Objavljujemo tekstove razmišljanja nad postajama križnoga puta s 59. planinarskog križnog puta nadahnute riječima bl. Alojzija Stepinca koje je napisala vjeroučiteljica Katarina Pučar. Ilustracije su fragmenti slika postaja Križnoga puta koje je naslikao vlč. Milan Juranić.
1. POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
„ Nikada nećemo sagnuti koljena pred lažnim duhom vremena koje je protivno Bogu.“
Vrijeme u kojem živimo jako nas navodi na prilagođavanje. Sve se relativizira. Baš sve moramo prihvatiti, ići niz struju i biti poslušni jer će nas inače prozvati kao nazadne, kao zaostale, osudit će nas zajedno s našim vrednotama.
Ako to prihvatimo, ako se sagnemo pred lažima, ako zbog modernog duha vremena zaboravimo Božji duh vremena, sud koji nas čeka neće biti nimalo blag prema nama. Isus je bio suđen i osuđen, jer je stavio vjeru i istinu ispred svega. To mora biti i naš put.
Gospodine, molimo te da taj duh usadiš i u nas. Ne daj da zanemarujemo naše odgovornosti. Potakni nas da nam bude stalo do našega duhovnoga dobra, da pazimo na svoje riječi i djela, na svoje obaveze i odgovornosti. Samo tako možemo ovo naše vrijeme preobražavati u tvoje vrijeme.
2. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
„Nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja.“
Krenuti na put duhovne izgradnje znači prihvatiti križ. Teško je raditi na sebi. Teško je svakodnevno otkrivati koliko istinski velik mogu postati. Često uzmičem pred tim teretom jer mi je tako lakše. A Isusov primjer zove – on prima na sebe križ i onda kada ja uzmičem.
Svatko od nas je pozvan biti, ne samo velik, nego najveći. Svatko od nas nosi u sebi dio Božjega duha i njegove snage, samo je mora odlučiti, stalno iznova, otkriti i ostaviti otkrivenom. To je rizik. To je i snaga koju smo dobili kako bi zaslužili titulu kojom se možemo dičiti: „Božji miljenik. Miljenica Božja.“
Gospodine, molimo te za mudrost da shvatimo kako prihvatiti križ ne znači biti slabiji niti gubitnik. Podaj nam čvrstoću uma i savjesti da ne sagibamo koljena i glavu pod pritiskom mase, mode i vremena. Božje je samo ono što od Boga dolazi. Pomozi nam da prepoznamo što je to.
3. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
„Ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši!“
Kada je u pitanju bilo kakva vrsta pada, ljudi će to primjetiti i prokomentirati. Neki osuđujuće i sa zanimanjem, uglavnom ponosni jer se nije dogodilo njima. Oni koji se pak smatraju dobrima, ponudit će sažaljenje. Jadan. Jadna. Siromah.
Ali ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši! Niti kada je dobro, a pogotovo kada je u pitanju pad. Kada je Bog s nama, tko će protiv nas?! Kada je Bog s nama, nijedan pad ne može biti konačan i ne može biti kraj. Može biti samo stanka na putu, velikom putu života kojim svi koračamo.
Gospodine, znamo da si s nama i u našim padovima. Znamo da razumiješ koliko su naše ljudske snage krhke. Molimo te za milost da osjetimo kako si uz nas, i kada padamo, ali i kada ustajemo i krećemo dalje.
4. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
„Prava ljubav ne očituje se u praznim riječima, nego u djelima.“
O ljubavi sve kao znamo. Ljubav mijenja naše svjetove, nemoguće čini ostvarivim, ona je posljednje čega smo se spremni odreći. Ljubav uvijek dolazi zajedno s nadom, ona spašava u situacijama kada nam se čini da izlaza nema.
Ali kako ćemo otkriti onoga koji nas voli? Hoće li to biti njegove uporno ponavljane riječi ili smo dovoljno narasli da ljubav otkrivamo u djelima onih koje naše srce dotiče? Neočekivani susret, nesebično davanje bez obzira na bol koju će to možda u konačnici donijeti, gledati što treba drugome, a ne meni – Marija je i tu bila prva.
Gospodine, molimo te za hrabrost da ljubav znamo i pružiti i primiti. Oslabi naš ponos, slomi naše strahove, otvori nam srce da ne budemo proračunati – barem ne kada je o ljubavi riječ. Ona je nepobjediva sila koju si nam darovao. Pomozi nam da je pokazujemo svakim trenutkom svakoga dana koji živimo.
5. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
„Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.“
Često čujemo pritužbe na ovo naše vrijeme: kako je prije sve bilo puno bolje i puno lakše. Ako je to i istina, mi nemamo nijedno drugo vrijeme i nijedan drugi duh osim ovoga sada. Živimo u ovom trenutku. Danas je moja prilika.
Danas biramo: hoću li biti poput Šimuna Cirenca, hoću li primijetiti bližnjega i znati prepoznati priliku, ili ću se zakloniti u masi, napraviti se da ne vidim, sagnuti se kako bih izbjegao pogled koji me poziva, koji me očekuje, koji me treba…
Gospodine, molimo te za ustrajnost da se u svojem ponašanju, djelovanju, odnosu prema drugima i svijetu držim načela temeljenih na kršćanskoj vjeri, nadi i ljubavi. Samo tako će duh našega vremena biti preobražen u onaj svijet u kojem svi želimo živjeti: vrijeme pravde, istine, hrabrosti i otvorenosti.
6. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
„Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života.“
Najgore je kad sve znamo. Najgore je kad vidimo što bi trebali i kada smo uvijek druge u stanju upozoriti na njihove propuste, a teško nam je same sebe natjerati na djelovanje. Licemjerje je velika zamka za svakog katolika. Ispovijedati u teoriji jedno, a činiti nešto posve drugo.
Hrabra Veronika sa svojim rupcem je to jako dobro znala. I kada je nezgodno i kada je teško, svaka prilika za odabrati dobro se mora iskoristiti. Svakim takvim iskorakom svijet će postati malo bolje mjesto za život, za sve nas.
Gospodine, molimo te da nam pomogneš biti vjerodostojan na svim područjima našega života. Znamo jako dobro gdje je ono u kojem smo najslabiji, u kojem najčešće posustanemo. Danas nam obnovi snagu baš u toj borbi. Učini od nas katolike na koje ćeš moći biti ponosan.
7. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
„Gore gledaj prema nebu i ne boj se.“
Strah, umor, beznađe, apatija, lijenost, nevjera. To su situacije u kojima najčešće padamo, trenuci koji nas ruše i oduzimaju nam snagu i volju. Povjerujemo da smo loši i da malo vrijedimo kada ponavljamo iste greške i propuste. Imamo osjećaj da nas ljudi ne razumiju, a Bog je daleko.
Ali Bog, nebo je uvijek tu oko nas. Ne može nikada on biti toliko visoko ili daleko da nas ne bi primjetio u našim padovima. Potrebno je samo imati oči koje vide: nebo se najviše približi kada sam ja najniže. I zato: ne boj se.
Gospodine, upiši nam to utješno „Ne boj se“ s unutarnje strane našega kapka, da se sjetimo tvoje utjehe baš svaki put kada zatvorimo oči. Podigni naše čelo iznad naših briga, naše misli preko zidova koje smo podigli. Ohrabri nas da shvatimo: ne padamo da bi ostali ležati već kako bi krenuli ispočetka. Potakni nas da u svakom padu vidimo novu priliku, uz tvoju pomoć.
8. POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
„Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji!“
U brojnim ratovima na ovim područjima ponavlja se ista priča: muškarci stradaju, a žene ostaju da podignu zemlju iz pepela. I redovito u tome uspijevaju. Silna snaga svake obitelji nalazi se upravo u ženama. Žena je u stanju izdržati nemoguće. I više puta ako treba.
Ali ipak, ženama je utjeha jako važna. Uz utjehu i podršku i priznanje da se njena snaga primjećuje i cijeni, svaka će žena uspjeti svoju okolinu iznenaditi i od kuće učiniti dom, od stranaca obitelj, od blizine ljubav.
Gospodine, molimo te za svoje obitelji. One u kojima smo odrastali, kao i one koje ćemo stvarati. Daj da budu jake, zdrave i zadovoljne, pokaži u njima i snagu žena i snagu muškaraca, jer tek zajedno, jedni uz druge, možemo postići da naša Domovina postane zemlja rasta, napretka i poštenja. Zemlja utjehe u kojoj će svatko imati svoje mjesto.
9. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
„Kao što su se naši djedovi čvrsto držali katoličke crkve, tako ćemo joj i mi ostati vjerni kroz sve bure i oluje.“
U životu će nam se ponavljati padovi samo ako nećemo imati ništa na što bi se oslonili. Usamljen čovjek bez podrške je baš poput krhke lađice u velikom nevremenu s kojim se vjetar nabacuje bez ikakve kontrole. I luka je daleko. I lako se uplašiti.
Uzburkano more života može nas odvesti daleko i navesti da zaboravimo gdje je naša snaga, gdje je naše sigurno utočište. Ako te svi napuste i ako te svi zaborave, ne, ja neću nikada. Samo me se čvrsto drži, moga sidra, moje zaštite od svega što te može raniti i oslabiti.
Gospodine, stoljećima je hrvatski narod snagu crpio iz Crkve, iz njenih sakramenata, zajedničke molitve. Pomozi i nama da ostanemo vjerni njenoj sigurnoj luci. Molimo te za našega papu, sve biskupe i svećenike. Stoljećima su bili uz nas. Neka ostane tako i dalje, pa će svaka naša plovidba uvijek biti sigurna i blagoslovljena.
10. POSTAJA: ISUSA SVLAČE
„Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu, pa ćete tada biti najjači!“
Sve materijalno što imamo, što su nam pokloniti ili smo stekli, može nam biti oduzeto. Sve što nas okružuje je naše tek na privremeno korištenje. Ništa zemaljsko ne možemo ponijeti sa sobom iz ovoga svijeta. Sve što se može novcem platiti, nije skupo.
Usprkos tome, vezujemo se uz stvari. To je moje. To mi je jako važno. Bez toga ne mogu. I stalno provjeravam gdje mi je mobitel, gdje mi je novčanik, gdje su mi ključevi od auta. Kada se desi da ostanem bez nečega što je ‘moje’, javlja se i tuga i strah i nesigurnost.
Gospodine, pomozi nam da shvatimo kako se nije dobro vezivati na materijalne stvari. One su previše prolazne. Pokaži nam da je istinska snaga tek u našim rukama. Njima možemo uvijek iznova izgraditi i stvoriti sve što nam je potrebno. I molitva. Snaga ruku sklopljenih na molitvu nikada neće nestati, nikada nam neće moći biti oduzeta.
11. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
„Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u zatvor – u zatvor. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!“
Bilo je teško. I sada je teško. I bit će teško. Na ovoj zemlji čovjek će uvijek trpjeti. Pitanje je samo što ćemo s teškoćama i boli učiniti. Potisnuti ih duboko u sebe i tek mrkim licem priznavati da se nešto događa? Ići okolo i svima kukati zbog nepravdi koje su nam nanesene? Ili ćemo u teškoćama tražiti mogućnosti uzdizanja?
Što god radili, nepravdu izbjeći ne možemo. Isus, pravedan i bezgrešan, pretrpio je pribijanje na križ. I nama će se to nekada dogoditi. Ali križ nas zaista može i uzdići. Smrt nikada nije kraj, ako smo prije toga trenutka živjeli životom koji će ostaviti pozitivan trag, koji je siguran put iz ovoga svijeta boli u onaj svijet kojemu se svi radujemo.
Gospodine, daj nam snage da nikada ne popuštamo zlim napadima. Čuvaj nas od depresije i beznađa. Svako naše trpljenje dovodi nas bliže tebi i čini od nas onakve uzore kakvi trebaju ljudima koji žive uz nas.
12. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
„Ja se neprestano molim dragom Bogu da oduzme našem narodu srce kameno, a dadne mu srce koje zna i hoće ljubiti.“
Srce. Simbol zaljubljenosti, ljubavi, osjećajnosti, života; znak topline i povezanosti među ljudima. Zamislite srce od kamena: hladno, sivo, tvrdo. Čovjek s kamenim srcem širi oko sebe kamenu pustinju jer iz čovjekovog srca izlazi i dobro i zlo.
Neki događaji u životu prijete da će naše, do tada sretno i otvoreno srce, pretvoriti u kamen. Teški gubici, odbacivanje, smrt onih koje smo jako voljeli. To nikada ne smijemo dopustiti. Bog je veći od svake žalosti, Bog preobražava svaku bol.
Gospodine, koji od nemogućeg stvaraš moguće i od smrti život, probudi u nama svijest koliko je važno imati srce koje zna i hoće ljubiti. Svi smo to imali kao djeca, a sada te molimo: probudi i naša odrasla, puno puta slomljena srca. Na mjesto boli radost, na mjesto razočaranja nada, na mjesto kamena novi život.
13. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
„Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu. Ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svom narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“
Najveći dar koji imamo naš je život. A veliki darovi su i velika odgovornost. Život možemo uložiti samo jednom. Za što ćemo to učiniti? Što je dovoljno vrijedno da za to žrtvujemo ono najveće što nam je darovano?
Koliki su svoj život položili za slobodu naše Domovine. Koliki su krenuli Isusovim primjerom na tom putu, birali pravdu iznad svega. I što se dogodilo? Isus? Živi zauvijek. Tako će i zauvijek živjeti hrvatski ratnici. Tako će zauvijek živjeti i svatko od nas koji bira govoriti i činiti, prvo i posljednje, uvijek iz ljubavi.
Gospodine, ne molimo te da prestanu pritisci. Znamo da je to nemoguće. Molimo te da naša ljubav raste i jača, ljubav prema tebi, ljubav prema svojim bližnjima, ljubav prema samome sebi, ljubav prema svijetu u kojem živimo i Domovini koju si nam pomogao stvoriti. Dok se natječemo u ljubavi, znamo da smo na dobrom putu.
14. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB
„Nijedna dobra stvar ne ide bez poteškoća. Što je stvar bolja, to više poteškoća ima na svome putu. Nažalost, postavljali su se klipovi plemenitim nastojanjima i ondje gdje nije trebalo.“
Svaki put vodi prema nekom cilju. Što je cilj vrjedniji i dragocjeniji, to je put teži, naporniji i izazovniji, to više prepreka na njemu nalazimo. (Pogledaj samo protekla dva dana: brda i doline, usponi i poneki pad, umor i žuljevi.) Pogledaj svoj uspjeh u školi, na fakultetu, na radnom mjestu, pogledaj svoje odnose u obitelji ili među prijateljima.
Koliko samo vremena i upornosti ulažemo kako bi napredovali! To je tvoje ljudsko plemenito nastojanje: nikad ne zaboraviti da je ići naprijed jedini dobar smjer, nikad ne povjerovati da je spas u odustajanju.
Gospodine, neka nam uvijek u mislima i savjesti odzvanja: oko dobra se treba potruditi; i kada nam se čini nemoguće i kada povjerujemo da su svi protiv nas. Poteškoća, izazova i problema će uvijek biti, ali uz njih ćemo naučiti i ojačati. I uskrsnuće započinje smrću. I vječnost započinje borbom na ovome svijetu. Pa krenimo zajedno. Odmah danas i zauvijek.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!