreje bili našli „u jednom omotu“ u razgovorima u Mar-a-Lago.

Želja DNRK za otvaranje prema jugu nije od jučer. Malo poslije svoje uspostave u svibnju 1990. godine hrvatske državne vlasti zatražile su, da tadašnja jugoslavenska država bude rekonstituirana ili iznova ustavljena kao konfederacija suverenih država. Ubrzo nakon toga posjetio me je veleposlanik DNRK iz Beograda. Znajući politiku Kim Il Sunga, djeda današnjeg predvodnika DNRK, nisam kanio razgovarati o politici, ali veleposlanik nije želio razgovarati o gospodarskim odnosima Hrvatske i DNRK. Nakon odužeg diplomatskog nadigravanja veleposlanik se odlučio na otvaranje. Rekao mi je, da je došao samo radi toga, da mu objasnim hrvatsku zamisao o pretvaranju ondašnje države u konfederaciju. To me je razveselilo pa sam veleposlanika pitao zna li to, što je Mark Twain rekao za brak. Nije znao. Mark Twain je rekao, da je brak tvrđava pod opsadom te da ti koji su vani žele ući, a koji su unutra žele izići. Veleposlanik se grohotom smijao. Pogodio sam: za Hrvatsku je konfederacija bila načinom odlaska, a za DNRK ona je bila put povratka.

Najavljeni sastanak na vrhuncu SAD i DNRK nije „čudo“. Između 2003. i 2005. godine vođeni su šestorni razgovori RK, DNRK, SAD, Kine, Japana i Rusije, koji su svršili potpisom protokola o denuklearizaciji DNRK. Taj protokol nije bio proveden, zbog različitog shvaćanja njegovih odredbi o provjeri mjera, koje bi trebala poduzimati DNRK. Međutim, prilike u svijetu su se izmijenile. Sila globalnosti vrste prisiljava i omanje i oveće države na suradnju „države i države“ ili na bilateralnu suradnju, a ne više na multilateralnu suradnju. Suverenost, zaštita i blagostanje naroda temelji su i svjetskog mira i suradnje „države i države“. Prestaje vrijeme ideologija i dolazi vrijeme naroda. Čelnici DNRK su shvatili, da su i Kina i SAD odane bilateralnoj suradnji. Nema inačice suradnji DNRK i RK.

Ako, kažem ako, RK i DNRK stupe u konfederaciju s jednim povijesnim narodom u njoj, nastat će nova politička, gospodarska, vojna i kulturna velesila. Ako ta sila i ne bude imala nuklearni „potencijal“, imat će nuklearne „mogućnosti“, koje će moći rabiti u energetici, medicini i u drugim područjima. Konfederalizacija Korejskog poluotoka navest će Japan na temeljit pretres ukupne nacionalne strategije, jer Japan za razliku od dviju Koreja nema mnogo ni nastanljivog prostora ni prirodnog blaga. EU i SAD morat će uvažiti činjenicu, da će najdinamičnija gospodarstva svijeta biti u Aziji (Rusija, Koreja, Kina, Japan, Indija), s velikim usredotočenošću u sjeverno-istočnom dijelu kontinenta. SAD su već počele provoditi temeljite „strukturne reforme“, kakve stoje i pred EU.